DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1895 str. 12     <-- 12 -->        PDF

— 134 —


korist crpi od odvodnje suvišne vode, pošto će mu polja
od poplave sačuvana biti,
Završujuć ovu razpravicu, spomenuti ću, da sam ju napisao s toga, što
sam u svom kotaru imao posla sa odvodnimi radnjami.


Pak kao što sam ja bio pozvan, da dadem u tom poslu svoje mnienje,
tako se može dogoditi i drugim mojim sudrugovom, da kod regulacija voda
sudjeluju. Zaoto treba svaki šumar, da se s ovim zakonom
up ozn a, jer će to biti na korist šumovlastnika i naroda,
te i na čast šumarske struke.


Preborna šuma, njezina normalna slika, drvna zaliha,
prirast i pritiod"^.


Napisao šumarnik L. Hufnagl.


Praktičnomu šumaru, kojemu stoji na razpolaganje samo malen dio današnje
stručne literature, biti će uviek težko odlomke iz svojega izkustva iznieti
u javnost; jer negledeć samo na to, da mu manjka svako orientiranje o
tome, što je o dotičnom predmetu već drugdje rečeno, pobijeno ili oprovrgnuto,
može on već i samim stručnim nazivljem negodovanje prouzročiti.


Ako se dade drvetu, zarezoiku ime, koje smo iz škole naučili, bez da
zagonetna slova autora primetnemo, onda mnogi čitatelji starije ili novije škole
ne znadu, koje se drvo ili koji zareznik pod tim misli. A na žalost obstoji
danas slična neugodnost u literaturi sadjenja i gojenja šuma.


Prije se posve dobro izlazilo sa pojmovi visoka šuma, srednja šuma i
nizka šuma, čista sječa, oplodna i preborna sječa, pa je svaki dobro znao, što
imade pod tim nazivom razumjevati. A danas, koji metež! Skoro će biti potrebito,
da uz naziv preborna sječa uviek i ime autora dodamo: preborna sječa
Heyer, Gayer, Lorey, Tichy, Fischbach, Wagener i t. d. Možda će se jedan put
sastati medjunarodni sastanak, koji će u tom metežu red stvoriti; taj bi u
istinu dobro djelo učinio.**


Kad dakle hoću danas da pišem o prebornoj šumi, nijesam posve siguran,
da mi jučer nije koji revni pisac pomutio taj pojam, ili da se moguće gdje


* Osterreichisches Vierteljahreaschrift fur Forstwesen g. 1893. II.
** Da s jedne strane i mi izbjegnemo donekle zamjeni raznih pojmova, akoprem
se toga kod nas u hrvatskoj stručnoj literaturi nije toliko bojati, a s druge strane, da
opet kojem mladjem stručnjaku, koji se bavi i njemačkom stručnom literaturom, pripomognemo,
naveli smo na kraju malen, na ovu razpravu odnoseći se rječnik strukovnog
nazivlja. Vidi str. 170. Op. pr.




ŠUMARSKI LIST 4/1895 str. 13     <-- 13 -->        PDF

— 135 —


u kojoj školi ne razumjeva prebornom sječom ono, što se prije nazivalo
„čistom sječom".*


Nepreostaje mi dakle ništa drugo, nego definirati pojam preborne šume i
to onako, kako sam se po starom običaju naučio. Po tom razumjeva se pod
„prebornom šumom" onaj sastojinski oblik, u kojem dolaze na jednoj površini
pomješani svi dobni razredi.


Ja ovdje izrično kažem „dobni razredi", a ne „redovi godišnjih razreda",
jer za pojam preborne šume nije od potrebe, da je zastupano sve drveće počam
od jednogodišnje biljke, pa do 11 godišnjeg drveta, već je dosta, ako su pojedini
na 10 ili 20 godina zaokruženi dobni razredi zastupani dovoljnim brojem
stabala. Uvaženi neki šumarski stručnjak rekao jednom prigodom, da šumom
treba samo jedan put proći, pa da se može viditi, kojoj vrsti gospodarenja ta
šuma pripada. To mnienje samo je uvjetno opravdano, u koliko naime sam motrioc
nezauzimlje jednostrano stanovište u pogledu gospodarenja; jer bi on lako
prigodom šetnje i kroz najliepšu prebornu šumu mogao misliti, da se nalazi u
„abnormalnoj" šumi, pa da su slabija t. j . mlađja stabla samo materijal medjutimnih
užitaka, koje je nemarni upravitelj izvaditi propustio. Već je Wessely u
svojem djelu „Austrijske alpinske zemlje i njihove šume" (Die osterreichischen
Alpenlander und ihre Forste) iztaknuo okolnost, da se u prebornoj šumi slabiji
stabalni razredi prikazuju neznatnijimi i to tim više, čim je sastojina bogatija
starijim drvećem.


Ovimi uvodnimi riečmi budi iztaknuta svrha sliedećeg razloženja; neka
se razlože crpljeni odnošaji obrasta u prebornoj šumi iz mnogih izviđa u spretnosti
naprama običajnoj nauci o normalnosti preborne šume, a od tuda neka
se izvede prihod iste.


