DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1895 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 214 — Na svakoj prijavnici označena je skupina, za koju prijavnica valja. Kako se prijavnica izpunjuje"? Tko želi kakav svoj proizvod ili kakov pređmed od historićke vrieđnosti izložiti, neka to prijavi dotičnom županijskom ili zemaljskom izložbenom odboru na prijavnici, koja valja za skupinu, u koju spada dotični predmet. Skrižaljke prijavnice imadu se sve točno i jasno izpuniti i to: imeprezime izložitelja, njegovo prebivalište i zadnja posta, koliko mu je po prilici potrebno prostora u četvornih metrih, valja dalje naznačiti, izlaže li u vlastitom ormaru, ako da, ima ovaj ormar ukusno biti uredjen, ima naznačiti, da li 6e svoje izložke sam namjestiti, pa ako da, ima doći pravodobno u izložbenu sgrađu i prijaviti se nadzirajudem organu zemaljskog izložbenog odbora. Osobito je važno, da se točno naznači, kako se ima razpolagatl sa izložci posije izložbe. Konačno ima se sastaviti točan popis svib izložakah spadajudih u dotičnu skupinu, te naznačiti njihovu osjegurateljnu vrieđnost i prodajnu cienu. Svaki izložitelj ima napisati za svaku skupinu dvi e prijavnice. Jednu ima do konca travja , odnosno ako prijavljuje poljske proizvode, vino, rakiju itđ. do konca kolovoz a 1895 — županijskom izložbenom odboru, a drugu prirdžati i priložiti predmetu, što de ga izložiti. Svi izložci moraju se priposlati do 1. veljače 1896. Kotar virovitički na izložbi. Pod pređsjeđničtvom kr. kot. predstojnika Janka pl. L a b a s a sastao se je izložbeni odbor virovitičkog kotara nedavno u sjednicu, na kojoj se je razpravljalo o sudjelovanju ovoga kotara na budimpeštanskoj izložbi god. 1896. Poziv na sudjelovanje našao je veoma živa odziva, te se je već u toj prvoj sjednici prijavilo preko 40 izložiteljah iz obdina Virovitica, Suhopolje, Cabuna, Gradina, Spišic-Bukovica, a izložiti de obrtnih i gospodarskih proizvođah te raznih ođjelah, a stari cehovi svoje diplome u historičkom odjelu. Sitnice. Poljski rad u svrhu hranenja gajetela (fazana). Kod obrađjivanja zemljišta za hranenje gnjetela preporuča se sijanje kukuruza, ako se hoće, da se gnjetelom pribavi u kasno j jesen i dobra hraniva i njeka zabavica. Šumske čistine, odnosno oranice, ako se kukuruzom posiju, pružaju gnjetelom ugodno prebivalište, gdje se mogu po miloj voljici kretati, pozabaviti i nahraniti. Ondje, gdje podneblje dopušta, pametno de učiniti gojitelji gnjetela, ako pojedine u šumi nalazede se oranice ili čistine posiju kukuruzom, pa ako je tlo dobro i vlažno, može se takovo zemljište svake godine kukuruzom posijati, a da se netreba bojati nerodice. Sa kukuruzom može se u smjesi sijati suncokret i lan, jer gnjeteli vrlo rado zrnje (sjeme) od zoblju ovih vrsti raztlina. Može se u spomenutu svrhu posijati i sjeme od heljde, prosa, jara pšenica i ozimica. Ondje pako, gdje kukuruz i heljda ne raste, neka se za hranu gnjetela sije sjeme ođ koje mu drago gore spomenutih vrsti rastlina. Proso neka se posije samo onda, kad u proljedu neima više opasnosti od mrazova. Ali neka se proso ne sije ni tako kasno, da bi moglo u jeseni prije pozebsti, nego što će đozrieti. To vriedi i za za heljdu. Razumjeva se, da valja dotično zemljište dobro obraditi. Neprekidni red sijanja ove ili one vrsti sjemenja ravna se po nijestnih oduošajih. Ovo priobćujemo s toga, što se je i kod nas počelo sa odgojivanjem i timarenjem gnjetela u šumah, pa je dobro, da to gojitelji ove plemenite ptice znadu. Kako stojimo sa čistom sječom? * Od nekoUko godina ovamo opažamo vrlo živahan pokret i važan preokret na polju šumogojstva, izazvan s jedne strane uslieđ do * _G. pisac neka nam oprosti, što smo ovaj članoić ponješto upriličili prema jeziku, kojim piše všum. list", p"em srao umoljeni, da ga otisnemo onako, kako je pisaii. Mi nijesmo mogli podpuno zadovoljiti g. piscu s više razloga, ođ kojih je odlučujući taj, što se moramo držati onoga načina pisanja, kako ga je nSum, list" do sad poprimio. »Uredničtvo « |
