DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1895 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 134 — korist crpi od odvodnje suvišne vode, pošto će mu polja od poplave sačuvana biti, Završujuć ovu razpravicu, spomenuti ću, da sam ju napisao s toga, što sam u svom kotaru imao posla sa odvodnimi radnjami. Pak kao što sam ja bio pozvan, da dadem u tom poslu svoje mnienje, tako se može dogoditi i drugim mojim sudrugovom, da kod regulacija voda sudjeluju. Zaoto treba svaki šumar, da se s ovim zakonom up ozn a, jer će to biti na korist šumovlastnika i naroda, te i na čast šumarske struke. Preborna šuma, njezina normalna slika, drvna zaliha, prirast i pritiod"^. Napisao šumarnik L. Hufnagl. Praktičnomu šumaru, kojemu stoji na razpolaganje samo malen dio današnje stručne literature, biti će uviek težko odlomke iz svojega izkustva iznieti u javnost; jer negledeć samo na to, da mu manjka svako orientiranje o tome, što je o dotičnom predmetu već drugdje rečeno, pobijeno ili oprovrgnuto, može on već i samim stručnim nazivljem negodovanje prouzročiti. Ako se dade drvetu, zarezoiku ime, koje smo iz škole naučili, bez da zagonetna slova autora primetnemo, onda mnogi čitatelji starije ili novije škole ne znadu, koje se drvo ili koji zareznik pod tim misli. A na žalost obstoji danas slična neugodnost u literaturi sadjenja i gojenja šuma. Prije se posve dobro izlazilo sa pojmovi visoka šuma, srednja šuma i nizka šuma, čista sječa, oplodna i preborna sječa, pa je svaki dobro znao, što imade pod tim nazivom razumjevati. A danas, koji metež! Skoro će biti potrebito, da uz naziv preborna sječa uviek i ime autora dodamo: preborna sječa Heyer, Gayer, Lorey, Tichy, Fischbach, Wagener i t. d. Možda će se jedan put sastati medjunarodni sastanak, koji će u tom metežu red stvoriti; taj bi u istinu dobro djelo učinio.** Kad dakle hoću danas da pišem o prebornoj šumi, nijesam posve siguran, da mi jučer nije koji revni pisac pomutio taj pojam, ili da se moguće gdje * Osterreichisches Vierteljahreaschrift fur Forstwesen g. 1893. II. ** Da s jedne strane i mi izbjegnemo donekle zamjeni raznih pojmova, akoprem se toga kod nas u hrvatskoj stručnoj literaturi nije toliko bojati, a s druge strane, da opet kojem mladjem stručnjaku, koji se bavi i njemačkom stručnom literaturom, pripomognemo, naveli smo na kraju malen, na ovu razpravu odnoseći se rječnik strukovnog nazivlja. Vidi str. 170. Op. pr. |
ŠUMARSKI LIST 4/1895 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 135 — u kojoj školi ne razumjeva prebornom sječom ono, što se prije nazivalo „čistom sječom".* Nepreostaje mi dakle ništa drugo, nego definirati pojam preborne šume i to onako, kako sam se po starom običaju naučio. Po tom razumjeva se pod „prebornom šumom" onaj sastojinski oblik, u kojem dolaze na jednoj površini pomješani svi dobni razredi. Ja ovdje izrično kažem „dobni razredi", a ne „redovi godišnjih razreda", jer za pojam preborne šume nije od potrebe, da je zastupano sve drveće počam od jednogodišnje biljke, pa do 11 godišnjeg drveta, već je dosta, ako su pojedini na 10 ili 20 godina zaokruženi dobni razredi zastupani dovoljnim brojem stabala. Uvaženi neki šumarski stručnjak rekao jednom prigodom, da šumom treba samo jedan put proći, pa da se može viditi, kojoj vrsti gospodarenja ta šuma pripada. To mnienje samo je uvjetno opravdano, u koliko naime sam motrioc nezauzimlje jednostrano stanovište u pogledu gospodarenja; jer bi on lako prigodom šetnje i kroz najliepšu prebornu šumu mogao misliti, da se nalazi u „abnormalnoj" šumi, pa da su slabija t. j . mlađja stabla samo materijal medjutimnih užitaka, koje je nemarni upravitelj izvaditi propustio. Već je Wessely u svojem djelu „Austrijske alpinske zemlje i njihove šume" (Die osterreichischen Alpenlander und ihre Forste) iztaknuo okolnost, da se u prebornoj šumi slabiji stabalni razredi prikazuju neznatnijimi i to tim više, čim je sastojina bogatija starijim drvećem. Ovimi uvodnimi riečmi budi iztaknuta svrha sliedećeg razloženja; neka se razlože crpljeni odnošaji obrasta u prebornoj šumi iz mnogih izviđa u spretnosti naprama običajnoj