Opetujem, da se ovdje radi o rezultatih zbiljnih i dostatnih iztraživanja,
koja su učinjena u godinah 1891. i 1892. u jednoj šumi Kranjske u svrhu uredjenja
šumskog gospodarenja, koja se šuma sječe već dugo godina prebornom
sječom. Ovi izvidi sastojali se u izmjeri promjera od 160 ha. pokusnih ploha,
u mjerenju od 1029 stabalnih visina i u iztraživanju prirasta na 2036 stabla


I. Normalna slika preborne šume.
Poznato je, da nauka o uredjenju šuma stavlja za visoku šumu čistom
kao i oplodnom sječom pravila glede poredanja i veličine dobnih razreda, pa
tako dolazi do pojma normalne šume, koji se preporuća kao cilj gospodarenja.


Za prebornu šumu, koja sve dobne razrede u sebi sadržaje, zadržao se
na oku logičnim zaključkom taj pojam normalnost, pa se po tome preborna
šuma predstavlja kao pomiešana iz jednakog broja hektara 1, 2, 3 do
n godišnjih sastojina.


* U djelcu Vatr. Eačkoga pod nađpisom : „0 sjočenju i gojenju šuma"
rabi se naziv „sjcSa do gola" mjesto „čista sjeSa", a mjesto „sjemenjačna sječa"
rabi se uaziv „sječa do ajemenjaka", što bolje odgovara samom pojmu i hrvatakom
jezika. Uređničtvo.




ŠUMARSKI LIST 4/1895 str. 14     <-- 14 -->        PDF

~ 186 —


Predpostavimo si primjerice prebornu bukovu šumu sa 120 godišnjom
obhodDJoai, složenu po 3. dobroti Bauerove skrižaljke prihoda, pa uzmimo
radi jednostavnosti, da svaki dobni razred obuhvaća 12 godina, te zaprema
jednu desetinu površine.


Obzirom na broj stabala, drvnu groraadu kao i promjer uzor stabla imali
bi onda po 1 ha. normalne preborne šume u svakom godišnjem razredu:


01 ha 6 god. — stabla — m´ drv. gromade.
01 » 18 god. — » « w
0-1
01
01
01
;/
»
»
»
30 god.
42 god.
54 god.
66 god.

462
249
158
»
n
»
»
»
8 m´
17 „
25 „
n
drv.
n
»
»
uzor
w
n
Štab. 8 cm.
. U „
!) 1^ „
\ .9 i ´w
I ^ a
0.1
O´l
»
»
78 god.
90 god.
113
94
)>
»
3137


Ji
!>
n
n

»
18-5 „
21-4 „ 3
01 ., 102 god. 82 » 42 „ H n „ 24 „
0-1 ?i 114 god. 74 B 47 „ n n „ 26 „ Q4
Ukupn o l´O ha. 1232 stabla 207 m´ drvne gromade.


Kako se iz navedenog vidi, ovako teoretički umišljena normalna preborna
šuma karakteristična je po svojem velikom broju stabala, po maloj drvnoj
gromadi i po slabom razvoju pojedinog stabla.


Kad bi bile preborne šume u naravi obrasle po ovom pravilu, onda bi
one u istinu davale još i manje drvne gromade, nego je to gore izkazano, jer
se drvne gromade u svakom godišnjem razredu odnose na jednake sastojine,
a u prebornoj je šumi zastor i postrani pritisak starijeg drveća na mladje
sjegurno od važnog upliva na proizvodnju same drvne gromade.


Ako se pak uzme — što napokom bez dvojbe i jest — da starije drveće
uslied većeg uživanja svjetla više priraste, to se mora priznati, da se pravila
rastenja, koja vriede za jednolične sastojine, u tom slučaju tako mienjaju, da
se ova pravila nikako nemogu prenesti na prebornu šumu. Pa ipak se to radi
i u literaturi, a i u praksi prigodom uredjenja šuma i odviše dosliedno; stoga
se i nije nikad došlo do jasnog spoznanja naravi preborne šume, zato se i
nisu mogli sravniti njezini odnošaji s onimi u jednoličnih sastojinah, a nije se
mogao niti prosuditi mogući prihod nejednako starih vrsti uzgoja.


Vjerno prema gori navedenom propisu, po kojem je preborna šuma
sastavljena iz normalnog reda jednako starih sastojina, preneseni su pojmovi
norraalnosti i ustanovljenja prihoda na prebornu šumu upravo onako, kako su
to iz uzgoja čiste sječe razvijeni. Kao što tamo, tako se i ovdje daje najveća
važnost razmjerju dobnih zazreda. Tko nezna za poznati obrazac (šema) iz
Judeich-ove knjige uredjenja šume, polag kojega se diele šume u šetare, od
kojih svaki prema duljini obilaznog vremena obuhvaća tri ili više dobnih
razreda. Mnogo intenzivnije razvio je dalje ovu misao A. Schiffel u ovom




ŠUMARSKI LIST 4/1895 str. 15     <-- 15 -->        PDF

— 137 —


članku pod nađpisora „Uredjenje i preborna Suma*), gdje se postavlja razno
obilazno doba normalne oblike sa dobnim! razredi od 10 godina, te gdje i
prihod izvađja iz razrajerja dobnih razreda. Ja sam ali tog nazora, a sjegurno
da su sa mnom i mnogi drugi stručnjaci, da nam mora biti dana mogućnost,
da možemo u svako vrieme normalno stanje izpitati, drugimi riečmi, da se u
šumi moraju u svako doba kontrolovati dati brojevi i podatci gospodarstvene
osnove, odnosno normalnog obrazca. Stavimo sada slučaj, da bi htjeli u njekoj
prebornoj šumi kontrolovati ili u obće izviditi razmjerje dobnih razreda,
koliko žrtava morali bi mi pridonjeti na radnji, vremenu i drvnom prirastu.


