DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 3 <-- 3 --> PDF |
Br. 3, u ZAGREBU, 1. ožujka 1895. God. XIX. Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu 8 for.; za ´/a stranice 4 for.; za Va stranice 2 for. 70 novo.; za ´A stranice, 2 for. — Za višekratno uvrštenje primjerena popustbina. 0 nasljedstvu u prirastu šumskog drveća.´´ Piše dr, Adolf Gieslar, c. kr. pristav na šumarsko pokusnom zavodu u Mariabrunnu kod Beča. Ako se penjemo u viših šumovitih gorah uzbrdice prema vrhuncu gore, onda ćemo opaziti, ako iole oči otvorimo, da se rast drveća iduć ozdol prama visu na osebujni način mienja. — U nižih slojevih opaziti ćemo silna, manje više normalno razporedana i u sklopu uzrasla stabla sa visoko nasadjenim krošnjama ; smreka i jela uzrastu ovdje često preko 30 m. visoke, kora jim je glatka, a deblo valjkasto. — Pojedina stabla razdielila su se tu razmjerno već od prije u posebne razrede tako, da jača stabla bez svakog inog smetanja vladaju, a slabija i potištena stvaraju niži sloj krošanja. — Ta krasna slika smrekove šume — a o njoj ćemo danas u glavnom govoriti — prati nas, ako joj inače stojbina prija, dosta visoko uzbrdice. Razgledajuć neprestano okolicu ne ćemo moguće niti opaziti, kako stabla postaju sve kraća, čim se više uzpinjemo, kako se krošnje sve to niže spuštaju, a šuma redjom biva ili se barem progaljuje. — Ljudsko naime oko jedva da opaža malene, ali neprekidne promjene u organskom svietu, dok mu se u većoj množini ne ukazu, a kako drugdje, tako je i u nazočnom slučaju. — Ako se približimo gornoj medji, gdje naravski rast smreke prestaje, onda nam se sve jasnije predočuje slabiji uzrast stabla, dokle napokon ne dodjemo u onaj pojas, gdje nas okružuju posve raznodobne nepodpune porostline sa kratkim stabaljem, do dna obraslim gustim granjem i široko-čunjasta oblika. Godišnji izbojci su kraći, sbijeniji, iglice su kraće i stoje na gušće, sa grana objesili se lišaji, a po stablu uhvatila se gusta mahovina. Ako se uputimo još dalje, onda su stabla sve to redja, a izmedju njih se nalaze kratka stabalca, dok napokon ne stignemo na kraj vegetativnoga pojasa, gdje nam se ukazuje smreka kao čbunj, koji, ma da ga stoka ili koza obrstila nije, nebi nikada do stabla uzrasao. * ´Ova zanimiva razprava priobiiena je u ^Centialblatt-u fiir das gesam. Forstwesen" za god. 1895., pa ju u prevedu douašaino. ´ : Uredničtvo. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 82 Ovo nazadovanje rastenja drveća u planini ozdol prema visu, koje svakako biva po stanovitih zakonih, bilo je do danas vrlo riedko, a nigdje sustavno izpitivano, premda je ono od važnosti za praktično šumarenje i za dalnji razvoj naše znanosti. — Podatci su u literaturi o tom vrlo manjkavi. — Vrlo skupocjeni obsežan material, sabran o tom predmetu u gospodarskih osnovah, sastavljenih za planinske šume, tako na pr. za naše alpinske državne šume nije pristupan šumarskoj publici, a morao bi se osim toga još prije kritički obraditi i naknadnimi studijami nadopuniti, ako bi se htjeo u znanstvene svrhe upotrebiti. Wessely^ pruža nam u svom remek-djelu o austrijskih alpinskih zemaljah i njihovih šumah njeke podatke, koji nam mogu vrlo dobro poslužiti. U običnoj smrekovoj prašumi u gornjoj Štajerskoj iznosi popriečna du žina debla: u pojasu, gdje se još poljska gospodarenja vode 30 mt., a prsni promjer debla 37 cm. u pojasu, gdje se još vodi šumsko gospodarenje 23 mt., a prsni promjer debla 32 cm. na gornjoj medji, gdje prestaju visoke Šume ... . 10 mt., a prsni promjer debla 26 cm. Po istom piscu iznosi popriečni prirast drvne gromade po jedinici površine u smrekovoj prebornoj šumi u dobni Avisia u južoom Tirolu kod visine od 2000 mt. nad morem i više, dakle na medji gdje šume prestaju, jedva četvrti dio onoga prirasta, koji se nalazi u šumah u visini od 1200 do 1500 mt. — Nadalje navadja Wessely^ za sjeverni Tirol sliedeći popriečni prirast na debljini za pojedina smrekova stabla: u visini nad morem 800 mt, — 1000 mt. .. . 3 5 mm „ , „ „ 1000 , - 1300 „ ... 3-0 „ „ „ „ , 1300 „ - 1600 „ ... 2-5 „ , „ „ , 1600 „ - 2000 „ ... 2-0 , Pobližje i točnije podatke mogli smo crpiti kod Pfeifera pl. od Forst heima* .. . On kaže: „nenadkriljiv je rast smreke (u šlezkih Sudetih u šumah vlastelinstva Freudenthal) u pojasu od 475 do 800 mt. nad morem i u zaklonitom položaju. — Izvanredan uzrast u duljinu, krasan oblik stabla, izvrstna bjeloća i ciepkost drva jesu svojstva, koja tamošnje porastline odlikuju. — U takovih izvrstnih porostlinah naći je posvuda, kada je drveće svoju pravu visinu postiglo, stabla u duljini od 38 mt. — Do visine od 950 mt. opaža se kao posljedica okomitog dizanja tla, da stabla vrlo malo nazaduju u svome rastu u visinu. Počam od 950 mt. pa dalje (dakle u visini, koja oko 400 mt. niže leži od gornje naravske medje, gdje smreka kao stablo rasti prestaje (u planini ^ Wessely : „Die osterreiehischen AlpenlSnđer unđ ihre Porste" I. str. 285. 2 Ibidem str. 286. * J. Pfeifer v. Forstheim: „Porstgeachiehte đer Deutschen Bitter-Orđens-Domane in Freudenthal". Briinn 1891. str. 254. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 5 <-- 5 --> PDF |