nauci o normalnosti preborne šume, a od tuda neka se izvede prihod iste. Opetujem, da se ovdje radi o rezultatih zbiljnih i dostatnih iztraživanja, koja su učinjena u godinah 1891. i 1892. u jednoj šumi Kranjske u svrhu uredjenja šumskog gospodarenja, koja se šuma sječe već dugo godina prebornom sječom. Ovi izvidi sastojali se u izmjeri promjera od 160 ha. pokusnih ploha, u mjerenju od 1029 stabalnih visina i u iztraživanju prirasta na 2036 stabla I. Normalna slika preborne šume. Poznato je, da nauka o uredjenju šuma stavlja za visoku šumu čistom kao i oplodnom sječom pravila glede poredanja i veličine dobnih razreda, pa tako dolazi do pojma normalne šume, koji se preporuća kao cilj gospodarenja. Za prebornu šumu, koja sve dobne razrede u sebi sadržaje, zadržao se na oku logičnim zaključkom taj pojam normalnost, pa se po tome preborna šuma predstavlja kao pomiešana iz jednakog broja hektara 1, 2, 3 do n godišnjih sastojina. * U djelcu Vatr. Eačkoga pod nađpisom : „0 sjočenju i gojenju šuma" rabi se naziv „sjcSa do gola" mjesto „čista sjeSa", a mjesto „sjemenjačna sječa" rabi se uaziv „sječa do ajemenjaka", što bolje odgovara samom pojmu i hrvatakom jezika. Uređničtvo. |
ŠUMARSKI LIST 4/1895 str. 14 <-- 14 --> PDF |
~ 186 — Predpostavimo si primjerice prebornu bukovu šumu sa 120 godišnjom obhodDJoai, složenu po 3. dobroti Bauerove skrižaljke prihoda, pa uzmimo radi jednostavnosti, da svaki dobni razred obuhvaća 12 godina, te zaprema jednu desetinu površine. Obzirom na broj stabala, drvnu groraadu kao i promjer uzor stabla imali bi onda po 1 ha. normalne preborne šume u svakom godišnjem razredu: 01 ha 6 god. — stabla — m´ drv. gromade. 01 » 18 god. — » « w 0-1 01 01 01 ;/ » » » 30 god. 42 god. 54 god. 66 god. — 462 249 158 » n » » » 8 m´ 17 „ 25 „ n drv. n » » uzor w n Štab. 8 cm. . U „ !) 1^ „ \ .9 i ´w I ^ a 0.1 O´l » » 78 god. 90 god. 113 94 )> » 3137 „ „ Ji !> n n „ » 18-5 „ 21-4 „ 3 01 ., 102 god. 82 » 42 „ H n „ 24 „ 0-1 ?i 114 god. 74 B 47 „ n n „ 26 „ Q4 Ukupn o l´O ha. 1232 stabla 207 m´ drvne gromade. Kako se iz navedenog vidi, ovako teoretički umišljena normalna preborna šuma karakteristična je po svojem velikom broju stabala, po maloj drvnoj gromadi i po slabom razvoju pojedinog stabla. Kad bi bile preborne šume u naravi obrasle po ovom pravilu, onda bi one u istinu davale još i manje drvne gromade, nego je to gore izkazano, jer se drvne gromade u svakom godišnjem razredu odnose na jednake sastojine, a u prebornoj je šumi zastor i postrani pritisak starijeg drveća na mladje sjegurno od važnog upliva na proizvodnju same drvne gromade. Ako se pak uzme — što napokom bez dvojbe i jest — da starije drveće uslied većeg uživanja svjetla više priraste, to se mora priznati, da se pravila rastenja, koja vriede za jednolične sastojine, u tom slučaju tako mienjaju, da se ova pravila nikako nemogu prenesti na prebornu šumu. Pa ipak se to radi i u literaturi, a i u praksi prigodom uredjenja šuma i odviše dosliedno; stoga se i nije nikad došlo do jasnog spoznanja naravi preborne šume, zato se i nisu mogli sravniti njezini odnošaji s onimi u jednoličnih sastojinah, a nije se mogao niti prosuditi mogući prihod nejednako starih vrsti uzgoja. Vjerno prema gori navedenom propisu, po kojem je preborna šuma sastavljena iz normalnog reda jednako starih sastojina, preneseni su pojmovi norraalnosti i ustanovljenja prihoda na prebornu šumu upravo onako, kako su to iz uzgoja čiste sječe razvijeni. Kao što tamo, tako se i ovdje daje najveća važnost razmjerju dobnih zazreda. Tko nezna za poznati obrazac (šema) iz Judeich-ove knjige uredjenja šume, polag kojega se diele šume u šetare, od kojih svaki prema duljini obilaznog vremena obuhvaća tri ili više dobnih razreda. Mnogo intenzivnije razvio je dalje ovu misao A. Schiffel u ovom |