Kako je poznato, nije debljina drva uviek upotrebiv izraz za starost
drveća; stabla iste debljine ne pripadaju po njihovom odnošaju susjednim stablam
raznoličnih dobnih razreda, a i-azlike u starosti od 20—100 godina nijesu baš
osobito riedke. Naprotiv nam one unutar stanovitih granica, koje su ovisne o
dosadanjem gospodarenju, predstavljaju upravo pravilo. Kad bi se dakle htjelo
postaviti pravo razmjerje dobnih razreda, bilo bi neobhodno potrebito, da se
posječe velik broj stabala svake debljine, da se izpita njihova starost, pa onda
iz velikih projekta starost pojedine drvne debljine opredieli. Tako bi se
moralo, ali se obično ne čini, već se jednostavno nakon nekoliko iztraživanja
zamjenjuje debljina za starost, pošto phantom normalne šume sa čistom sječom
upravo onda prodire, pa je ova gospodarstvena neistina učinila prebornu šumu
necienjenom vrsti uzgoja. Pošto je pak praktični upravo nemoguće ustanoviti
razmjerje dobnih [razreda u nejednako starih sastojinah, ako nećemo žrtvovati
pol sastojine, to se ono često generalizira iz malo nedostatnih iztraživanja, iz
kojih se onda u istinu na papiru može sastaviti gospodarstvena osnova, koja
se ali kod točnog iztraživanja pokazuje nevaljalom. Ako je pako u prebornoj
šumi težko ustanoviti razmjerje dobnih razreda, to je onda upravo bezsmisleno,
kad se stavlja ovo razmjerje kao cilj gospodarenja, te kad se donekle zahtjeva
od procjenitelja, da na oko ustanovljuje starost drveća.


Po ovom načelu vodjeno gospodarenje neodgovara istini, a preprečuje
osim toga ustanovljenje prihoda, osnovanog po financijalnih načelih, pošto se
nemogu razpoznati ona drveća, koja bi obzirom na starost već zrela bila.


Po mojem je nazoru Antun Tichy krenuo pravom stazom, kad je u svojoj
knjizi: „Der qualificierte Plenterbetrieb" ustanovio pravila [za preborne šume,
u kojih je u obće izostao pojam starosti. Ipak se ne slažem s njime u tom,
gdje stavlja najveću važnost na veličinu sbroja temeljnica stabala i gdje skoro
hotomično postavlja sliedeće načelo: „Od početka prema sredini ravna se po
broju stabala, pa se o tom stavljaju ovisne temeljnice; od sredine prema kraju
ravna se po temeljnicah, pa se obratno stavlja o tome broj drveća ovisan". To
bi dakle značilo, da procjenitelj mora u prebornoj šumi izračunati svakoj stabalnoj
debljini odgovarajući broj drveća. A to mi se čini, da nije ničim oprav


*) „ Betriebseinriehtung unđ Plenterwalđ" Centrallbatt f. đ. g. Foratvi^esen,
Jahrg. 1889.




ŠUMARSKI LIST 4/1895 str. 16     <-- 16 -->        PDF

— 188 —


dano. To i jesf^nesrcća naše znanosti, rta se tako često pravila ponajprije na
zelenom stolu ustanovljuju, a šuma onda sili ili bar siliti hoće, da po tih pravilih
raste, mjesto da su se ponajprije upoznali vječno istiniti naravni zakoni
iz života same šume, a prama istima prilagodilo gospodarenje u šumi. Čini se
kao da je Tichy induktivnim putem došao do svojih pravila, jer bi inače po
svoj prilici drugačije izgledala; po njemu se pokazuje broj stabala, koji je
odredjen za svaki razred debljine, u slabijih redovih odviše visok, a po tom i
zboj temeljnica od 40—50 m´^ po 1 ha. Mi znademo, da nam debljine u prsnoj
visini pružaju za ustanovljenje drvne gromade, prirasta i prihoda prvu, najvažniju,
a često puta i jedinu podlogu, koja se neposredno mjeriti dade, i da je
promjer najvažniji faktor za cienu drva, dakle da često sam i prirast kakvoće
involvira. Obzirom na to držim, da je za prebornu šumu, a moguće i za druge
slične vrsti uzgoja najjednostavnije, a više puta i jedino upotrebivo ono ustanovljenje
prihoda, koje se osniva na razmjerju razreda debljine.


