DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 108 — dvajuh svojstava pruža nam jedino mlada jasenovina. I bačvari traže doduše bielu boju, nu ne prigovaraju, ako je drvo već i ponešto tamnije, dapače i šareno; ali zato bačvarska jasenova roba i nije od velike vriednosti, naime 1000 normalne dužice stoji 60—90 for. (u ovaj čas 60 for.). Biela boja je u obće najsigurnije mjerilo za vrstnoću i starost jasenova drveta, a tu boju počima jasen u osamdesetoj godini gubiti: na boljoj stojbini nešto kašnje, na lošijoj i prije. Sravnimo li sada drvnu gromadu kao i novčanu vriednost 60 godišnje jasenovine sa onom, o kojoj smo gore razpravljali, to ćemo ubrzo uviditi prednost one prve nad ovom drugom. Polag ovdjašnjih pokusnih prociena ima na jednoj rali circa 200 šestdeset godišnjih jasenića, koji su circa 20—45 cm. u poprsnoj visini debeli tako, da popriečno jedan jasenić 0-80 m^ sadržaje. Iz ovdjašnjih prodaja proizlazi, da su se takovi jasenići unovčivali sa 60—807o za tehničku porabu sposobnog drveta; nu mi ćemo se u ovom računu zadovoljiti sa 50Vo tvorivog, a sa 507o gorivog drva, te ćemo prema tomu — uz ovdjašnje ciene — imati: 80 m^* i 5 f. == 400 f. 80 m^ k 62 nov. = 49 f. 6o ili ukupno: 450 for. po rali. To pako znači toliko, da šestdeset godišnja jasenova sastojina vriedi dvaputa više od 120 godišnje. Iz toga primjera je jasno, da 60 godišnja jasenovina daje i veću drvnu gromadu, i veću kvalitetu, nego li 100—120 godišnja sastojina. Nikomu ne će doduše na um pasti, odgajati čistu jasenovinu; nu gdje nam stojbina kategorički nalaže tu vrst drvlja, tu ćemo za buduće svakako ustanoviti obhodnju sa 60—80, a nipošto sa 100—120 godina. LISTJ^KI- Osobne viesti. Umro . U Smihovu umro je 8. siečnja t. g., c. i kr. zemaljski šumarski nadzornik za Cesku i šumar, vrhovni savjetnik u miru Eđmunđ S v o b o d a, jedan od najuvaženijih stručnjaka u Češkoj. Svobođa rodjen je 20. srpnja 1840 u Hagewaldu, kotar Priedland u Češkoj, te je dakle navršio 55 godina svoga života. Otac mu je bio nadšumar u službi kod grofa Clam-Gallasa. Pokojnik nakon svršenih nauka na gornjoj realci u Reichenbergu i na šumar, učilištu u Bjelojvođi, stupio je u praktičnu službu kod šum. ureda vlastelinstva Friedlanđ, a onda kao šum. vježbenik u službu bivšeg državnog dobra Zbirov. Nakon dvogodišnje službe prešao je u službu velikog kneza toskanskog na dobro Branđeis na Elbi, te je tamo služio kao kontrolor, nadšumar i šumarnik devet godina; kasnije prešao je u službu grofu Haugwizzu na dobro Namest u Moravskoj, nu nakon kratkog službovanja bude imenovan 8. ožujka 1872. u dobi ođ 32, godine zemaljskim šumar, nadzornikom za češku. Za njegovo uspješno djelovanje na polju šumarstva nagradjeii je sa vitežkira krstom Pranje Josipa I. Osim velikih zasluga, koje si je pokojnik stekao |