-^ 83 Altvatera . . Pisac) opaža se obćenito, da stt,bla postaju kraća; ona izgledaju njekako sve to sbijenija, a grane su im gušće i jače, te se nizko spuštaju. — Na gornjoj granici tih šumš, nadmašuje visina stabla samo iznimno i pod vrlo pogodnimi uslovi visinu od 22 mt. — Tu prestaje svaki sklop krošanja. — Žilje je razmjerno prema ostalim djelovom debla u obće snažno, razvijeno, a osamljeno stojeća stabla pokazuju sve to više oblik piramide. — U najviših, još suvislih djelovih šuma pada visina stabla na 12 mt. a još gore više na 10 mt. — Preko ove međje, gdje smreka još kao stablo raste, ima ona samo patuljasti oblik. Pobliže podatke o drvnom prirastu smreke u raznih visinah područja Altvatera pruža nam dolnja mala skrižaljka, sastavljena na temelju Pfeiferovih iztraživanja. Visina nad morem Starost porastline godina Drvna zaliha glavne porastline po 1 ha Visina srednjeg stabla m. od do Poprieoni prirast zalihe m.^ 569 110 974 82 21-2 32 6 8-86 632 94 101612 32 6 39-8 10 81 727 102 950-55 27 8 36-7 9 32 758 90 900-30 310 34-1 1000 822 120 99017 300 36-1 8-26 885 115 1022-39 24-6 360 8-89 980 80 445-80 234 29-7 5-57 1217 125 356-06 107 142 2-85 Padanje drvnog prirasta kod smreke sa visinom nad morem odgovara dakle krivulji, koja se u najviših pojasih, gdje smreka još uspjeva, naglo spušta. — Tamo, gdje ima smreka naravsku d o 1 n j u razplodnu medju, nenalazi se njen optium u tomu najnižemu pojasu, nego se čini, da taj više leži, te se pruža unutar njenog naravskog razplodnog područja u obliku manje ili više široka traka, kao optimalnog pojasa, i to preko raznih visina, što će svakako biti u savezu sa geografičkom širinom dotičnoga mjesta. Nu tekar mnogimi iztraživanji moći će se taj optimalni pojas ustanoviti, što će zahtievati doduše mučna, ali zato blagodarna posla. Uzroci slabijem rastenju drveća u visokih predjelih jesu svima poznati, nu ja ću ih se ovdje ipak dodirnuti, jer je to potrebito, da mi bude jasniji zaključak, koga kanim izvesti. Ne obzirući se na to, da je u gdjekojem slučaju slabijem rastenju smreke u viših položajih dosta i lošo tlo krivo, jesu tu klimatski odnošaji, koji u prvom redu odlučuju: padanje toplote sa visinom i skraćenje vegetativne dobe, čim se više nad more uzdižemo; tu dakle odlučuje strogost podnebja. — Od kolikoga su upliva česte i plahe kiše, veća zračna vlaga i jača kemička intenzivnost svjetla na rast našeg šumskog drveća u planinah, to danas još ne možemo kazati. Od osobite je važnosti, da padanje toplote sa visinom postizava svoj maximum baš u početku vegetativne dobe, a da je i preko ljeta vrlo znatna. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 6 <-- 6 --> PDF |
- 84 — Tako na pr. da navedeno samo njeke popriečne brojke padanja toplote na sjevernoj strani iztočnih alpa u mjesecih svibnju, lipnju i srpnju za 0 63 stupnja za svakih 100 mt. što se više penjemo, a na južnoj strani u Tirolskoj 0´66, u Koruškoj 0-60 stupnjeva. Ako bi se dakle za 1000 mt. popeli, onda bi iznosilo 6´3, 6 6 i 6´0 stupnjeva. — Docira u alpinskih dolinah izmedju 600 i 700 mt. visine^ ostaje srednja godišnja toplota samo tri mjeseca izpod ništice, traje smrzavica u visinah od 1200 do 1300 mt. normalno 41/2 mjeseca, u dolovih pako u visini od 1800 mt 5^2 do 6 mjeseci, napokon kod visine od 2000 mt. iznosi broj dana, kada smrzavica vlada, po prilici pol godine. Dočim na pr. iznosi srednja godišnja toplota u visini od 600 mt. nad morem na sjevernoj strani tirolskih alpa 8*2, a na južnoj 1U3 stupnja, u Koruškoj na sjevernoj strani 7 6, na južnoj 7 8 stupnjeva, to ona pada u visini od 2000 mt., koja isohjpsa označuje, barem u zapadnih austrijskih alpah ujedno i gornju medju dokle smreka uspjeva u odnosnih gore navedenih područjih na 0´3, 14, 0-4 i r 2 stupnjeva. — Ako pomislimo, da godišnja toplota od 8´2 stupnjeva po prilici odgovara toploti u Mariabrunnu,^ da je pako ona od 0 3 stupnja daleko niža, nego godišnja toplota u Hamerfestu u Norvežkoj,^ onda t´e nam biti pojmljivo, kako se vanredno mora dojimati vegetacije dotičnog predjela njegova visina nad morem. Za koliko je vegetativno doba kraće, čim se više nad morem dižemo, pokazati će nam pobliže sliedeća skrižaljka: Visina nad morem Kada se budi Nastup zime kod mt. Trajanje vegetacije vegetacija obćeg sniega ođ do 500-650 17. ožujak 10. prosinac 268 dana 650—1000 30. „ 30. studeni 244 „1000—1300 10. travanj 20. „ 223 „1300-160U 21. „ 10. „ 202 „1600—2000 12. svibanj 28. listopad 16V , Narav organizama je takova, da se oni prilagodjuju klimatskim odnošajem, koji na njih djeluju. — „Kudgod u carstvu organskom okom svrnemo, kaže Kernert,´* svuda isti sklad izmedju oblika i vanjskih odnošaja, te vječito prilagodjivanje oblika osebujnosti okoline". — Ml imamo karakterističnu vegetaciju u vrućih i suhih stepah, drugačiju pako u hladovitih šumah listača, drugačiju na morskoj obali, a opet drugačiju na neposrednoj medji vječitog 1 J. Hann: „die Temperaturverhaltnisae der osterreichischen Alpenlander," III. Tii.i (XCII. Bd. d. Sitzber. d. k. Akađ. d. Wisaensch. in Wien, 2. Abth., 1885, S. 28), ^ Godišnja toplota iznaša u Mariabrunnu 8´3 stupnjeva. ^ Po Schiibeleru die: „ Pflanzenwelt Norwegens´´. Str, 12., iznaša godišnja toplota u Hammerfestu 1´8 stupnjeva. * Kerner: „die Abhangigkeit der Pflanzengestalt v. Klima und Boden" (Festschrift zu Ehreu der 43, Versammlung deutscher Naturforseher und Aerzte zu Insbruck 1869, Str. 45.) : ; ..,v ! ..,!:) ::-i,,;! |
| ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 85 — sniega; svaka od ovih odlikuje se posebnimi zajedničkitni karakteri, koji su osebujnost svega bilja, koje u tih područjih raste. Kako se visoki položaj dojimlje oblika smreke, već smo u kratko ocrtali. — Sa njekoliko rieči još ćemo napomenuti, u koliko osebujnosti stojbine djeluju na životne funkcije šumskoga drveća, koje raste na znatnih visinah nad morem. Prije svega mora drvo svoj ustroj tako upriličiti, da se može zadovoljiti sa vanredno malenom ukupnom toplotom u vrieme vegetacije. — Vegetacija se bildi u visokih planinah vrlo kasno; u položajih oko 1500 mt., dakle obzirom na alpe u ne suviše visokih predjelih, vegetacija je po prilici dva mjeseca kraća, nego u visinah od 600 mt.; sve životne funkcije moraju se žurno obaviti, a vegetativne se ponajmanje drže u užih granicah, nego u dolini, nu i fruktifikacija vraća se mnogo redje u planinah, nego u dolinah. — Buduć u visokih planinah vegetacija počima u vrieme, kada su dani najdulji — u svibnju i lipnju — lakše je možda drvetu, da bržim radom mnogo toga dostigne, što je drvo, rastuće u dolinah, već u mjesecu travnju i svibnju polagano obavilo. — Te činjenice razjašnjuju nam, zašto u visokih planinah nalazimo, da jednogodišnje biljke stoje naprama višegodišnjim u omjeru kao 4:96, dočim je taj omjer u području našega sredozemnoga podnebja kao 42:58; s drugimi riečmi: u visokih planinah težko uspjevaju one biline, koje moraju godimice svoj život ab ovo t. j . od khce započimati. — Vegetativno doba je za obsežan rM prekratko, te nam se ukazuje njeki prisilni prirodni zakon, što u visinah nalazimo skoro samo višegodišnje (perenirajuće) biljke, t. j . takove, kojim korien (gomolj, lukovica) prezimuje, te onda u proljeću u kraćem vremenu od nakupljenih pričuvnih tvari novu biljku izgradjuje. Proraatrajuć sve ovo nametnula mi se je već pred par godina misao, d a li bi i u koliko bi mogli biti od važnosti uplivi, prikazujući nam se oblicih i u rastenju drveća, koje potonje tjpički pada, čim je stojbina drveta viša; nadalje kako prelazi osobiti način vegetativnog djelovanja planinskog drveća nasljedstvom od jednoga drveta na drugo, i od kolike bi važnosti sva ova pitanja mogla biti u praktičnom šumarstvu, naročito pako po umjetni uzgoj šuma u dolinah i najvećih visovih? — Posve je razumljivo, da je ovaj predmet od važnosti, ako ga posve sa znanstvenoga gledišta posmatramo, imenito pogledom na položaj, što ga znameniti botaničari pri tom zauzimaju, o čemu će još posije govora biti. Ne misleć niti iz daleka, da si prisvojim kakovo prvenstvo u tom predmetu, držao sam, da je izbor uzgojne vrsti (Zuchtwahl) u šumarstvu — a na tom se polju u našoj razpravi krećemo — dosta važan, da ga za razpravni tema podnesem medjunarodnom gospodarskom i šumarskom kongresu, obđržavanom g. 1890. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 8 <-- 8 --> PDF |
- 86 — Imao sam biti u tom referentom^, dočim je g. šumarnik Reuss preuzeo Co referat. — Tada sam predočio svrhu i cilj izbora uzgojne vrsti u šumarstvu, te je u predmetu stvorena resolucija, koja je u sliedećih dvijuh točakah od važnosti po moje razlaganje: ,4. Izborom uzgojne vrsti ima se u prvom redu za tim težiti, da se za svako područje i za svaku vrst drveća upotriebi sjeme, koje je sazrielo na odgovarajućoj stojbini i tim uzgoji drveće, koje je uslied nasljedstva za mnogih generacija za konkretne stojbine postalo u gospodarstvenom pogledu najsposobnije. 5. Iztraživanjem imalo bi se dalje izviditi, od kolikog je upliva starost sjemenjaka, njegovo zdravstveno stanje, uzrast, oblik i eventualne teže ozlede, koje je morao pretrpiti tekom svoga života po njegovo potomstvo". Točka 4. jest za nazočna razlaganja od veće važnosti. Slučajevi, koje je zabilježila literatura o izkustvu i posljedcih točno izvedenih pokusa obzirom na kakvoću sjemena i stojbinu sjemenjakž,, navedeni su u mojoj gore spomenutoj razpravi. ^ Prije nego sam pred više godina u svojstvu člana austrijskoga pokusnoga zavoda započeo obradjivati ovamo zasjecajuća pitanja, a naročito onaj program, koji je sadržan u gornjoj četvrtoj točki resolucija, tražio sam da nađjem takove prilike, koje bi mi kadre bile već unapred donekle osjegurati uspjeh mojih iztraživanja. — U „drvu drveća", kako Wessely smreku zove, mislio sam naći za to iztraživanje najsgodniji objekt. —Po svom naravnom razplodnom pojasu prostira se od južnog podnožja francezkih morskih alpa, gdje svojimi vrhovi pozdravlja bogom nadarenu Rivieru, i od pyrenejskih briegova pak gore do 68" sjeverne širine, zaprema ona silnu površinu sa vanredno mienjajućimi se klimatskimi odnošaji; u okomitom smjeru uspjeva ona neobziruć se na njenu naravski nizku stojbinu u sjevernoj Norvežkoj i Lapplandiji, —u alpah od visine okruglo 300 mt. nad morem (okolica Ljubljane), pak gore do neprijatnih visina od 2100 mt. a gdje i više. Tamo, gdje smreka u najnižih stojbinah njenog naravskog razplodnog pojasa već kroz bezbrojna pokolenja i više tisuća godina uživa blago podnebje, tvoreć bujna stabla, nije li si ona pod neprekidnim dojmom tih odnošaja nasljedstvom usvojila njeka osobita svojstva, kojimi se razlikuje od smreke sa visokih planina, koja je sve ovo dugo vrieme živila u oštrom podnebju nedaleko one medje, gdje vegetacija prestaje ili na dalekom sjeveru u Lapplandiji ? U sistematici uvršćuju se sve ove odlike pod istu vrst, dapače i sibirsku piceu obovatu, koju su dugo vremena smatrali posebnom vrsti, a dan danas se pravilnije uvršćuje medju odlike naše domaće smreke. Na morphologičke odnošaje subtilne naravi, koji su se mogli razviti kod smreke, rastuće u blagom 1 Dr. Cieslar: „đie Zuchtwahl in đer Porstvirthschaft". Sep.-Abdr, aus dem „Centralblatt f. d. ges. Forstvesen", Jahrg. 1890. * I na drugih mjestih. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 87 — podnebju i kod one, koja raste na visokih planinah, nećemo se danas u prvom redu obazirati; one su za šumara manje važne, osim ako nam predočuju posljedak raznih životnih funkcija. — Nas zanima danas poglavito pitanje, da li nije uslied tisućgodišnjeg vegetiranja na jednom te istom mjestu nastupila kakova physiologička promjena, koja bi razlikovala smreku sa dolova od one sa visokih planina ili sa sjevera. Predmnievanja za to naći će se dovoljno, jer se je smreka u raznih stojbinah naravskim načinom naploditi mogla samo u najužijem krugu, a prenašanje njenog sjemena na velike daljine ipak ne možemo predmnievati. Radnja, koju je izveo profesor Kienitz^ u laboratoriju kr. pruske akademije u Mundenu u Hanoveru pred poldrugi decenij, činimi se, da je bila od ne male važnosti i prva te ruke, koja je pravim tragom pošla. — Kienitz je na temelju svojih razlaganja i na temelju mnogih opažanja toga osvjedočenja, da se je šumsko drveće sa svojim velikim razplodnim pojasima u znatnoj mjeri prilagodilo pojedinim klimatima i stvorilo razne odlike, koje se točno razpoznati dadu, a na koje se do danas nije dovoljno pazilo. — Taj iztraživaoc kaže na strani 21. svoje razprave: . . . „unatoč tomu došao sam do osvjedočenja, da su razlike, koje podnebje prouzrokuje izmedju sjemenja našeg šumskog drveća tako velike, da se dapače već iz predležećih razmjerno malenih brojka bez truda dadu izvadjati zakoni". — Kod smreke našao je Kienitz, da je sjeme kod popriečne toplote od 18 85" C. sve to sporije klicalo, čim je stojbina, odakle je sjeme uzeto, ležala bliže gornjoj razplodnoj medji, a da se kod istoga sjemena i popriečne toplote od 733" "G. točno i bez iznimke upravo obratno dogadja. — „Te činjenice dadu se lako protumačiti, ako predpostavimo, da sjeme u raznih pojasih prema različitoj tamo vladajućoj toploti brže ili sporije klica, i to na taj način, da kod onog sjemena, koje dolazi iz nižih i toplijih pojasa minimum, optimum i maximum više leži, nego kod sjemena iz hladnijih krajeva".* Nakon ovih zanimivih posljeđaka Kienitzovih iztraživanja, koja su pokazala, da kod sjemenja postoje fisioložke promjene uslied nasljedstva, bilo je vrlo zamamljivo učiniti korak dalje, da se osvjedočimo, da li se neda i kod jedno i višegodišnjih smrekovih biljaka, uzgojenih iz sjemena sa raznih sto i bina, razabrati nasljedstvo stanovitih životnih funkcija. — Ako se toga držimo, da su sporo rastenje, osebujni obhk krošnje i debla najglavnija obiležja, po kojih razlikujemo smreke sa visokih planina i dalekog sjevera od bujno rastućih smreka nižih i srednjih najboljih položaja naravskog razplodnog pojasa, onda se je radilo kod mojih iztraživanja u prvom redu o tom, da se iztraži, kako rastu ^ Dr. M. Kienitz: „Vergleicbenđe Keimversuche mit "VValdbaumsamen aus klimatiech verschieđen gelegenen Orten Mittel-Europas" (Botan. Untersuchungen, herausgegeben von Dr. N. J. C. Mtiller, Banđ II., Heft 1., 1879., str. 1 đo 54.). * Kienitz, str. 25. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 88 — smrekove biljke, koje se, potekavši od sjemena sa raznih mjesta, uzgajaju na jednoj te istoj stoj bini. Kod izbiranja smrekovih češera uzeo se je poglavito na to obzir, da se uzmu češeri što više iz raznih stojbina istoga mjesta, nu različite visine, kao i u obće sa raznih visova plaplaninskih zemalja. Vrlo bi bilo dobro došlo, da se je moglo tako dobiveno sjeme što više na raznovrstnih stojbinah pokusom podvrći i iztraživanja u nizkih, srednjih i visokih položajih zavesti; uslied pomanjkanja visoko ležečih u svakom pogledu odgovarajućih pokusnih vrtova i pokusnih polja moralo se je zu sada od toga odustati, te su se dosadanji pokusi izveli jedino u vrtu u Mariabrunnu pod razmjerno blagim podnebjem. — Sjetve, koje su izvela njeka gospoda u praksi na zamolbu šumarsko-pokusnog zavoda u alpinskom području i u Šlezkoj, još su premlade, a da bi ih mogli u današnju razpravu povući. — Kada se bude jednoč ostvarila namjera pokusnog zavoda, da u planini na sgodnom mjestu osnuje manju, ali dobro uredjenu pokusnu postaju, pristupiti će se i k ovoj radnji u podpunom obsegu, kako to znanost zahtjeva. Ustrojenje šumskog pokusnog vrta u visokih alpah neđa se pako dalje odgadjatiu interesu uspješnijeg riešenja svih onih važnih pitanja, koja vladaju šumarstvom u tih pojasih! Švicarska nas je u tom pogledu sa nasliedovanja vriednim primjerom pretekla, ne obziruć se na mnoga uspješno djelujuća gospodarska pokusna polja, koja današnji dan već nalazimo na visokih planinah. Kada se je bilo g. 1892. nadati obilnom plodu smreke u cielom alpinskom području, u Švedskoj i na njekih mjestih srednje Evrope, Činila se je, da je došlo vrieme, da se namjeravani pokusi izvedu. — Svakako mora se žaliti, da češeri smreke riedko kada ili skoro nikada neurode plodom u cielom njenom razplodnom području. U jeseni g. 1892. priposlale su nam na našu zamolbu sve u skrižaljci A) od 1 do uključno 28 navedene šumske uprave smrekove češere iz nizkih, srednjih i visokih položaja, koje smo otriebili (oljuštili) u sobi kod obične toplote. — Svaka hrpica sjemena potječe od jednog drveta, koga smo, u koliko nam je priobćeno bilo, opisali u skrižaljci; isto tako pridodani su — makar i manjkavi podatci o stojbini i porastlini, gdje se stablo nalazi. — Sjeme od njekih priposlanih češera nijesmo mogli upotriebiti, te smo ga morali od pokusa izlučiti. U proljeću g. 1893. posijano je sabrano sjeme na riedko na jednoj posve istovrstnoj čestici mariabrunnskog vrta u širokih brazdicah sa Rotterovim strojem tako, da se biljke u prvoj godini u rastu medjusobno absolutno nijesu spriečavati mogle. — Kod finih sjetvah, izvedenih u posebnih škrinjicah, koje su imale služiti kao poredni pokusi napram prvima, namočeno je sjeme u vodi, da nabrekne (nabubri), pri čem je sve pušljivo i nevaljano sjeme odstranjeno, te je samo po jedno dobro zrno rukom posadjeno u pravilnom razmaku od 1: 3 cm. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 89 — U hercynskom gorju, kao i u Karpatah urodila je smreka obilno sjemeno m godine 1893., koje je za dalnje izvadjanje pokusa upotriebljeno u proljeću godine 1894. To sjeme odnosi se na stavke 33 do 45 u spomenutoj skrižaljci. Ove pako zime sabrati i oljuštiti će se smrekovi češeri sa raznih visina Altvaterskog gorja u austrijskoj Šlezkoj. Budi mi dozvoljeno, da svoj gospodi, koja su tako ljubaznim načinom podupirala pokusni zavod kod sabiranja pokusnog materiala, izrazim na ovom mjestu najdublju i najtopliju hvalu. Za svaku hrpu češera ustanovljena je težina dobivenog sjemena i popriečna duljina i težina češera; zatim je nješto sjemena pokusa radi stavljeno 20 sati u destilovanu vodu, da nabubri, nakon česa je ono sjeme, koje se je na dno sjelo, izlučeno, na zraku osušeno, te je na temelju težine od 500 zrna izračunana težina po tisući zaista dobrog sjemena. Iza dovršene vegetacije u jeseni g. 1893. iztraživane su biljke svestrano. Objam biljaka u svježem stanju ustanovio sam pomoćju najmanjeg Friedrikovog tačnog xylometra do točnosti od O´Ol cm.´´´ — Premda objami jednogodišnjih biljaka zavise obćenito o težini sjemena (vidi dotični stupac skrižaljke A), to nam se ipak već ovdje ondje prikazuje njeki prirodni zakon, makar još i u tankih crtah, koji nam kaže, da je rastenje već i jednogodišnjih biljaka — suđeć po njihovom objamu — ovisan o visini stojbine, gdje je dotično sjeme dozrelo. Već prije zanimao sam se pitanjem, od kakova je upliva veličina sjemena na razvoj biljaka, te sam našao \ da je taj upliv imenito u prvoj godini života biljke očit. Sudeći po dalnjih dosada izvedenih pokusih u državnoj šumi kod Mariabrunna i Gablitza, nestaje tih razlika u rastenju biljaka tekom njekoliko godina; u drugoj godini već su one manje, nego kod jednogodišnjih biljčica. 0 tom ćemo se osvjedočiti iz sliedećeg pokusa. Godine 1887. izabrano je rukom za izvadjanje pokusa smrekovog sjemena na taj način, da se je izlučila jedna hrpa krupnog zrnja u težini od ll´O g. po tisući i druga sitnog zrnja u težini od 5-41 g. po tisući. — Objam dvogodišnje biljke od krupnozrnatog sjemena iznosio je 2-74 cm.*, a od sitnozrnatog samo 143 cm.´. — Biljke su zatim presadjene, te je u 4. godini iznosio objam od prvih vrsti biljaka 506 cm.^, a od druge vrsti 37´5 cm.^ — Danas nakon dalnjih 4 godina neda se razabrati nikakva razlika u razvoju biljka jedne i druge vrsti. — Po izvadjanje nasada u praksi neće ipak razlike u objamu u prvih godinah biti posve ravnodušne. — Ovdje se posebno još opaža, da kod dvogodišnjih biljaka stoje objami medjusobno u istom omjeru, kao i težine od tisuće zrna odnosnog sjemena, naime okruglo kao 2 :1.,_ ^ Dr. Cieslar: „Uber den Einfluss đer Grosse đer Ficbtensamen auf đie Entwickelung đer Pflanzen nebst einigen Bemerkungen uber schweđi8ehe Fichten uađ Weissfohrensamen" („Centralbl. f. d. gef. Porstw." 1887. Heft 4.). |
| ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 12 <-- 12 --> PDF |
- 90 — INS 1^3 JgJS ^ »-i (» w ´5´ ´5´ ´´S 3. ^ CD g B CD 3 *^ §3 B COB = C p. Ho-o O 3 3 »´-=== = o ^<3. f3 W W .^ b- !:^L. . rfi. rfi. uji. ^ 4^ kP. i Oi Ci O:; Qi C5 Ci «.p>>>.>:o5.P © 000000 0000 o 000 <9 o o o 00 ffiflfssMl^fe ^ s$. tOtL»i^>Ji-h(i.O»CndUitotot0030U\CJii;´ toCntobSts3to pOOOoS´Scooo hf^to -^ ^ -J -o [ I I 0000000000 8 gtasoo»oi-ao30occoooooDcn^:iKjtotocn>03i>scn::^OOOOoo-.i OOOOC0OOOOOOOOOOOOOOOC"OOOC»OOOOO 50 co cn oa M co co e_.. (KKK L-.05 Cfi; (K! CHS -^ 00 02 0Q 03 ^. N— h-. ^. I-"« w« H^. i f^* cn Cjq " N co ;» tn I I II I I I I I I II S 3-2. o pop o SSSštfl |" | I lOcotoOOOOO O^ O 3C 61 CCGO (6 CJ^CĆGČ 00 III I s-^ I I I ir )00 toc OI-´ 0000000000 SSi 500< I8SI I I I 1 I II I I I Igg§S I I j -vi -^ 01 to h-* H^ i-i 00 CC »-´ -1 O OOOlstocaOCtoo 008000´ 000 o t^!^ I I 1 I I 1 l-e-|i|iI Ii|i|i11 t—I 1-^ K-i I—I h-^ »-´ h^ CCb000Ol CPCJStO 1 CCOI^OC0^^ I CO Ogi 1^ ^O 10 CP 0 0— Q,Q^P^ 00 0 OtOOitOCnoil^OOmcnOO 03O3C0 tOWC»LCbOtO>-i to l-^t-´IOO3tOO0b0l-*l--t-^l-^»---*- h-i to te Cn0>0| 0> 0? 1—-J ((i.-J-J I CB I I -J :0 —I O O tiJ p 05 0<-J >f^ 00 00 !0 i<^ te- I V^ Ci´O [ -aO´h^."c3i03COfcOt´W^I I tO´lO 03Ćn03Qi05t005t003CO 4^ K^ CC ox to o ^] o ´ eOCCO´ tSCPODI^-^Oml I-*! I cy-.0000C6 0Jt^LCCOt>LCCtf--Ov^w — w, I>OI—iL-0 05 gi05(-^OiOiH-H^COLM,tOH^tOi^h^ LO bćr02"liO~05 ´´´´´´ ´ tg to h-´mo >f> ob i^>^-M ri^ co >^ m to »^ to--3 o-^ o 10 cb A op-j-^_ i-;´Oc«Gpcc-j<^05qpi-^-j .H´oscj-. -Jcpi^-joi-j-^ Oooooo I M^Mi*´*^too5bb-ji-*ci´WiJ^^oo*"^bit^tod´cpc5i^^dicL>cr5*^cnhfi..»i-j ´ ga to w co03a^Gca5*j(:ooi^io»+* as o< H-*05 W CO oženio os Oi Qt ^ hii^ K »-—H-itCtOH-iKOŠ l>SI-^tOI^K.10l-´titO"— ^-)->»-J"t-´tOIsStO 05^ CC>OSp>^l^"-l*^>li-l7´OOI| -JO´00-qOp03030p03Ki»^.IWC3´50tOh-OJ r-* rf>-" CC l-^-JCCWtOC0-JCOCT3U>Cp;CI-^ 1".´ o ´-.´CTl^q5CCCf.rf^K^5DQlOCO>P-05MOpCr´CT:-0^ ´-.* "T". -^ o "T -r " ^ ^ ^´ ^." -r OOOOOOOOgscO eij h^ga *^it_Go_Go to_Wj^iPlJ>5 OJ cn´ cr:> Oi o ^^ ^ F k.A^ \-rrf 1-** ^^^ n—- >^ fc.