Prigodom izmjera, na kojih se temelji sliedeća razprava, bila su stabla
poredana po debljini, od koje sadržaje:


I. razred debljine sva stabla od 15—29 cm. promjera u prsnoj visini.
II. „ » « » . 80--39 „
III. „ » D " „ 40--49 ,
IV. , « )) I! . 50--80 ,
Izmjerom u ()bće dobili se sliedeć brojevi stabala po 1 ha. za svaki
razred debljine i to


I.
II. III. IV.
ukupno 371 komad.
188 78 53 5
552
22 uku
Ovi se brojevi odnose na mješovite sastojine jele i bukve, pa bez dalnjeg
pokazuju, da su najjača drveća u odviše velikom broju zastupana; u istinu se
pokazuje i vehk pretek na napola dozrelih stabala IV. razreda.
Izborom 13 pokusu h ploha, koje su odabrane u prihčno pravilno obraslih
sastojinah sa normalnom zalihom krupnog drveća, dobiveni su sliedeći brojevi
stabala:


I. II. III. IV.
183 70 44 27 ukupno 824 komada.
Naravno je, da će se razredi debljine uviek tako izabrati, da će zadnji
razred obuhvaćati sva ona stabla, koja smo kao sjeciva ustanovili na temelju
predhodnog izračunanja rentabilnosti, ili na temelju kojeg drugog načela tako,
da broj stabla u zadnjem, ovdje dakle u IV. razredu odgovara manje pravilu
0 izradbi stanovitog broja stabala, dočim prema gore neima nikakovih granica.


Gornji brojevi pokazuju nam obrazac mormalne preborne šume. On će
u istinu izgledati za svaku šumu drugačiji; ali neka se dobiva načelno samo
izmjerom iz skme šume, pošto se upliv i suprotno djelovanje naravnih sila
nedadu neposredno unapred ustanoviti, već se jedino mogu oni upoznati iz
posljedaka zakona rastenja, to jest iz same sastojine.




ŠUMARSKI LIST 4/1895 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 139 -
Ako uzporedirao brojeve stabala, kako smo ih po našoj izmjeri proračunali
s onimi u teoretički smišljenih prebornih šumah po Baueru, te napokon
sa onimi po Tischy-u u spomenutoj knjizi sastavljenimi brojevi, koji odgovaraju
„dobroj" stojbini, onda nam se pokazuje sliedeća slika:


I. II. III. IV. Komada.
Zbiljna izmjera . . 183 70 44 27 = 324
Po Tischy-u .. . 906 114 10 — -- 1030
u teoretičkoj prebornoj
sumi 521 — — — = 521
Iz ovoga se vidi, da su rezultati iztraživanja, koji su dobiveni samo
umovanjem, još vrlo udaljeni od prave istine.
Zanimivo i poučno jest promatranje brojeva stabalnog razmaka, te sbroja
temeljnica stabala u normalno obrasloj prebornoj šumi:


I. II. III IV. Sbroj.
Broj stabala, komada 183 70 44 27 = 324
Broj razmaka stabala u svakom razredu debljine
33 35 34 35
Broj razmaka od stabla do stabla — ~ — — = 17
Zbilnji razmak od stabla do stabla — — — — = 5´6
Uzor stablo u svakom razredu debljine cm. . 22 34 44 54
Sbroj temeljnica stabala m^ 696 6*36 6-69 6-18 = 26-19


Po mojem mnienju osobitog je obzira vriedna, a i najvažnija približn a
jednakost sbroja temeljnica u svakom razredu debljine, a po tom i brojeva
razmaka, pošto su potonji i onako samo funkcije stabalnih temeljnica.


Ako sporedimo "VVagenerov način gospodarenja (Lichtwuch8wirtschaft)
sa predstojećimi brojkami, onda nalazimo, da Wagener zagovara zbiljni razmak
stabala od 5"3 cm. i broj razmaka od 16—18; dakle brojevi, koji su sa našimi
do neznatne razlike posve suglasni; pa dočim kod Wagenera raste izmedju
slobodnog prostora glavne sastojine drveće, koje imade zadaću, da čuva tlo ili
pak vegetiraju još ostanci negdašnje medju-sastojine, to mi imademo u našoj
šumi pomladak, računajuć ovamo sve od jednogodišnje biljke do drveća sa 14
cm. promjera, koji ali pomladak mi u obzir nijesmo uzeli. Samo je pako po
sebi razumljivo, da ćemo takav pomladak uviek imati u prebornih šumah, koje
češće plodom radjaju. Taj pomladak može, a ako je gust, onda i mora podnieti
sve nepogode prigodom obaranja zrelih stabala.


Ako bi se kod pomnijeg gospodarenja i stvorili užji razredi debljine, nego
što je to u našem primjeru uzeto, to se ipak mora uzdržati pravilo, da počam
od stanovite debljine sbrojevi temeljnica u svakom razredu debljine jednaki
budu tako, da o tome bude ovisan broj stabala. U tom smislu čini mi se
pojam normalnosti za prebornu šumu jedino i samo ovisan o broju stabala.


Razlike u broju stabala izmedju pojedinih razreda osjegurat će nas za
oštete prigodom obaranja kao i proti nepogodam bilo elementarnim ili životinjskim
uplivom, a omogućiti će nam takodjer i uživanje medjutimnih užitaka.