| ŠUMARSKI LIST 5/1895 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 215 — življellh izkustva sa dosadanjim naSiuom šumskog uzgoja, a s druge strano ođuožajiina današnjih vremena stvorenih prilika, koje odlučno uplivaju na sve grane produkcije surovina, na obrt i industriju, pa i na šumarstvo. Fosilni ugljen pogibeljan je konkurent gorivom drvetu, a za gradnju brodova i ostalih vedih i monumentalnih objekta skrbi preobilna produkcija željeza. Ovako stvorene prilike na obdem narodno-privrednom polju diraju naše najvitalnije interese i mi moramo s njima da računamo, ako hodemo, da šuma udovolji ne samo fiskalnim obzirima svoga vlastnika, nego da zauzme i zadrži ono mjesto, koje joj je u kućanstvu prirode i ljudstva opredieljeno. Neda se tajiti, da današnje prilike zahtjevaju djelomičnu naobrazbu u šumskom gospodarenju, koji se proces baš sada obavlja, te koji nam dovoljno karakteriše šumogojstvena literatura zadnjih godina, spominjuč ovdje samo obširna djela priznanih stručara : Gayera Wagnera, Vya, Borggrevia, Weis3a i đr., u kojih se vodi žestok boj šumogojstvenih načela i skroz novih ideja. U ovoj borbi zauzimlje čista sječa i šnjom uzko svezano umjetno pomladjivanje i uzgoj čistih sastojina jedno od prvih i najvažnijih mjesta. Neima sumnje, da se je sa čistom sječom predaleko išlo; u tom pogledu odviše se je generalizovalo t. j. , čista se je sječa i ondje samo kultivirala, gdje joj nije bilo nikako mjesta, a nije se marilo za važni i istiniti po Pfeil-u izrečeni zakon „da šumarstvo ovisi o mjerodavnih mjestnih prilikah". Danas je drugačije, jer je pitanje čiste sječe rješeno i to u nepovoljnom smislu za nju, ili da bolje rečem, u nepovoljnom smislu za ono dosadanje neopravdano pogodovanje iste u svih, pa i u nepovoljnih prilikah. Nepobitan dokaz toga preokreta pruža nam šumogojstvena literatura izmeđju ostalog u četvrtom po dr. Hess-u redigiranom izdanju dr, Karla Heyerove knjige ,Der Waldbau oder đie Porstproductenzucht„. Hejerov „Waldbau" sigurno je jedna od najsjajninih pojava na polju šumogojstvene literature. Ta se knjiga odlikuje strogom metodikom, logičnim redanjem materijala, jednostavnom i bistrom dikcijom. Ali Heyer živio je i pisao u vremenu, kad je čista sječa u najvedem naponu bila, osvajajuć svaki dan sve veće tlo i brojedi sve više pristaša. Ovaj jednostrani duh ouoga vremena zrcali se i u Heyerovoj knjizi, pa se je uvidila potreba, da se knjiga preobrazi prama današnjem stanju šumogojstvenih načela. Premda dr. Hess u svojoj duši naginje više umjetnom pomladjivanju šuma, nije ipak mogao, a da neraouna sa nastavšim preokretom u šumogojstvu, obradiv Heyerovu knjigu tako, da prirodno pomladjivanje naprama umjetnom nezauzimlje više podredjeno mjesto kao u prvih izdanjih, nego odlično, koje mu i dolikuje, te koje mu objektivno shvadanje današnjeg znanja i današnjeg stanja gospodarstvene prakse opredjeljuje. Još jasnije nego ovakovi pojavi u literaturi govore nam izvjeada o skupštinah i ekskurzijah raznih šumarskih družtava. Sa svih strana čujemo tužbe na nepovoljna izkustva, postignuta sa čistom sječom. Mnoge štete, koje su imenito čiste smrekove sastojine od jednake starosti pretrpile, opominunje nas, da udarimo drugim putem, da napustimo čistu sječu, gdje joj mjesta neima, pa da se opet povratimo prirodnom pomladjivanju sastojina od razne starosti. Veliki vjetrolomi od g. 1877. i 1880. opomena su, koja se nemože ignorovati, ter oni djelovaše odlučno na novi pravac. Ovako glase zadnje izjave raznih šumarskih skupština, a u prvom redu spominjemo šumare češke, šleske i moravske. Njihov glas svakako se mora uvažiti, jer u njih je šumarstvo na visokom stepenu razvoja; u njih su povoljne prilike za izpitavanje i proučavanje raznih načina šumskog uzgoja. Oni se danas opraštaju sa čistom sječom izjavljujud glasno, da spas smrekovih sastojina ne leži više u čistoj sječi i da mješovite šume prirodnim pomladjivanjem više odgovaraju današnjim prilikama šumarstva. Ovaj pojav pozdravljaju šumari simpatično, želedi podjedno, da se iz jedne skraj nosti nepađa u drugi. Padežanin. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1895 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 216 — Pogoršanje i osiromašenje šumskoga tla steljarenjem. Pogoršanje i osiromašenje šum. tla nastaje tim prije, 6im se istomu prekomjerno oduzimlju hranive tvari, koje 66 u njemu nalaze. Cim je oskudnije šumsko tlo na hranivili i čim se jače njegov gornji steralj stelarenjem troši, tim će ono prije pogoršati i ojaloviti. Iz raznih pokusa u bavarskih državnih šuma osvjedočilo se je, da ukupaa množina (količina) svake godiae opalog na zraku sušenog lišća po hektaru iznaša : u bukvicih 406G, u smrečju (u smrekovih porastlinah) 3538 i u borovih porastlinah (u boricih) 3706 kilograma. U toj količini opalog lišća (iglica) sadržano je hranivih tvari u kilogramah : raznih rudnih tvari kalija vapna praničnine dušika u bukovom liatincu 185´7 9-7 82-0 10-4 44-7 u smrekovih četinjah ... . 136´2 4-8 61 0 6-2 31-9 u borovih četinjah 46-5 4 8 18-8 3-8 29-0 Iz ovih brojka može se Iako saznati, koliki je gubitak hraniva (hranivih tvari), oduzimanjem stelje (listinca) sa šum. tla na godinu po hektaru, pa nije čudo, da nelazboritim steljarenjem omršavi takovo tlo upravo onako, kako omršavi i svaka oranica, koja se žetvom izcrpljuje, a nikada gnojivom nepopravlja. Moglo bi se doduše i šumsko tlo u ovakovih odnoaajih popraviti, odnosno poboljšati umjetnim gnojenjem, ali se takovom mršavom i izsisanom tlu nemože nadomjestiti udesno fizikalno djelovanje gornjeg pokrova zemlje i crnice. Znak, po kojemu se lako saznati može suhoća gradljike (drvo za gradju). Ako hodemo na laki način saznati, da li je gradljika suha, onda je dovoljno, da na jedan kraj gradljike prislonimo uho, dok na drugom kraju netko tuče sa ključem po drvu. Ako čujemo čisti glas od udarca ključa (ili tvrđa kamena) onda je to znak, da je drvo posušeno t j . da je gradljika sposobna za gradnju. Drvojedka (Polyporus destructor, der Hausschwamm) u šumi. Do sad se je mislilo, da je drvojedka njeka vrst bezkučna „pitoma biljka", koja nikad u šumi neprebiva; nu P. Hennig u Berlinu uslieđ svojih motrenja dokazao je baš protivno. On je nairoe našao ovu gljivu na dnu ujekog starog smrekovog stabla. Drvo od toga živoga stabla bilo je sa sjeverne strane trulo, te prevučeno sa pahuljavom bielora gljivačom (mycelom), a isto takva je bila i kora, pa čak i zemlja u blizini toga stabla bila je kao posuta s tom gljivačom. Osim toga razvila su se na plitko razgranjena koži slična trusišta ove gljive, od kojih su njeka trusišta imala 5—8 centm. u promjeru. Ovaj pronalaz drvojetke i njezino prebivanje u šumi dalo je povoda sumnji, da se ova škodljiva gljiva prenaša i iz šume u stanove, jer je do sad nepojmljivo bilo, odkud se često pojavlja drvojedka u zabitnih stanovih šumara i željezničkih stražarnica (stanica) i t. d., te se je mislilo, da se truske ove gljive raznose i prenašaju samo po rađnicih (težacih). Ali odkad je pronadjeno, da ova gljiva i u šumi prebiva, od onda je posve razumljivo, da se ona u stanove prenaša neposredno sa đrvi, pošto se gljivača ove škodljive gljive često nastanjuje u drvu crnogorica, te se u povoljnih okolnosti n stanovih dalje razvija. Gljivaču od đrvojeđke u trupu drveta i izvan trupa težko je razpoznati od gljivače drugih škodljivih i neškodljivih gljiva. Što nijesu do sad opazili trusišta u šumi, biti de uzrok taj, da se takova trusišta razviti mogu samo u takovih položajih, koji su zaštićeni od vjetrova i propuha, odnosno na takovili mjestih, koja su izložena trajnim, ali ne prevelikinj padavinam (oborinam) i gdje je toplota pojednaka. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1895 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 217 — Uslieđ sve više rastuc´ili građjevina nastao je i sve to veći promet sa liesom t. j . sa građjevnim đrvetom, pa se često u tu svrhu na brzu ruku upotrebljuje i sirovo drvo i takovo na lies izrađjuje i za gradnju zgrada upotrebi, U posve suhom đrvetu ne može gljivača ove škodljive gljive živiti, jer se bez vlage ne može razvijati, pa se tako ova gljiva u stanove prenaša samo sirovim đrvetom. Opaženo je, da se ova gljiva od samih trusaka u stanovih ne može razviti. S toge je od prieke potrebe, da se za građjevine upotrebi samo posve suhi lies, ako se hode zapriečiti udomljenje đrvojedke u zgradah, a dobro se je čuvati, da se kod gradnje ne upotrebi ruševina i drvo od starih porušenih kuda, u kojemu se je po svoj prilici ved udomila drvojedka. Dobro je, ako se uzidaju prohodnici uzduž temelja zgrada i oko obzidja (platna). Preporuča se za uništenje ove škodljive gljive kao uspješno sredstvo natapanje liesa ili građjevnog đrveta u obće sa kreosotnim uljem. Grapholita proximana. Ovako se zove mali moljac, koji je kadar šumara i nešumara dovesti do razmišljanja. Kad sam početkom travnja pr. god. prvi put došao u povjereni mi srez, koji je segregacijom pripao urb. obdini Novi-Zagon, začudio sam se, kad opazih, da se sve nadstojne (nadrasle) jele crvene. Upitav lugara, što bi to moglo biti, a on mi ođpovrne, da nezna, nu đa mu je samo to poznato, đa je njekakav crv bio u iglicah i da su koncem srpnja sve jele pocrvenile, nakon česa su počele igle odpađati, što da je prijavio i državnoj šumariji, koja je stvar dalje prijavila. Razgleđavaju(3 na zemlji nalazede se iglice, vidjeh na njima na đolnjoj strani malu škuljicu, đočim nijesam mogao ništa više opaziti. Željno očekivah, što li de biti ove godine, kadno oko polovice mjeseca travnja dobih poruk, đa predstojnik entomoložkog zavoda u Budimpešti veleučeni gosp. Dr. Gr. Horvat polazi u šumu sbog izpitivanja upitne pošasti. Brzo se odlučili, đa se i ja pridružim ovomu poučnom putovanju unatoč tome, što sam dan prije bio u istoj šumi i opazio neizmjernu množinu moljaca, gdje okolo jelava oblietavaju. Sastav se sa rečenim predstojnikom saznao sam, da je on ved prošle godine na samom mjestu bio, te njekakve male kestenjave kukuljice na zemlji pobrao, iz kojih su izlazili mali moljci, koji bi imali biti krivci toj zarazi. Došav u šumu vidjesmo množinu letedih moljaca, a na zemlji medju iglicama nađjosmo jošte kukuljice, koje su vedim đielom prazne bile, ali bilo je i mnogo punih, đočim je i takovih bilo, koje su napolak jošte otvorene bile, iz kojih se je moljac izvlačio. Sad sam pređuzeo, đa pazim, kuda de moljac svoja jaja snesti, đa li na iglicu ili kud drugamo ; nu uz najbolju volju nijesam mogao to vidjeti, buđud je nastalo burno i kišovito vrieme. U srpnju pako bilo je opet vidjeti, gdje se iz iglica izvlači mali crvid, koji se je na tankoj niti spuštao sa drveća na zemlju, gdje se je medju iglicama zakukuljio. Leptirić ima boju i veličinu đomadeg moljca, a kukuljica mu je kestenjava i gladka 0 cieloj dakle toj nesreći nije mi drugo poznato, nego samo to, đa leptir oko polovice travnja izleti, i đa se u srpnju ličinke na niti spuštaju na zemlju, gdje se zakukulje. Ličinka žived u iglici, proškulji ju u njezinoj dužini, ostaviv na đolnjoj strani malu rupicu poput sitnog makovog zrnca. Svaka ovakova iglica pocrveni i ođpađne. |