^^ ^^^ »i^" ^^-^ >rfv ii^^ \^^ CO pi o co tO_ »r^ r*i*i ir^ j^*rt i»Y* ^»^ it^ rf*^ —.1 rv´^ K´^ tv*^. ^´\ r^ ifv. .r^. .p*. Tp^ts c -j h-i rf^~w ^fi.~o^c^o^"^^ os-^tc to M; 03 rfa.^ rf^ rf*´ hJ^^ I I I I I I I to to <» K´h-^ ^-03 to l-^ to M^ »^ h-l )-* H-1 H^ t-A to t-* 02 O OS O-J OS 10 H-i I-* 5D O O rf>.CC I to 4.- CC I I © C5-a to I-;´ I O gi "^ *J O h-^-q tf*. Crt 01 h^ os os osfc© »a-3 OT CTT ´ o GO 05 Br. glavne knjige sjeverna širina iz točna 53 13 dužina po Ferro Visina stojbine nad morem u mt Razlika visine izm. gornje razplodne me dje omorike odn. mje sta i stojb sjem. n m Položaj Stojbinska vrstnoća sklop llJ stanje starost (god.) ciela visina prsni promj. cm. Popriečna težina na zraku osuš češera g. Teiina od 1000 u vođi potonulih i na zraku osuš. zrna g. Volumen od 100 svježih Igod. biljka cm. Popriečna duljina iz bojka u 1. godini Popnečna visina biljke na konca druge godine mm. Duljina mlazi u drugoj godini mm. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 13 <-- 13 --> PDF |
- 91 — U onom slučaju, gdje k sitnomu zrnu sjemena još pridolazi i ta okolnost, da sjeme dolazi iz visokih planina ili iz dalekih sjevernih krajeva, pokazuje se, da razvoj biljke sve to stalniji typus poprima, kako ćemo to razabrati moći iz sliedećih razmatranja. Švedsko sjeme iz okolice Štokholma, čija je težina po tisući iznosila okruglo 5´9 g., dakle po svojoj težini odgovarajući sitnozrnatom srednjo-evropskom sjemenu, dalo je dvegodišnje biljke od samo 0-18 cm.´ objama (naprama 1"43 cm´ kod srednjo-evropskog sjemena iste težine), pet godišnja presadjena švedska biljka imala je visinu od 28 cm. naprama 47 cm. kod srednjo-evropske, a danas u starosti od 8 godina visoke švedske smreke popriećno 36 cm., a srednjo-evropske 93 cm. — Švedska smreka rasla je prema tomu u visinu godimice popriečno za 4-5 cm., a srednjo-evropska za 11-6 cm. — Razlika u razvoju biljaka danas je vrlo znatna, — Idemo li još sjevernije od Štokholma do Medelpada kod eS^g stupnja sjeverne širine, pada i težina sjemena po prilici na 3´5 g., isto tako je volumen biljčica manji. — Ako dakle zasijemo sjeme od razne veličine, nu od istoga drveta ili sa iste stojbine, onda nam se pokazuje upliv te razlike na veličinu biljaka najjasnije u prvih godinah, dočim se već za kratko doba (4 do 5 godina) izgubi, nasuprot upliv razlike u stojbini sjemena mnogo dulje podržava, te ga je po dosadanjih opažanjih moći posve konštatovati još u osmoj godini dobe biljke. Pogledom na nasljedstvo u prirastu, odnosno obzirom na padanje uzrasta smrekovih biljaka sa dizanjem stojbine sjemenjaka nad morem, odlučuju u prvom redu one brojke, koje su navedene u trećem stupcu straga u tabeli A. — One nam pokazuju popriečnu duljinu jednogodišnjih još igličavih izbojaka (mlazova). Tu se dade ustanoviti skoro podpuna sustavnost. Ako skupimo sve hrpe biljaka, koje potječu sa istog mjesta, nu sa različitih visina u jedno, te sravnimo duljinu godišnjih izbojaka, onda ćemo opaziti, da ova skoro pravilno pada, čim je stojbina biljke više nad morsku površinu uzdignuta. — Isto tako rastu, kako je već gore potanko obrazloženo, i biljke sa daleka sjevera vrlo polagano u visinu. — Kod biljaka iz Kappela u Koru.škoj (broj 1, 2, 3) iznosi duljina izbojaka u prvoj godini počam sa biljkama iz nizinah 7´2, 6"8 i 5 9 mm. kod jednogodišnjih smreka iz Predazza (broj 9, 8, 7) 40, 36 i 2-6 mm.; razlika u visini stojbine sjemenjaka iznosila je ovdje u obće samo 250 mt., a sva 3 sjemenjaka spadala su pojasu visokih alpa, po čemu se i dade protumačiti tako spor uzrast biljaka. — Biljke od gospoštije Griffen iz područja Karavanka (broj 12, 13, 14) potjerale su izbojke od 9´3, 4-2 i 4-5 mm. duljine. — Slabije se već ta suvislost pokazuje kod brojeva 15, 16, 17, gdje su izbojci 6.4, 83 i 6*2 mm. dugački. — Biti će da pri tom znatno sudjeluju mjestni stojbinski odnošaji, kao zaklonjen položaj i osobito dobro tlo, koji nam nisu poznati. — U ostalom i te biljčice odgovaraju u drugoj godini posve našim očekivanjem. — Tim jasniji nam je zakon kod biljaka iz Schwaza (br. 25, 24, 23), koje su u prvoj godini iztjerale izbojke od 9´1, 8*3 i 2´8 mm. duljine, prem da je težina zrna po tisući iz visočine |
| ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 92 — (broj 23) veda, nego od sjemena iz položaja srednje visine (br. 24) i prem da je sjeme iz dolova samo za nješto težje, nego sjeme sa visokih položaja. U jeseni god. 1893. u području Plockensteina u češkoj Šumavi sabrano sjeme (br. 33, 32, 31.), koje je bilo vanredno krupnozrno, posijano je u proljeću god. 1894. i potjeralo je mladice od 120. 7´0 i 6-0 mm. duljine, te je s toga našem očekivanju već u prvoj godini udovoljilo, prem da sjeme sa visokog položaja ima teža zrna, nego h položaja srednje visine. — Biljke iz Jasien´a u iztočno galičkih Karpatah potvrdjuju nam doduše u glavnom, da rastenje u visinu smrekovih biljaka pada, čim je visokija stojbina, gdje smo sjeme sabrali (br. 44, 42, 41 sa odnosnom duljinom izbojaka od 90, 8´0 i 7´0 mm.), nu ipak nalazimo ovdje jedan sjemenjak br. 43, koji nam je kod vrlo sitnog sjemena dao vrlo maljušne biljčice, čudne i po tom, što nijesu imale nikakovih Ijetorasta. Iztraživanja o uzrastu biljaka pojedinih hrpa u drugo j godini njihove starosti sadržana su u zadnjem stupcu skrižaljke A i izražena duljinom izbojaka u milimetrih. — Osim brojeva 1, 2, 3 iz Kappela, gdje ne opažamo, da bi rastenje biljaka u visinu padao, čim je stojbina sjemenjaka viša, vidimo kod svih ostalih brojeva, koji