ŠUMARSKI LIST 4/1895 str. 18     <-- 18 -->        PDF

- 140 —
II. Drvna zaliha u prebornoj šumi.
Ja sam već u godištu 1892. ovog lista na strani 31G priobćio, kako se
po mojem mnienju najjednostavnije i najprikladnije može naći zbiljna drvna zaliha
u prebornoj šumi. Na uzdužnih 20 m. širokih i najmanje 500 m. dugih
pokusnih prugah izmjere se obićajnim načinom svi promjeri, pa se za svaki
promjer, odnosno za stablo proračuna kubični sadržaj ili iz posebno zato priredjenih
ili pako bavarskih skrižaljka drvne gromade, koje se prema potrebi promjeniti
mogu.


Za proračunanje normalne drvne zalihe služi nam razmjerje broja stabala,
koje je za prebornu šumu postavljeno za proračunanje gromade spomenute
skrižaljke, u koliko se ne daje prednost tomu, da se za svako uzor-stablo
oblična visina proračuna tako, da se množitbom sbroja temeljnica s obličnom
visinom odmah dobije kubični sadržaj za svaki razred debljine.


Za normalnu šumu, koja se sastoji pretežno iz jele, proračunava se normalna
drvna zaliha pod okolnostmi, koje smo ovdje za primjer u ovoj razpravi


uzeli, na slieđeći način:
Razred debljine I. II, III. IV. Sbroj.
Broj stabala, komada ... . 183 70 44 27 = 224
Temeljnica ra^ 6.96 6-36 669 6-l8 = 2619
Oblična visina m 790 9-75 10-40 10-23
Kubični sadržaj m´ 55 62 69 63 = 249


Po tom bi dakle 1 ha. normalne preborne šume morao imati 249 m"
deblovine, normalna drvna zaliha cielog uredjajnog razreda dobit će se dakle,
ako se to pomnoži sa površinom. Uzrok tomu, da su drvne zalihe pojedinih
razreda debljine medjusobno prilično jednake, imademo tražiti u tom, što je
sbroj temeljnica stabala u svih razredih jednak, a oblična visina uslied manjih
obličnih brojeva samo slabo raste, dapače na koncu i pada.


III. Prirast u prebornoj šumi.
Poznato je, da se današnja znanost o prirastu odnosi skoro izkljuCivo na
jednolične, u sklopu uzrasle sastojine, a nijesu se dalje iztraživali oni zakoni,
koji bi vriedih za prirast u debljinu, za prirast drvne gromade i za popriečni
prirast u nejednakih ili barem samo u jednako starih, ali mješovitih sastojinah.


Istina je, da su Seebach, Th. Hartig i Homburg vodili sječu obzirom na
prirast svjetla, te tim pokaEali, kolika je prednost više slobodnog drveća naprama
onom u gustih sastojinah gledeć na samo proizvadjanje drvne gromade ;
pa ipak se to smatralo sa strane šumarske prakse samo kao zanimiv pokus.
Tekar novije doba nalazi sve više i više privrženika za mješovite i raznolične
sastojinske oblike. Pa makar se i Hagener i Gayer, Ney i Borggreve razilaze
u cilju šumskog gospodarenja i u izboru i sredstvih, to se ipak u njihovih
knjigah i člancih, koji su napisani u tom pravcu, vidi osvjedočenje, da raznolični
sastojinski oblici u prihodu ni najmanje ne zaostaju za istovrstnimi




ŠUMARSKI LIST 4/1895 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 141 —


jednako starimi. Pa kad će se jedanput nedvojbeno i brojkami dokazati prihod
pojedinih ovakovih novijih vrsti gospodarenja, tada će nestati dvojbe, koja da
se vrst gospodarenja za pojedine slučajeve izabere, jer se proti istinitimi i dokazanimi
brojkami uzalud bori i najriečitija sofistika.


Prirast drvne gromade predstavlja nam za proračunanje prihoda prvu i
najvažniju podlogu, pa nam on i može najviše da označi razmjernu vriednost
pojedine vrsti uzgoja.


U mojem gore napomenutom članku spomenuo sam takodjer u kratko,
kako se dade na najjednostavniji način ustanoviti tekući godišnji prirast u prebornoj
šumi. Iz vrtočine ponajprije se označi prirast debljine za 10 godina, a
zatim se nadje iz bavarskih ili zato posebno priredjenih skrižaljka, koje za
svaki promjer gromadu označuju, sadašnji drvni sadržaj i onaj prije 10 godina.
Razlika izmedju jednog i drugog predstavlja nam prirast za 10 godina. Naravno
je, da nam tekar prosjeci mnogih iztraživanja mogu pružati uporabive
brojeve za uzor stabla pojedinih razreda debljine. Ako i jesmo ovdje postavili
samo 4 razreda debljine, pokazuju se ipak zakoni prirasta posve istinitimi, jer
smo preduzeli velik broj izmjera tako, da nam nebi bilo težko umetnuti brojeve
za medjutimne razrede debljine.