ŠUMARSKI LIST 4/1895 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 137 — članku pod nađpisora „Uredjenje i preborna Suma*), gdje se postavlja razno obilazno doba normalne oblike sa dobnim! razredi od 10 godina, te gdje i prihod izvađja iz razrajerja dobnih razreda. Ja sam ali tog nazora, a sjegurno da su sa mnom i mnogi drugi stručnjaci, da nam mora biti dana mogućnost, da možemo u svako vrieme normalno stanje izpitati, drugimi riečmi, da se u šumi moraju u svako doba kontrolovati dati brojevi i podatci gospodarstvene osnove, odnosno normalnog obrazca. Stavimo sada slučaj, da bi htjeli u njekoj prebornoj šumi kontrolovati ili u obće izviditi razmjerje dobnih razreda, koliko žrtava morali bi mi pridonjeti na radnji, vremenu i drvnom prirastu. Kako je poznato, nije debljina drva uviek upotrebiv izraz za starost drveća; stabla iste debljine ne pripadaju po njihovom odnošaju susjednim stablam raznoličnih dobnih razreda, a i-azlike u starosti od 20—100 godina nijesu baš osobito riedke. Naprotiv nam one unutar stanovitih granica, koje su ovisne o dosadanjem gospodarenju, predstavljaju upravo pravilo. Kad bi se dakle htjelo postaviti pravo razmjerje dobnih razreda, bilo bi neobhodno potrebito, da se posječe velik broj stabala svake debljine, da se izpita njihova starost, pa onda iz velikih projekta starost pojedine drvne debljine opredieli. Tako bi se moralo, ali se obično ne čini, već se jednostavno nakon nekoliko iztraživanja zamjenjuje debljina za starost, pošto phantom normalne šume sa čistom sječom upravo onda prodire, pa je ova gospodarstvena neistina učinila prebornu šumu necienjenom vrsti uzgoja. Pošto je pak praktični upravo nemoguće ustanoviti razmjerje dobnih [razreda u nejednako starih sastojinah, ako nećemo žrtvovati pol sastojine, to se ono često generalizira iz malo nedostatnih iztraživanja, iz kojih se onda u istinu na papiru može sastaviti gospodarstvena osnova, koja se ali kod točnog iztraživanja pokazuje nevaljalom. Ako je pako u prebornoj šumi težko ustanoviti razmjerje dobnih razreda, to je onda upravo bezsmisleno, kad se stavlja ovo razmjerje kao cilj gospodarenja, te kad se donekle zahtjeva od procjenitelja, da na oko ustanovljuje starost drveća. Po ovom načelu vodjeno gospodarenje neodgovara istini, a preprečuje osim toga ustanovljenje prihoda, osnovanog po financijalnih načelih, pošto se nemogu razpoznati ona drveća, koja bi obzirom na starost već zrela bila. Po mojem je nazoru Antun Tichy krenuo pravom stazom, kad je u svojoj knjizi: „Der qualificierte Plenterbetrieb" ustanovio pravila [za preborne šume, u kojih je u obće izostao pojam starosti. Ipak se ne slažem s njime u tom, gdje stavlja najveću važnost na veličinu sbroja temeljnica stabala i gdje skoro hotomično postavlja sliedeće načelo: „Od početka prema sredini ravna se po broju stabala, pa se o tom stavljaju ovisne temeljnice; od sredine prema kraju ravna se po temeljnicah, pa se obratno stavlja o tome broj drveća ovisan". To bi dakle značilo, da procjenitelj mora u prebornoj šumi izračunati svakoj stabalnoj debljini odgovarajući broj drveća. A to mi se čini, da nije ničim oprav *) „ Betriebseinriehtung unđ Plenterwalđ" Centrallbatt f. đ. g. Foratvi^esen, Jahrg. 1889. |
ŠUMARSKI LIST 4/1895 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 188 — dano. To i jesf^nesrcća naše znanosti, rta se tako često pravila ponajprije na zelenom stolu ustanovljuju, a šuma onda sili ili bar siliti hoće, da po tih pravilih raste, mjesto da su se ponajprije upoznali vječno istiniti naravni zakoni iz života same šume, a prama istima prilagodilo gospodarenje u šumi. Čini se kao da je Tichy induktivnim putem došao do svojih pravila, jer bi inače po svoj prilici drugačije izgledala; po njemu se pokazuje broj stabala, koji je odredjen za svaki razred debljine, u slabijih redovih odviše visok, a po tom i zboj temeljnica od 40—50 m´^ po 1 ha. Mi znademo, da nam debljine u prsnoj visini pružaju za ustanovljenje drvne gromade, prirasta i prihoda prvu, najvažniju, a često puta i jedinu podlogu, koja se neposredno mjeriti dade, i da je promjer najvažniji faktor za cienu drva, dakle da često sam i prirast kakvoće involvira. Obzirom na to držim, da je za prebornu šumu, a moguće i za druge slične vrsti uzgoja najjednostavnije, a više puta i jedino upotrebivo ono ustanovljenje prihoda, koje se osniva na razmjerju razreda debljine. Prigodom izmjera, na kojih se temelji sliedeća razprava, bila su stabla poredana po debljini, od koje sadržaje: I. razred debljine sva stabla od 15—29 cm. promjera u prsnoj visini. II. „ » « » . 