DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1895 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 146 — Umjetno (ručno) pomladjivanje šuma kod prvobanske imovne obćine. PiSe Vjekoslav Stublić, šumarski pristav, upravitelj šumarije. Prije nego što kanim opisati umjetno pomladjivanje šuma kod ove imovne obćine, moram iztaknuti, da ću se ograničiti samo na teritorij kotarske šumarije I. u Klasniću, a to s razloga, što mi ođnošaji II. šumarije glinske nijesu poznati, prem da inače skoro cielo neobrašteno i pusto šumište oko */r, od ukupne površine istog teritorija spada u područje prve šumarije. Ukupna površina šumišta kot. šumarije klasnićke iznaša 10.808 katastra!, nih jutara, a od te površine zapremaju čistine i krčevine prostor oko 3.000 katastr. jutara. Ako se sada još k tomu uzmu godišnji drvosječi, koji se nakon dovršena sjeka takođjer kao čistina smatrati imaju, jer se po drvosječnoj osnovi za I. periodu skoro u svih uredjajnih razredih vodi čisti sjek, onda se lako razabrati može, da je klasničkoj šumariji glavna zadaća i skoro sav rad iste koncentriran u provadjanju kulturnih radnja, odnosno u umjetnom pomlađjivanju šuma. Položaj čistina i krčevina te šumarije izključivo je bregovito-kotlinast uz dosta znatnu relativnu visinu. Tlo je u glavnom mršava, pjeskovita, mjestimice laporna i vapnena ilovača. TJslied mnogogodišnje odgale, ter splavljanjem plodnih sastavina tla padavinama (oborinami) u kotline i nizine, te samovoljnim obradjivanjem šum. zemljišta po područnom žiteljstvu u gospodarske svrhe, posve su takova zemljišta ološila i izcrpila tako, da sad ondje samo „bujad" (paprat, Aspidium filis mas) i vriesak raste. Taj dakle razmjerno veliki pusti prostor privađja se u većem obsegu tek od novijeg vremena šumskoj kulturi, akoprem, mimogred rečeno, šumski zakon od godine 1852. propisuje, da se svaki izkrčeni dio šumski u roku od 5 godina opet pošumiti ima. Nekom sigurnošću bi pako tvrditi mogao, da mnoge od tih krčevina i više 30 godina ovako pusto postoje. Pravom mogli bismo pitati, gdje je tada bila „uprava šumska", i za koga je taj zakon imao valjanost?! Nu kada se sjetimo, da je vanjska šumarska uprava za vrieme bivše vojne Krajine ležala u rukuh mnogih „Berittenera", onda nije čudo, da je tomu tako. Nakon provedene diobe šuma izmedju državnog šumskog erara i imovnih obćinah pripale su krčevine dakako imovnoj obćini; nu mimoići ću postupak toga dielenja, jer u ovom kraju svako diete znade, da su ovu ubogu imovnu obćinu kod provedbe diobe šuma zastupali onakovi ljudi, koji nijesu stručari bili, pa nijesu ni pojma imali o šumarstvu. Imovna obćina I. banska postala je uslied diobe dvostruko pasivna, ter stranom nije imala razpoloživih sredstava, da ih obrati u kulturne svrhe, a stranom |