Prije nego što ću 10 godišnji prirast debljine po vlastitom izvidu navesti,
hoću da pokažem, u koliko je isti ovisan o razmjerju drveća u mješovitih šumah.


Moramo naime razlikovati dvie sastojinake skupine: u jednoj su jela i
bukva u istoj mjeri zastupane, u. drugoj pako skupini sadržaje sastojina 0´9
bukve 0-1 jele.


Mi smo našli za jednu godinu prirast debljine:
Razred debljine I. II. III. IV.
j , J kod 0-9 Bu. 09 jel prirast debljine m. m. 300 404 4-14 5-55


^^ \ „ 0-9 „ 0-1 „ „ „ „ „ 3-55 4 69 4-83 6-66


j „ 0 5 „ 0-5 „ „ „ „ „ 2-68 3-05 2-81 2-57


\ „ 0-9 „ O´l „ „ „ „ „ 2-19 2.74 246 247


Obe vrsti drveća pokazuju po tom tim veći prirast, čim su manje okružene


same sobom ; mješovite su dakle sastojine bogatije na prirastu, nego li čiste.


Ako izvedemo iz prirasta debljine prirast kolikoće t. j . drvne gromade,


pa ako se taj odnosi na broj stabala u normalnoj prebornoj šumi, onda ćemo


dobiti normalni tekući prirast po 1 ha.


I. II. III. IV.
[0012 0-028 0-039 0-040 f jela 1
Prirast kolikoće uzor stabala m« |o(3^1 Q.Q^Q Q 03^ 0-027 jbukvaj


Broj stabala, komada 183 70 44 27


Ukupni prirast drvne gromade m´. . 2-10 1-89 1-61 0-91 =


6-51 m^ kod 0-5 je. i 0-5 bu.


Ovaj prirast imade se odnositi samo za deblovinu, jer smo mi samo
ovu u obzir uzimali, dočim se je izostavljao prirast na drveću, kojemu je
promjer u prsnoj visini izpod 14 cm.




ŠUMARSKI LIST 4/1895 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— 142 —


Zbiljni prirast u prebornoj šumi proračunava se za svaku sastojinu
množitbom odnosnog broja stabala sa prirastom drvne gromade uzor stabala.


0 sječivnom popriećnom prirastu, kako se obično razumjeva, to jest
prirast odnoseći se na jedinicu površine, nemože da bude govora u prebornoj
šumi, pošto su svi dobni razredi međjusobno pomiešani.


Do sada sam izbjegavao to, da uzimam pojam starosti u samo iztraživanje,
pošto se mora ustanovljivanje starosti u praktičnom gospodarenju preborne
šume posve izostaviti, kako je to već i u uvodu spomenuto. Ja sam ipak preračunao
popriečni sječivni prirast za uzor stabala pojedinih razreda debljine, pa sam
našao, da taj prirast stalno raste još preko IV. razreda debljine, kojemu
razredu kod jele odgovara starost od 125 godina, a kod bukve starost od 165 godina.
Isto tako pasti će postotak prirasta kolikoće tekar kod 150—200 god. starog


drveća na olinu —
starost.
Iz ovog iztraživanja prirasta mogao bi još jednu osobito važnu okolnost
iztaknuti.
Dočim naime prirast debljine i kolikoće kod jele još i iznad srednje
debljine od 54 cm. uviek raste, pada on već kod bukve od 40 cm. debljine.


Naravno je, da je polako rastuća bukva kod 40 cm. debljine dostigla
istu onu starost, koju imade i jela kod 54 cm. debljine, ipak se pokazuje, da
stare bukve mnogo manje dobivaju prirastom svjetla, nego jele.


Slični zakoni dadu se već izvesti iz samih skrižaljka prihoda, sastavljene
za istovrstne sastojine. Kod jednako starih, u gustom sklopu uzraslih sastojina
srednje dobrote počima prirast padati, ako je sbroj temeljnica narasao i to:


kod bukve na 19 m^


kod bora na 24 m^.


kod smreke i jele . . na 30 m^.


Pošto pako u našem normalnom obrazcu sbroj temeljnica iznaša zaokruženo


I. II. III. IV.
m*. 6-5 6´5 6-5 6-5 = 26 m^., a prva tri razreda debljine zapremaju 20 m^.
temeljnice, to bi po tom morala bukva počam od III. razreda u prirastu padati,
naprotiv pako jela ne. Sve se to pako podpuno slaže, kako smo to već
malo prije spomenuli.
Idemo li s toga gledišta, to bi u čistih prebornih bukovih šumah ođpao


IV. razred, te bi stabla završila svoj rast u III. razredu sa 40—50 cm. debljine.
Ako je sastojina mješovita, onda se postepeno stvara IV. razred debljine
iz samih četinjača.
Prirast kakvoće razmjerno je lako ustanoviti kod gospodarenja, koji se
temelji na dbeljini stabla, a mnogo laglje, nego kod jednostranog uvadjanja dobnih
razreda. Lahko je proračunati, koju vriednost nam predstavlja jedinica drvne
gromade stabla, koje imade 30, 40, 50 cm. u promjeru, dapače se može pomoćju
tih vriednosti proračunati ne samo prirast kakvoće, već i prodajna
vriednost normalne i zbiljne zalihe.