80--39 „ III. „ » D " „ 40--49 , IV. , « )) I! . 50--80 , Izmjerom u ()bće dobili se sliedeć brojevi stabala po 1 ha. za svaki razred debljine i to I. II. III. IV. ukupno 371 komad. 188 78 53 5 552 22 uku Ovi se brojevi odnose na mješovite sastojine jele i bukve, pa bez dalnjeg pokazuju, da su najjača drveća u odviše velikom broju zastupana; u istinu se pokazuje i vehk pretek na napola dozrelih stabala IV. razreda. Izborom 13 pokusu h ploha, koje su odabrane u prihčno pravilno obraslih sastojinah sa normalnom zalihom krupnog drveća, dobiveni su sliedeći brojevi stabala: I. II. III. IV. 183 70 44 27 ukupno 824 komada. Naravno je, da će se razredi debljine uviek tako izabrati, da će zadnji razred obuhvaćati sva ona stabla, koja smo kao sjeciva ustanovili na temelju predhodnog izračunanja rentabilnosti, ili na temelju kojeg drugog načela tako, da broj stabla u zadnjem, ovdje dakle u IV. razredu odgovara manje pravilu 0 izradbi stanovitog broja stabala, dočim prema gore neima nikakovih granica. Gornji brojevi pokazuju nam obrazac mormalne preborne šume. On će u istinu izgledati za svaku šumu drugačiji; ali neka se dobiva načelno samo izmjerom iz skme šume, pošto se upliv i suprotno djelovanje naravnih sila nedadu neposredno unapred ustanoviti, već se jedino mogu oni upoznati iz posljedaka zakona rastenja, to jest iz same sastojine. |
ŠUMARSKI LIST 4/1895 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 139 - Ako uzporedirao brojeve stabala, kako smo ih po našoj izmjeri proračunali s onimi u teoretički smišljenih prebornih šumah po Baueru, te napokon sa onimi po Tischy-u u spomenutoj knjizi sastavljenimi brojevi, koji odgovaraju „dobroj" stojbini, onda nam se pokazuje sliedeća slika: I. II. III. IV. Komada. Zbiljna izmjera . . 183 70 44 27 = 324 Po Tischy-u .. . 906 114 10 — -- 1030 u teoretičkoj prebornoj sumi 521 — — — = 521 Iz ovoga se vidi, da su rezultati iztraživanja, koji su dobiveni samo umovanjem, još vrlo udaljeni od prave istine. Zanimivo i poučno jest promatranje brojeva stabalnog razmaka, te sbroja temeljnica stabala u normalno obrasloj prebornoj šumi: I. II. III IV. Sbroj. Broj stabala, komada 183 70 44 27 = 324 Broj razmaka stabala u svakom razredu debljine 33 35 34 35 Broj razmaka od stabla do stabla — ~ — — = 17 Zbilnji razmak od stabla do stabla — — — — = 5´6 Uzor stablo u svakom razredu debljine cm. . 22 34 44 54 Sbroj temeljnica stabala m^ 696 6*36 6-69 6-18 = 26-19 Po mojem mnienju osobitog je obzira vriedna, a i najvažnija približn a jednakost sbroja temeljnica u svakom razredu debljine, a po tom i brojeva razmaka, pošto su potonji i onako samo funkcije stabalnih temeljnica. Ako sporedimo "VVagenerov način gospodarenja (Lichtwuch8wirtschaft) sa predstojećimi brojkami, onda nalazimo, da Wagener zagovara zbiljni razmak stabala od 5"3 cm. i broj razmaka od 16—18; dakle brojevi, koji su sa našimi do neznatne razlike posve suglasni; pa dočim kod Wagenera raste izmedju slobodnog prostora glavne sastojine drveće, koje imade zadaću, da čuva tlo ili pak vegetiraju još ostanci negdašnje medju-sastojine, to mi imademo u našoj šumi pomladak, računajuć ovamo sve od jednogodišnje biljke do drveća sa 14 cm. promjera, koji ali pomladak mi u obzir nijesmo uzeli. Samo je pako po sebi razumljivo, da ćemo takav pomladak uviek imati u prebornih šumah, koje češće plodom radjaju. Taj pomladak može, a ako je gust, onda i mora podnieti sve nepogode prigodom obaranja zrelih stabala. Ako bi se kod pomnijeg gospodarenja i stvorili užji razredi debljine, nego što je to u našem primjeru uzeto, to se ipak mora uzdržati pravilo, da počam od stanovite debljine sbrojevi temeljnica u svakom razredu debljine jednaki budu tako, da o tome bude ovisan broj stabala. U tom smislu čini mi se pojam normalnosti za prebornu šumu jedino i samo ovisan o broju stabala. Razlike u broju stabala izmedju pojedinih razreda osjegurat će nas za oštete prigodom obaranja kao i proti nepogodam bilo elementarnim ili životinjskim uplivom, a omogućiti će nam takodjer i uživanje medjutimnih užitaka. |
