DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1895 str. 19     <-- 19 -->        PDF

_ 189 —


da je valjanom gospodarstvu pravi temelj valjano i sdušno činovničtvo, kojeg
uzdržanje je bezuvjetno odvisno o osiguranih mu prava i povlastica, to ipak
množina vlastelinskih činovnika služi u odnošajih, koji mu nikakove nade na
osiguranu budućnost ne pružaju.


Mnogi i mnogi službođavac ne može se odlučiti, da preduzme stalna sredstva
za obskrbu svojih činovnika i njihovih obitelji, već mnogi smatra takovu obskrbu
djelom milosti, koji istim uzkratiti ne kani i uzkratiti neće, te bi bilo
izpod njegove časti, da ovakove zahtjeve unapred osigurati mora; — mnogi se
dakle neće da obveze za ono, što je do sada kao milost dieliti običavao.


Da ovakovim postupkom mogu nastati vrlo kritični položaji za vlastelinske
činovnike, osobito u slučaju nagle i nenadane promjene službodavca usljed smrti
prijašnjeg gospodara, ili ako vlastelinske dobro predje u ruke drugoga, može
svatko lako uviditi. A i za vrieme ugovorenog službovanja može momentana
uzrujanost s jedne ili s druge strane povući za sobom neugodnih konsekvencija,
koje obskrbu službujućeg osoblja i njegove obitelji u opasan položaj dovesti mogu.


Ne izključiv dakle mogućnost ovakovih slučajeva, nastaje potreba, da se
vlastelinski činovnik za osiguranje svoje budućnosti i svojih drugim načinom
pobrine, pa da si stvori ili osigura glavnicu, koja bi mu u kritičnih časovih
pomoć pružiti mogla. Ovo može postići dvojakim načinom — naime, da si takovu
glavnicu osnuje prištednjom s^m, što svakako ovisi o tom, da li iznos
beriva, što ih uživa, takovu prišteduju u obće dopušta, — ili pako, da si tu
glavnicu kod kojeg osigurajućeg družtva redovitimi prinosi osigura.


Prvom načinu mogla bi se dati prednost, kada bi se unapred znati moglo,
da će se štednja redovito i bez zaprieka izvesti moći i da neće biti od potrebe
ušteđjeni kapital do opredieljene dobe dirati. Nu žalibože za sve ovo jamčiti
ne možemo. Niti predloži sigurnost za redovitu uplatu štedovnih uložaka, niti
se moše uztvrditi, da se isti prije dobe načeti neće, a nezna se, neće li nastupiti
uslied bolesti i nemoćnosti i prije slučaj, da će se štednjom prestati, dapače
da će se već uštedjena glavnica načeti morati.


Zato će biti za dotičnog činovnika probitačnije, da si osigura stanovitu
rentu kod kojeg osigurajućeg družtva, jer ovo ne samo da mu osigurava nakon
ustanovljenog roka razmjerno prema uplaćenom prinosu stalni dohodak, već mu
za slučaj prije nastupivše nemoćnosti, a njegovoj obitelji za slučaj njegove smrti,
zajamčuje stalnu pripomoć.


Predmnievajuć, da obskrba privatnih činovnika u najbližem vremenu zakonom
uredjena biti neće, pa obazriev se na probitke, koje valjan osigurajući
zavod svojim članovom pružiti može, odlučilo je društvo vlastelinskih činovnika
u Beču, da u svojem krilu na temelju austrijskog zakona o pomoćnih blagajna
od god. 1892. osnuje takov dobrotvorni zavod, koji će vlastelinskim činovnikom
mogućnost pružiti, da sebi i svojim uz povoljne uvjete budućnost osiguraju.


Korist ovoga zavoda, kao i načela, na kojih je svoja pravila osnovao, spomenuti
ćemo u kratko u sliedećem.


14