ŠUMARSKI LIST 4/1895 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 143 —


Za ustanovljivanje prirasta kakvoće potrebito je, da poznamo ono vrierae,
koje neko stablo treba, da priraste za 10 cm. u promjeru. To vrieme ćemo
jednostavno dobiti tako, da razdielimo broj 10 sa godišnjim prirastom debljine.


Tako treba u šumi, iz koje vadimo ove podatke, jela


33 godina, da dodje iz I. u II. razred debljine,


25 godina, da dodje iz II. u III. razred debljine,


20 godina, da dodje iz III. u IV. razred debljine.


Kod proračunavanja uputnog postotka za pojedino stablo morati će se
ponajprije opredieliti za pojedine razrede debljine onaj dio zemljištne glavnice,
koji im pripada razmjerno prema njihovom sbroju temeljnica stabala; ovaj pako
dio razdieliti će se onda sa brojem stabala i tako dobiti onaj dio zemljištne
glavnice, koji pripada svakomu pojedinomu stablu.


IV. Etat preborne šume.
Mislim, da neću barem u praktičnih šumarah uzbuditi negodovanje, ako
uztvrdim, da se većina onoga praktični izvesti neda, što knjige razpravljaju o
uredjenju etata u prebornih šumah. Pošto se ciela ućevna teorija temelji na
krivom nazoru, da se preborna šuma dade razstaviti u jednako stare sastojine
sa njima samima osebujnim zakoni rastenja, to se moralo izjaloviti i ustanovljivanje
prihoda pomoćju šestara. Dakako da se može ovako krivim putem još i
dalje ići i utvarati si normalno razmjerje dobnih razreda. Ali što to basni, kad
se temelji samo u knjigah, koje su pune raznih skrižaljka. a kad sama šuma
neima ništa zajedničkog s time. Čudnovato je, da se nijesu pravila gospodarenja,
koja vriede za prebornoj tako sličnu srednju šumu, već prenesla mutati s
mutandi s na prebornu šumu. Kod nadstojnog drveća u srednjoj šumi donekle
je opravdano, da su se zadržali dobni razredi mjesto razreda debljine,
pošto razlika ovih dobnih razreda uviek iznaša cielu obhodnju podstojnog drveća,
pa tim takodjer obćenito se poznadu po svojoj debljini. Dakako, da bi i
ovdje bilo dobro i od velike koristi, da se odnošaji velikim brojem izmjera u
šumi točno izpitaju, pošto mi se čini, da su obično navedeni normalni brojevi
stabala u pojedinih dobnih razredih i onako samo posljedak teoretičkog preračunavanja.


Pa kako se temelji etat nadstojnog drveća u srednjoj šumi najjednostavnije
i najbolje na razmjerju brojeva stabala, tako se isto može upotrebiti u prebornoj
šumi. Mi moramo u obzir uzeti, da nam preborna šuma predstavlja najintenzivniju
vrst gospodarenja, da nam ona pravo govoreć predstavlja gospodarenje
pojedinog drveća (Baumwirtschaft;, dakle svakako zahtjeva od šumara
mnogo više posla, nego što gospodarenje čistom sječom, kod koje šumar treba
žrtvovati pol dana za izkolčenje sječine, pa imade mira sve do preuzimanja.


Izkolčenje sječina u prebornoj šumi može se samo brzo i pogodno provesti,
kad šumar imade jednostavno mjerilo za označivanje sječivne zrelosti; takovo
mjerilo jest debljina stabla. Kad se je dakle uputnim postotkom ili kojim




ŠUMARSKI LIST 4/1895 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 144 —


drugim načinom ustanovilo, kod koje debljine je stablo za sjeSu zrelo, pa ako
nije samo izračunavanje prihoda uplivalo na minimalnu debljinu stabla, to se
može svako ono stablo za sječu označiti, koje pokazuje odnosnu ustanovljenu
debljinu. Od ovog pravila morati će se odustati, kad bi to pomladjivanje ili
uzgoj zahtjevao, kao što su pomanjkanje pomladka ili promjena razmjerja vrsti
drveća u mješovitih šumah i t. d.


Mi smo već spomenuli, da se obrazac razreda debljine imade tako urediti,
da sječiva stabla dodju u zadnji razred, koji je prema gore neograničen.


U prebornoj šumi, uredjenoj po razredih debljine, dobiva obilazno vrieme
posve odredjene granice. Ako pod obilaznim vremenom smatramo ono doba, u
kojem se sječa u jednoj sastojini vodi samo jedanputa, te ako po gornjem pravilu
prigodom sječe uzimamo sva za sječu zrela stabla, onda je jasno, da mora
do buduće sječe toliko vremena proteći, koliko je potrebito, da izraste opet normalni
broj sječivih stabala. Ovo doba iznaša, kako je to već rečeno, za jelu u
našem slučaju 20 godina; za bukvu pak za prelaz iz II. u III. razred debljine
36 godina. Po tom će dakle iznašati obilazno vrieme za jelu 20 godina, ako se
naime drveća sa 50 cm. promjera smatraju za sječu zrelimi, dočim će ono za
polako rastuću bukvu, koja treba da bude samo 40 cm. debela, iznašati 36
godina.