ŠUMARSKI LIST 4/1895 str. 18 <-- 18 --> PDF |
- 140 — II. Drvna zaliha u prebornoj šumi. Ja sam već u godištu 1892. ovog lista na strani 31G priobćio, kako se po mojem mnienju najjednostavnije i najprikladnije može naći zbiljna drvna zaliha u prebornoj šumi. Na uzdužnih 20 m. širokih i najmanje 500 m. dugih pokusnih prugah izmjere se obićajnim načinom svi promjeri, pa se za svaki promjer, odnosno za stablo proračuna kubični sadržaj ili iz posebno zato priredjenih ili pako bavarskih skrižaljka drvne gromade, koje se prema potrebi promjeniti mogu. Za proračunanje normalne drvne zalihe služi nam razmjerje broja stabala, koje je za prebornu šumu postavljeno za proračunanje gromade spomenute skrižaljke, u koliko se ne daje prednost tomu, da se za svako uzor-stablo oblična visina proračuna tako, da se množitbom sbroja temeljnica s obličnom visinom odmah dobije kubični sadržaj za svaki razred debljine. Za normalnu šumu, koja se sastoji pretežno iz jele, proračunava se normalna drvna zaliha pod okolnostmi, koje smo ovdje za primjer u ovoj razpravi uzeli, na slieđeći način: Razred debljine I. II, III. IV. Sbroj. Broj stabala, komada ... . 183 70 44 27 = 224 Temeljnica ra^ 6.96 6-36 669 6-l8 = 2619 Oblična visina m 790 9-75 10-40 10-23 Kubični sadržaj m´ 55 62 69 63 = 249 Po tom bi dakle 1 ha. normalne preborne šume morao imati 249 m" deblovine, normalna drvna zaliha cielog uredjajnog razreda dobit će se dakle, ako se to pomnoži sa površinom. Uzrok tomu, da su drvne zalihe pojedinih razreda debljine medjusobno prilično jednake, imademo tražiti u tom, što je sbroj temeljnica stabala u svih razredih jednak, a oblična visina uslied manjih obličnih brojeva samo slabo raste, dapače na koncu i pada. III. Prirast u prebornoj šumi. Poznato je, da se današnja znanost o prirastu odnosi skoro izkljuCivo na jednolične, u sklopu uzrasle sastojine, a nijesu se dalje iztraživali oni zakoni, koji bi vriedih za prirast u debljinu, za prirast drvne gromade i za popriečni prirast u nejednakih ili barem samo u jednako starih, ali mješovitih sastojinah. Istina je, da su Seebach, Th. Hartig i Homburg vodili sječu obzirom na prirast svjetla, te tim pokaEali, kolika je prednost više slobodnog drveća naprama onom u gustih sastojinah gledeć na samo proizvadjanje drvne gromade ; pa ipak se to smatralo sa strane šumarske prakse samo kao zanimiv pokus. Tekar novije doba nalazi sve više i više privrženika za mješovite i raznolične sastojinske oblike. Pa makar se i Hagener i Gayer, Ney i Borggreve razilaze u cilju šumskog gospodarenja i u izboru i sredstvih, to se ipak u njihovih knjigah i člancih, koji su napisani u tom pravcu, vidi osvjedočenje, da raznolični sastojinski oblici u prihodu ni najmanje ne zaostaju za istovrstnimi |
ŠUMARSKI LIST 4/1895 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 141 — jednako starimi. Pa kad će se jedanput nedvojbeno i brojkami dokazati prihod pojedinih ovakovih novijih vrsti gospodarenja, tada će nestati dvojbe, koja da se vrst gospodarenja za pojedine slučajeve izabere, jer se proti istinitimi i dokazanimi brojkami uzalud bori i najriečitija sofistika. Prirast drvne gromade predstavlja nam za proračunanje prihoda prvu i najvažniju podlogu, pa nam on i može najviše da označi razmjernu vriednost pojedine vrsti uzgoja. U mojem gore napomenutom članku spomenuo sam takodjer u kratko, kako se dade na najjednostavniji način ustanoviti tekući godišnji prirast u prebornoj šumi. Iz vrtočine ponajprije se označi prirast debljine za 10 godina, a zatim se nadje iz bavarskih ili zato posebno priredjenih skrižaljka, koje za svaki promjer gromadu označuju, sadašnji drvni sadržaj i onaj prije 10 godina. Razlika izmedju jednog i drugog predstavlja nam prirast za 10 godina. Naravno je, da nam tekar prosjeci mnogih iztraživanja mogu pružati uporabive brojeve za uzor stabla pojedinih razreda debljine. Ako i jesmo ovdje postavili samo 4 razreda debljine, pokazuju se ipak zakoni prirasta posve istinitimi, jer smo preduzeli velik broj izmjera tako, da nam nebi bilo težko umetnuti brojeve za medjutimne razrede