DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 110 — Lovstvo. Strieljanje divljači u Hrvatskoj i Slavoniji. Po đosadanjib mojih opažanjah puca se obično na divljač u Hrvatslioj i Slavoniji sa sitnim olovom. Tako primjerice strielja se na gnjetele sa sačmom br. 12, 10 ili 8, na zeca sa zečjakom br. 8, najviše sa br. 6 ; na srnjake dapače sa sačmom počam od br. 8 do dramnjaka, a obično sa sačmom samo od br. 4 do 0, pa kao starijem i u prvih lovištih austro-ugarskih zemalja prokušanom lovcu neka mi bude slobodno, da vojujem proti takovom zlu, te da predložim sliedeče: Moguće je, da je dostatan fišek od tuča za sačmu br. 12 i 10, ako se valjano nabije i ako se po pravom lovcu iz izvrstne puške puca kod strieljanja jarebica, šljuka, pa i gnjetela, kod ovih potonjih u kradih đaljinah, ali za lovce srednje ruke obično je izbor gorerečenih brojeva sačme nedovoljan, a posljedica toga je ta, da se prema okolnostim 20—60"/^ od na domet puške dolazeče se zvjeradi samo rani, te bude ovakova skapana zvjerad plienom zvjerokradica, tatova ili lisica i t. đ., a tim nastaje znatni gubitak posjedniku lova u njegovom prihodu od inače i onako skupog lova. Lovci sređuje ruke morali bi za strieljanje jarebica i šljuka nabijati desnu ciev sa sačmom br. 10, a lievu ciev pako sa sačmom br. 8, dočim bi za strieljanje gnjetela morali nabijati desni ciev sa tvrdom sačmom br. 8, a lievu sa br. 6, te bi u u tom pogledu morala gospoda posjednici lova, a isto tako i šumari i čuvari lova ne samo svim lovcem dobrim primjerom prednjačiti, nego takodjer i o tom nastojati, da se ovakav način nabijanja kao propis bezuvjetno ustanovi, što bi se eventualno moglo bar prvih godina i na lovnih pozivnicah vidljivo naznačiti, da se zna. Na zečeve imalo bi se u jeseni pucati sa sačmom br. 6, a u zimi iz lieve cievi sa sačmom br. 4, a sa ovakim nabojem može se i teta lija baš ljudski podprašiti. Sto se tiče mješovitih lovova u jeseni, na pr. na šljuke, jarebice i zečeve ili na gnjetele, imao bi kao propis valjati, da se desna ciev napuni sa sačmom br. 8, a lieva ciev sa tvrdom sačmom br. 6., dočim se kod kružnog lova (Peld- oder Kreisjagd) preporuča nabijanje desne cievi sa sačmom br. 6, a lieve cievi sa sačmom br. 4. Glede strieljanja srnjadi primjećuje se, da sam vidio stare izkusne lovce, gdje su u hajki na srndade pucali sa sačmom br. 8, a to me je do dna duše zazeblo tim više, što je dokazano, da je zvjerka iz puške pogodjena bila, te je srndad samo u jednom slučaju u kasnijem pogonu nadjen sa zemljom sravnjen,* dočim je u drugom slučaju samo ranjen u šumi netragom nestao. Ovdje je prieka pomod potrebita. Ponajprije imalo bi se kod mješovitih lovova, gdje se ima strieljati samo na jarebice, šljuke, gnjetele i zečeve, bezuvjetn o zabraniti strieljanje na srnjad, pošto lovac kod ovakovih lovova neima u cievi prikladne naboje, a osim toga morala bi se ulovu na srnjad rabiti dvocjevka povijuša (Biicksflinte, Buchse) ili pako šešana (Kugelstutz), a podnipošto jeđnocjevka (flinta). U našoj domovini vrlo se slabo zna za dvocjevku povijušu kao najmilije oružje lovca, a to radja zle posljedice po stanje naše srnjadi, te nam se tako nepriušti ona slast, koju svaki lovac oduti kod strieljanja sa tanetom (purkom, zrnom) na ovu najbolju i najdražestniju zvjerad. Oružje lovca za tane veoma je usavršeno dan danas tako, da možemo biti posve zadovoljni u pogledu na razito letenje tan?ta (na rasanzu), na silu proraza i glede sigurnosti u pogadjanju na velike daljine. Za hajkanje na srndade (srnjake) primjerice neima zaista liepšeg oružja, nego što je njeka vrst šešane, takozvani „Express-Piirsohstutzen" sa Kropatschek-Heisigovim * Naš ovjenoani pjesnik Iv. Mažuranio pjeva u svom „Čengićagi": „I vrući purak si zemljom ga sravni" t. j. do mrtva ubije. Uređnietvo. |