Etat preboroe šume ovisan je dakle o broju drveća i dobi, koja leži
izmeđju uzor stabala dvijuh razreda debljine; on obuhvaća drveća svake debljine,
od kojih su ipak mnoga stabla dvijuh najmanjih razreda debljine ne sječom,
nego raznimi đrugimi štetnimi uzroci izlučena. Takovi mogu biti prigodom
sječe, izradbe i izvoza drva ili uslied prirodnih upliva, zareznika i t. d.


S druge strane mora sječivni prihod kod normalnog sklopa jednak biti
ukupnomu prirastu tako, da za etat nastaju sliedeći odnošaji:
Razredi debljine I. II. III. IV.
Broj stabala komada n, n^ Uj n^
drvna gromada uzor stabla m^ k, K^ k^ k4
Prirast u svakom razredu m* z, z^ Zg z^
Vrieme, koje treba stablo, da dodje iz jednog razreda u


drugi viši godina a, a„ a^
Za jedan hektar računa se ´


^ = a- k.-i- V^k3 + ^^.k,+ "^"lk,=z.+z, + Z3 + ..


dg dg Bj 8j


Za neposredno označivanje stabala služe samo prva dva članka ovog
oblika, dočim se drveće dvajuh najnižih razreda naravnim načinom izlučuje


Za cielu šumsku površinu F. naći ćemo etat sa možitbom F.


Užitni postotak je geometričko razmjerje izmedju normalnog etatanormalne zalihe, pa iznaša:


z, -fZg-f-Za +Z4


n, k, -f- n, k^ -f- Ug kg + n^ k^




ŠUMARSKI LIST 4/1895 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 145 V.
Rentabilnost preborne šume.
Tko je sa pomnjom pročitao prvašnje listove o prirastu u preboraoj šumi,
morati će priznati, da je taj prirast znatan. Pomislimo pak dalje, da se šuma,
0 kojoj se ovdje govori, nalazi na kršnom tlu sa mršavom zemljom, a da je
u dokazanom prirastu od 6´51 m^ samo deblovina uračunata, to će za sigurno
sud 0 tome još povoljniji biti.


Izvidom pokazalo se je, da financijalna sječivna zrelost 50 cm. debele
jele i 40 cm. debele bukve odgovara 120. godišnjoj starosti stabala.


Ako uzporedimo godišnji prirast od G-51 m^ po 1 ha. ili, što je napokon
isto, prihod od 6´51 m´ na deblovini po hektaru i godini sa podatcima iz
skrižaljke prihoda za jednolične sastojiae, kod česa možemo tlo visoko procieniti,
onda ćemo naći po Feistmantelu za VI. podrazred za jelu drvnu gromadu
zajedno sa kićem u 120. godini 647 m´
a na popriečnom prirastu 5´40 m´


Ako odbijemo od toga 25 "/o na kiće, onda preostaje u 120. godini drvne
gromađe 480 m´ deblovine
na prirast´! 4 „ „


Uzmemo li pak u obzir, da uzor stablo jednako stare 120 godišnje jelove
sastojine ima promjer po prilično 28 cm., a preborna šuma nam većinom daje
stabla sa 40—55 cm. debljine, to ćemo morati priznati, da nam preborna šuma
daje obzirom na kakvoću mnogo vriednije drvo.


Tim još ipak nije rečeno, da se sve šume, koje se danas pomladjuju
oplodnom ili čistom sječom, imadu pretvoriti u preborne šume. K tomu se zahtjevaju
ponajprije točni mjestni izvidi. Osobito se čini, da je potrebita za uspjeh
preborne šume dovoljna množina oborine, jer na odviše suhom tlu, odnosno kod
malo oborine često pomladak zakržljavi. Gdje pako već obstoje raznolični sastojinski
odnošaji, tamo neka se isti pridrže, neuzimajuć obzir na vladajuće novotarije
u šumarskoj znanosti; jer se samo na temelju dovoljnih lokalnih izkustva
može i smije promjeniti vrst uzgoja. Višesatno proračunavanje nemože nam ono
istinito dokazati, što nam predočiti mogu promjerka i svrdao za prirast u
jednom času.


Još je upravo naša liepa, šumami ovjenčana Austrija u posjedu mnogih
prebornih šuma; pa neka ovi redci potaknu mnoge, da iz raznih krajeva saberu
izkustva o broju stabala, prirastu debljine i prihoda u prebornih šumah. Sve
bi to bili prinesci za austrijsku nauku sadjenja i gojenja šuma, koja se toliko
nuždnim pokazala. Austrijski šumar, koji mora danas raditi u brežuljastom predjelu
Češke, sutra u visočinah Štajerske, sad na pješčenicill ugarske ravnice
ili u prašumah Karpata, sad opet na vrućem kraškom tlu ili u pola tropičkom
Primorju, taj šumar zaslužio bi zaista da dobije knjigu, koja bi ga učila poznavati
šume njegove domovine. Ta mu ali knjiga do sada manjka. B. K.