debljine. Prije nego što ću 10 godišnji prirast debljine po vlastitom izvidu navesti, hoću da pokažem, u koliko je isti ovisan o razmjerju drveća u mješovitih šumah. Moramo naime razlikovati dvie sastojinake skupine: u jednoj su jela i bukva u istoj mjeri zastupane, u. drugoj pako skupini sadržaje sastojina 0´9 bukve 0-1 jele. Mi smo našli za jednu godinu prirast debljine: Razred debljine I. II. III. IV. j , J kod 0-9 Bu. 09 jel prirast debljine m. m. 300 404 4-14 5-55 ^^ \ „ 0-9 „ 0-1 „ „ „ „ „ 3-55 4 69 4-83 6-66 j „ 0 5 „ 0-5 „ „ „ „ „ 2-68 3-05 2-81 2-57 \ „ 0-9 „ O´l „ „ „ „ „ 2-19 2.74 246 247 Obe vrsti drveća pokazuju po tom tim veći prirast, čim su manje okružene same sobom ; mješovite su dakle sastojine bogatije na prirastu, nego li čiste. Ako izvedemo iz prirasta debljine prirast kolikoće t. j . drvne gromade, pa ako se taj odnosi na broj stabala u normalnoj prebornoj šumi, onda ćemo dobiti normalni tekući prirast po 1 ha. I. II. III. IV. [0012 0-028 0-039 0-040 f jela 1 Prirast kolikoće uzor stabala m« |o(3^1 Q.Q^Q Q 03^ 0-027 jbukvaj Broj stabala, komada 183 70 44 27 Ukupni prirast drvne gromade m´. . 2-10 1-89 1-61 0-91 = 6-51 m^ kod 0-5 je. i 0-5 bu. Ovaj prirast imade se odnositi samo za deblovinu, jer smo mi samo ovu u obzir uzimali, dočim se je izostavljao prirast na drveću, kojemu je promjer u prsnoj visini izpod 14 cm. |
ŠUMARSKI LIST 4/1895 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 142 — Zbiljni prirast u prebornoj šumi proračunava se za svaku sastojinu množitbom odnosnog broja stabala sa prirastom drvne gromade uzor stabala. 0 sječivnom popriećnom prirastu, kako se obično razumjeva, to jest prirast odnoseći se na jedinicu površine, nemože da bude govora u prebornoj šumi, pošto su svi dobni razredi međjusobno pomiešani. Do sada sam izbjegavao to, da uzimam pojam starosti u samo iztraživanje, pošto se mora ustanovljivanje starosti u praktičnom gospodarenju preborne šume posve izostaviti, kako je to već i u uvodu spomenuto. Ja sam ipak preračunao popriečni sječivni prirast za uzor stabala pojedinih razreda debljine, pa sam našao, da taj prirast stalno raste još preko IV. razreda debljine, kojemu razredu kod jele odgovara starost od 125 godina, a kod bukve starost od 165 godina. Isto tako pasti će postotak prirasta kolikoće tekar kod 150—200 god. starog drveća na olinu — starost. Iz ovog iztraživanja prirasta mogao bi još jednu osobito važnu okolnost iztaknuti. Dočim naime prirast debljine i kolikoće kod jele još i iznad srednje debljine od 54 cm. uviek raste, pada on već kod bukve od 40 cm. debljine. Naravno je, da je polako rastuća bukva kod 40 cm. debljine dostigla istu onu starost, koju imade i jela kod 54 cm. debljine, ipak se pokazuje, da stare bukve mnogo manje dobivaju prirastom svjetla, nego jele. Slični zakoni dadu se već izvesti iz samih skrižaljka prihoda, sastavljene za istovrstne sastojine. Kod jednako starih, u gustom sklopu uzraslih sastojina srednje dobrote počima prirast padati, ako je sbroj temeljnica narasao i to: kod bukve na 19 m^ kod bora na 24 m^. kod smreke i jele . . na 30 m^. Pošto pako u našem normalnom obrazcu sbroj temeljnica iznaša zaokruženo I. II. III. IV. m*. 6-5 6´5 6-5 6-5 = 26 m^., a prva tri razreda debljine zapremaju 20 m^. temeljnice, to bi po tom morala bukva počam od III. razreda u prirastu padati, naprotiv pako jela ne. Sve se to pako podpuno slaže, kako smo to već malo prije spomenuli. Idemo li s toga gledišta, to bi u čistih prebornih bukovih šumah ođpao IV. razred, te bi stabla završila svoj rast u III. razredu sa 40—50 cm. debljine. Ako je sastojina mješovita, onda se postepeno stvara IV. razred debljine iz samih četinjača. Prirast kakvoće razmjerno je lako ustanoviti kod gospodarenja, koji se temelji na dbeljini stabla, a mnogo laglje, nego kod jednostranog uvadjanja dobnih razreda. Lahko je proračunati, koju vriednost nam predstavlja jedinica drvne gromade stabla, koje imade 30, 40, 50 cm. u promjeru, dapače se može pomoćju tih vriednosti proračunati ne samo prirast kakvoće, već i prodajna vriednost normalne i zbiljne zalihe. |