su do ovoga časa dvogodišnjem izpitivanju podvrženi bili, ovu razliku u uzrastu što bolje izraženu, nu na štetu smrekovih biljaka sa visokih alpa; Predazzo sa neznatnim razlikama visine izmedju stojbina trijuh sjemenjaka pokazuje nam vrlo kratke mladice sa malima razlikama u duljini. — Nu ove su kratke mladice karakteristične za visoko-planinski položaj svih trijuh sjemenjaka. — Za ovima dolazi šest hrpa biljaka sa gospoštije Griffen i one iz c. kr. šumsko upravnog kotara Schwaza, koje očevidno pokazuju, da je i u drugoj godini prirast biljaka padao, čim je dotično sjeme uzeto sa visokije stojbine, da je dapače prirast biljaka još više zaostao, nego u prvoj godini, što će reći: smrekove biljke sa najviših položaja zaostaju u svojem uzrastu naprama onim iz dolova još više u drugoj godini, nego u prvoj. Likovi broj 1. do 9. predočuju čitateljem razvoj pojedinih typičkih smrekovih biljaka. — Ove odgovaraju Vs naravske veličine srednjih biljaka, te predočuju: 1. Biljku hrpe br. 25 iz Schwaca; stojbina sjemenjaka 580 mt. nad morem. 2. Biljku hrpe broj 24 iz Schwaca; stojbina sjemenjaka 1180 mt. n. m. 3. Biljku hrpe broj 23 iz Schwaca; stojbina sjemenjaka 1630 mt. n. m. 4. Biljku hrpe broj 12 iz Griffena; stojbina sjemenjaka 630 mt. n. m. 5. Biljku hrpe broj 14 iz istoga mjesta; stojbina sjemenjaka 1520 mt. nad morem. 6. Biljku iz Hamerstiela hrpe br. 10; stojbina sjemenjaka 325 mt. n. m. 7. Biljku iz Predazza hrpe broj 9; stojbina sjemenjaka 1500 mt. n. m. 8. Biljku hrpe br. 7 iz istoga mjesta; stojbina sjemenjaka 1750 mt. n. m. 9. Biljku hrpe br. 22 iz Švedske. Biljke 1, 4 i 6 jesu nizkih položaja 3, 5, 7 i 8 sa visokih planina, dočim 2 pripada srednjim visinama. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 93 Slrriižaljlsia B) fec B c3 .rt o = eo S Stojbina ´c O C T-( OJ ^ CD tj tD f^ đ o ^ CO . o ? e Odkuđa je sjemeV 1^ -Ti -Ci "= _* "^ a .S a .!=, OJ.S "S ^^ ca 03 ^ S => o3 ´a OJ .IS f-f OJ li 1 = EH ^ 2 O ai a) Visoke stojbine sjemenja k a (250-550 m. i z p 0 d m estne gornje razplođne medje smreke) . 0 . 0 9 9 8 8 4 4 ´2 Salljftea u Švedskoj ´ 300 350 9.0 3-10 — 5-2 1-6 12-0 1-0 23 Sehwaz u Tirolu 1630 270 15 9 8´16 197 112 2-8 25-0 6-6 6 RadmannsđorfjKranjska 1506 400 17 0 7´66 117 13-3 3-8 36-0 14-4 3 Kappel u Koruškoj 1500 400 312 10-45 23-7 22-5 5-9 420 19-0 « n I) 1500 400 260 10-56 21-2 19-6 39 — — 7 Pređazzo u Tirolu 1760 800 19´4 7-45 21-7 13-7 2-6 25 8 9 2 » n I) 1650 400 22 2 6-65 23-7 14-2 3-6 27-7 10 7 )) 1´ f) 1500 550 26-7 7-92 229 14 7 4-0 29-7 10-7 17 Griffen, Kor. (Saualpa 1570 350 36-4 — 236 28-8 6-2 410 16-4 14 „ (Karawanken) 1520 400 19-9 6 21 26-1 20-0 4-5 34-0 13 4 18 Južna Pranc. (Seealpen) 1550 350 18-1 7 04 — 15 5 41 310 10-7 I) I) ´: 1480 4i0 3o8 1103 — 27 1 6-8 44-0 16 1 Srednje brojke . . . 23-2 7-87 21-6 17-4 4-1 31-7 11-7 i b) Nizke stojbine sjemenjaki i (700 do 150( ) m. i z p 0 d 1 1 j e s t ne gornje razplodn e medje sm r e k e 24: Schwaz u Tirola U80 720 22´1 7-97 38-6 219 8-3 54 0 27-7 13 Griffen u Kor. (Karaw.) 1060 870 29-1 7 53 23-5 13-5 4-2 40 0 22-6 y Kappel u Koruškoj 1000 900 27-8 8-77 30-0 21-2 6 8 480 24-8 5 Winklern u Koruškoj 1100 900 29 7 — 200 15-1 3-5 40-6 18-5 H: Griffen u Kor. (Saualpe) 1020 900 36-3 U-26 29-2 2( 0 8-3 560 30 5 12 „ „ „ (Karaw.) 630 1300 27´6 8´93 26-2 23-7 9-3 69-0 41 6 25 Scbwaz u Tirolu 580 1320 38 6 9-39 24-2 30 7 9 1 70-0 42-7 1 Kappel u Koruškoj 570 1330 30-6 8-74 31-4 23-9 7-2 420 18-6 15 Griffen u Kor. (Saualpe) 520 1400 46-4 8 25 329 1 20-4 6-4 51-0 27-5 ^ 10 Hammerstiel u Koruškoj 325 1500 25 2 12-58 25 6 i 28-5 8 1 70-0 41-6 Srednje brojke . . 313 8-34 281 22-5 71 54-0 29´6 i i . r |
| ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 94 — Podpuno jasan pojam dobiti ćemo o odnošajih, ako pobliže promotrimo skrižaljku B. — U njoj su sadržane biljke, potjefiuće sa alpa, koje su bile dvogodišnjem iztraživanju podvrgnute. — Da bude slika podpuna, navedene su još k tomu na prvom mjestu biljke iz Solleftea u Švedskoj. — Biljke razdie- Ijene su pogledom na stojbinu sjemeujaka u dvie hrpe: a) takove, koje su nikle iz sjemena, sabranog u visokih alpah i b) takove, gdje su sjemenjaci stojali u nižih položajih. — Da se ova razdioba provesti može, trebalo je najprije za svako mjesto iz knjiga ustanoviti gornju razplodnu medju smreke, koja u ostalom nije uviek sjegurna, te uvrstiti pod a) t. j . u hrpu visokih stojbina sve one sjemenjake, koji su uzrasli u pojasu od 250 do 550 mt. izpod te mjestne medje, a nasuprot u hrpu nizkih stojbina pod b) sve one sjemenjake, koji su uzrasli 700 mt. i više izpod gornje razplodne medje. — Nizke stojbine steru se u pojasu izmedju 325 i 1200 mt. nad morem, dočim se visoke stojbine protežu izmedju 1480 i 1750 mt. Švedsku stojbinu (22) uvrstio sam pod a) usuprot male visine, jer spada u tu hrpu obzirom na vrlo nizku gornju razplodnu medju u tih zemljopisnih širinah. — Neka bude pako naročito naglašeno, da se ovi pokusi, u koliko i najvećim visinam odgovaraju, kreću u okviru prilično sklopljenih |
| ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 95 — Suma i da bi iztraživanja, kad bi ih protegli na najgornji dio razplodnog pojasa smreke, bez dvojbe dala još drastičnijih posljedak a. Uzeti ću u skrižaljci B) izračunane srednje vriednosti za obje vrsti stojbine, te ih ovdje uzporediti: |
| ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 18 <-- 18 --> PDF |