ŠUMARSKI LIST 4/1895 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 143 — Za ustanovljivanje prirasta kakvoće potrebito je, da poznamo ono vrierae, koje neko stablo treba, da priraste za 10 cm. u promjeru. To vrieme ćemo jednostavno dobiti tako, da razdielimo broj 10 sa godišnjim prirastom debljine. Tako treba u šumi, iz koje vadimo ove podatke, jela 33 godina, da dodje iz I. u II. razred debljine, 25 godina, da dodje iz II. u III. razred debljine, 20 godina, da dodje iz III. u IV. razred debljine. Kod proračunavanja uputnog postotka za pojedino stablo morati će se ponajprije opredieliti za pojedine razrede debljine onaj dio zemljištne glavnice, koji im pripada razmjerno prema njihovom sbroju temeljnica stabala; ovaj pako dio razdieliti će se onda sa brojem stabala i tako dobiti onaj dio zemljištne glavnice, koji pripada svakomu pojedinomu stablu. IV. Etat preborne šume. Mislim, da neću barem u praktičnih šumarah uzbuditi negodovanje, ako uztvrdim, da se većina onoga praktični izvesti neda, što knjige razpravljaju o uredjenju etata u prebornih šumah. Pošto se ciela ućevna teorija temelji na krivom nazoru, da se preborna šuma dade razstaviti u jednako stare sastojine sa njima samima osebujnim zakoni rastenja, to se moralo izjaloviti i ustanovljivanje prihoda pomoćju šestara. Dakako da se može ovako krivim putem još i dalje ići i utvarati si normalno razmjerje dobnih razreda. Ali što to basni, kad se temelji samo u knjigah, koje su pune raznih skrižaljka. a kad sama šuma neima ništa zajedničkog s time. Čudnovato je, da se nijesu pravila gospodarenja, koja vriede za prebornoj tako sličnu srednju šumu, već prenesla mutati s mutandi s na prebornu šumu. Kod nadstojnog drveća u srednjoj šumi donekle je opravdano, da su se zadržali dobni razredi mjesto razreda debljine, pošto razlika ovih dobnih razreda uviek iznaša cielu obhodnju podstojnog drveća, pa tim takodjer obćenito se poznadu po svojoj debljini. Dakako, da bi i ovdje bilo dobro i od velike koristi, da se odnošaji velikim brojem izmjera u šumi točno izpitaju, pošto mi se čini, da su obično navedeni normalni brojevi stabala u pojedinih dobnih razredih i onako samo posljedak teoretičkog preračunavanja. Pa kako se temelji etat nadstojnog drveća u srednjoj šumi najjednostavnije i najbolje na razmjerju brojeva stabala, tako se isto može upotrebiti u prebornoj šumi. Mi moramo u obzir uzeti, da nam preborna šuma predstavlja najintenzivniju vrst gospodarenja, da nam ona pravo govoreć predstavlja gospodarenje pojedinog drveća (Baumwirtschaft;, dakle svakako zahtjeva od šumara mnogo više posla, nego što gospodarenje čistom sječom, kod koje šumar treba žrtvovati pol dana za izkolčenje sječine, pa imade mira sve do preuzimanja. Izkolčenje sječina u prebornoj šumi može se samo brzo i pogodno provesti, kad šumar imade jednostavno mjerilo za označivanje sječivne zrelosti; takovo mjerilo jest debljina stabla. Kad se je dakle uputnim postotkom ili kojim |
ŠUMARSKI LIST 4/1895 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 144 — drugim načinom ustanovilo, kod koje debljine je stablo za sjeSu zrelo, pa ako nije samo izračunavanje prihoda uplivalo na minimalnu debljinu stabla, to se može svako ono stablo za sječu označiti, koje pokazuje odnosnu ustanovljenu debljinu. Od ovog pravila morati će se odustati, kad bi to pomladjivanje ili uzgoj zahtjevao, kao što su pomanjkanje pomladka ili promjena razmjerja vrsti drveća u mješovitih šumah i t. d. Mi smo već spomenuli, da se obrazac razreda debljine imade tako urediti, da sječiva stabla dodju u zadnji razred, koji je prema gore neograničen. U prebornoj šumi, uredjenoj po razredih debljine, dobiva obilazno vrieme posve odredjene granice. Ako pod obilaznim vremenom smatramo ono doba, u kojem se sječa u jednoj sastojini vodi samo jedanputa, te ako po gornjem pravilu prigodom sječe uzimamo sva za sječu zrela stabla, onda je jasno, da mora do buduće sječe toliko vremena proteći, koliko je potrebito, da izraste opet normalni broj sječivih stabala. Ovo doba iznaša, kako je to već rečeno, za jelu u našem slučaju 20 godina; za bukvu pak za prelaz iz II. u III. razred debljine 36 godina. Po tom će dakle iznašati obilazno vrieme za jelu 20 godina, ako se naime drveća sa 50 cm. promjera smatraju za sječu zrelimi, dočim će ono za polako rastuću bukvu, koja treba da bude samo 40 cm. debela, iznašati 36 godina. Etat preboroe šume ovisan je dakle o broju drveća i dobi, koja leži izmeđju uzor stabala dvijuh razreda debljine; on obuhvaća drveća svake debljine, od kojih su ipak mnoga stabla dvijuh najmanjih razreda debljine ne sječom, nego raznimi đrugimi štetnimi uzroci izlučena. Takovi mogu biti prigodom sječe, izradbe i izvoza drva ili uslied prirodnih upliva, zareznika i t. d. S druge strane mora sječivni prihod kod normalnog sklopa jednak biti ukupnomu prirastu tako, da za etat nastaju sliedeći odnošaji: Razredi debljine I. II. III. IV. Broj stabala komada n, n^ Uj n^ drvna gromada uzor stabla m^ k, K^ k^ k4 Prirast u svakom razredu m* z, z^ Zg z^ Vrieme, koje treba stablo, da dodje iz jednog razreda u drugi viši godina a, a„ a^ Za jedan hektar računa se ´ ^ = a- k.-i- V^k3 + ^^.k,+ "^"lk,=z.+z, + Z3 + .. dg dg Bj 8j Za neposredno označivanje stabala služe samo prva dva članka ovog oblika, dočim se drveće dvajuh najnižih razreda naravnim načinom izlučuje Za cielu šumsku površinu F. naći ćemo etat sa možitbom F. Užitni postotak je geometričko razmjerje izmedju normalnog etatanormalne zalihe, pa iznaša: z, -fZg-f-Za +Z4 n, k, -f- n, k^ -f- Ug kg + n^ k^ |
ŠUMARSKI LIST 4/1895 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 145 V. Rentabilnost preborne šume. Tko je sa pomnjom pročitao prvašnje listove o prirastu u preboraoj šumi, morati će priznati, da je taj prirast znatan. Pomislimo pak dalje, da se šuma, 0 kojoj se ovdje govori, nalazi na kršnom tlu sa mršavom zemljom, a da je u dokazanom prirastu od 6´51 m^ samo deblovina uračunata, to će za sigurno sud 0 tome još povoljniji biti. Izvidom pokazalo se je, da financijalna sječivna zrelost 50 cm. debele jele i 40 cm. debele bukve odgovara 120. godišnjoj starosti stabala. Ako uzporedimo godišnji prirast od G-51 m^ po 1 ha. ili, što je napokon isto, prihod od 6´51 m´ na deblovini po hektaru i godini sa podatcima iz skrižaljke prihoda za jednolične sastojiae, kod česa možemo tlo visoko procieniti, onda ćemo naći po Feistmantelu za VI. podrazred za jelu drvnu gromadu zajedno sa kićem u 120. godini 647 m´ a na popriečnom prirastu 5´40 m´ Ako odbijemo od toga 25 "/o na kiće, onda preostaje u 120. godini drvne gromađe 480 m´ deblovine na prirast´! 4 „ „ Uzmemo li pak u obzir, da uzor stablo jednako stare 120 godišnje jelove sastojine ima promjer po prilično 28 cm., a preborna šuma nam većinom daje stabla sa 40—55 cm. debljine, to ćemo morati priznati, da nam preborna šuma daje obzirom na kakvoću mnogo vriednije drvo. Tim još ipak nije rečeno, da se sve šume, koje se danas pomladjuju oplodnom ili čistom sječom, imadu pretvoriti u preborne šume. K tomu se zahtjevaju ponajprije točni mjestni izvidi. Osobito se čini, da je potrebita za uspjeh preborne šume dovoljna množina oborine, jer na odviše suhom tlu, odnosno kod malo oborine često pomladak zakržljavi. Gdje pako već obstoje raznolični sastojinski odnošaji, tamo neka se isti pridrže, neuzimajuć obzir na vladajuće novotarije u šumarskoj znanosti; jer se samo na temelju dovoljnih lokalnih izkustva može i smije promjeniti vrst uzgoja. Višesatno proračunavanje nemože nam ono istinito dokazati, što nam predočiti mogu promjerka i svrdao za prirast u jednom času. Još je upravo naša liepa, šumami ovjenčana Austrija u posjedu mnogih prebornih šuma; pa neka ovi redci potaknu mnoge, da iz raznih krajeva saberu izkustva o broju stabala, prirastu debljine i prihoda u prebornih šumah. Sve bi to bili prinesci za austrijsku nauku sadjenja i gojenja šuma, koja se toliko nuždnim pokazala. Austrijski šumar, koji mora danas raditi u brežuljastom predjelu Češke, sutra u visočinah Štajerske, sad na pješčenicill ugarske ravnice ili u prašumah Karpata, sad opet na vrućem kraškom tlu ili u pola tropičkom Primorju, taj šumar zaslužio bi zaista da dobije knjigu, koja bi ga učila poznavati šume njegove domovine. Ta mu ali knjiga do sada manjka. B. K. |