96 a o t-, o bog « C 2 S S ´^ C OJ gj 2 .^ g.ggo .5 0 0 iji S:^ i-i ^ o :^ m a) Visoke stojbine sje-´ menjaka 23-2 7 87 216 17 4 4-1 317 11-7 b) Nizke stojbine sje-| menjaka i; 31"3 8-34 28-1 22-5 71 54-0 29´6 Ovim uzporedjivanjem postaje jasno, da sa visinom stojbine sjemenjaka sustavno pada težina češera i sjemena, te popriečni godišnji prirast visine sjemenjaka, kao i objam svježih jednogodišnjih biljaka i duljina izbojaka u prvoj i drugoj godini njihova života. — Ovo nazadovanje u uzrastu biljaka nastupa i onda, ako se sjeme prenese iz neprijatnih visova u blago podnebje sredogorja (Mariabrunn), te tu posije. Kada bi bilo sjeme iz alpinskih položaja opet zasijano u takovih položajih, ne samo da ne bi spori rast biljaka tu udarao u oči, nego bi to bilo nješto posve naravno, ležeći u podnebju i tlu dotičnoga mjesta, gdje je sjeme posijano ;ovakojepako nasljedstvo u rastenju smreke, u koliko na njega djeluju vanjski činbenici stojbine sjemenjaka, prilično dokazano. — Kod svake sjetve smrekovog sjemena iz viših položaja njenog naravnog razplodnog pojasa možemo se nadati, da će potjerale biljke barem u prvih godinah u rastenju zaostati naprama onima, koje su iznikle od sjemena, sakupljenog u nizkih položajih. Slični odnošaji u hercynskem gorju, u Suđetih i u galičkih Karpatah iztražuju se sada; podatci su da danas još malobrojni, da bi se na njih obazriet mogli. — Nu netom izraženo i dokazano mnienje o nasljedstvu u rastenju smreke potvrdjuju i tamopodručna iztraživanja — a i moraju, jer se ovdje radi 0 prirodnom zakonu — samo broj 43 iz Jasin´a u Galiciji neda se tomu prilagoditi ; u tom jedinom slučaju biti će uzrokom posve osebujni odnošaji, a čini mi se, da sjeme potiče od poznog sjemenjaka, koji kasno tjera. Prije nego nastavim, želio bi još pobHže razpraviti pitanje, da li i u koliko ovisi proizvodnja gromade biljčica od težine sjemena, u koliko je naime sjeme krupnije ili sitnije uslied toga, što je ubrato od sjemenjaka sa više ili niže stojbine. — U tu svrhu stavio sam svaki puta duljinu mlazova L u drugoj godini starosti biljke u omjer sa težinom od 1000 zrna T dotične vrsti sjemena, te sam dobio u kvocientu -=polinu, koja mi kaže, u kolikoj mjeri djeluje tisuću zrna od sjemena iz visokih i nizkih stojbina na rastenje niknillih biljaka. Malena skrižaljka uči nas, da one biljke, koje potiču od sjemenjaka uzraslih na visokih stojbinah, niti za polovicu tako u visinu ne rastu, kao biljke sa nizova. — Uzrast biljčica jest dakle već u drugoj godini neovisan od težine |
| ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 97 — sjemena, te se jedino ravna po svojstvih, nasliedjenih od sjemenjaka, koja su si ovi usvojili na konkretnoj stojbini tekom viekova pod neprekidnim utjecajem klimatskih odnošaja. L Broj Visoke stojbine sjemenjaka Broj Nizke stojbine sjemenjaka T Y 22 SoUeftea u Švedskoj . . . 0 30 24 Schwaz u Tirolu 3-48 23 Schwaz u Tirolu . . . . 0´81 13 Griflfen u Koruškoj 3-00 6 Eadmannsđorf u Kranjskoj 1-87 2 Kappel „ „ 2-82 3 Kappel u Koruškoj 1-82 16 Griffen „ „ 2-71 7 Predazzo u Tirolu . 123 12 n n jj 4-66 8 1-61 25 Schwaz u Tirolu 4-54 9 135 1 Kappel u Koruškoj 2-12 14 Griffen u Koruškoj 2-15 15 Griffen „ „ 3-33 18 Morske alpe u južnoj Pran 10 Hammerstiel u Kranjskoj 3-31 cezkoj .... 1-52 20 Isto ...... 1-45 Srednja vrieđnost 1-41 Srednja vrieđnost | 3´33 Napokon spomenuti ću još, da sam, promatrajući potanko klijanje sjemenja u pokusnih škrinjicah, u obće opazio, da ljuske sa sjemenka prije odpadaju kod onih biljaka, koje potječu sa visokih stojbina, dočim su biljke sa nizova u tom pogledu redovito zaostajale. — Biljke iz Hammerstiela imale sn n. pr. na 31. svibnja 1893. još TT^/^ klicž, sa kapicami, a one iz Hadmannsdorfa samo 4*´/o; kod biljaka iz Sch\vaza bilo je na spomenuti dan nakon nastupa sveobćeg klijanja kod onih, potjećućih iz visokih položaja samo 20"/o» a kod onih, poćućih sa nizova još 65Vo, koje su imale na sebi sjemenke; dočim su one sa srednjih položaja bile sa 43 7o upravo u sredini. — Ovaj pojav može se razno tumačiti. U jednu ruku tako, da biljćica sa visokog položaja, došavši u blago podnebje u Mariabrunu, može brže razviti potrebitu vegetativnu eneržiju, koja je dovoljna, da sbaci sa sebe sjemenku, dočim biljćica sa nizkog položaja od uviek priučena na veću toplotu kod obavljanja svojih životnih funkcija ljuske samo sporo sbacuje; biljka iz neprijatnog podnebja našla je u Mariabrunnu više toplote, nego joj je privikla bila, te je uz nju reagirala, dočim je biljka iz nizkih položaja našla tu skoro normalne odnošaje. — Drugo tumačenje toga pojava bilo bi, da se opet svratimo na poznatu činjenicu, da u visokih planinah vegetativno doba dosta naglo nastupi, usljed česa se za dugačkih dana u drugoj polovici mjeseca svibnja i u lipnju životni procesi brzo obave, da budu u kratkoj vegetativnoj dobi do jeseni gotovi; brže klijanje bilo bi onda neposredno nasliedjeni pojav. Iznimku pri tom činilo je samo švedsko sjeme, koje je po svoj prilici uslied neznatne težine sjemena vrlo sporo klilo i ljuske od sjemenka polagano odbacivalo. Ovim zaključujem razmatranje o smreki, da spomenem još njeka iztraživanja preduzeta kod ariša raznog poriekla. 0 bielom boru imam tako7 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 20 <-- 20 --> PDF |
98 — djer nekoliko zanimivih podataka, nu ipak mi se čini, da je materijal još premalen, a da bi se s njim mogao poslužiti kod predmeta današnje razprave. Poznato je, da ariš u Austriji zaprema od izkona dva glavna razplodna područja, zamašno područje Alpa i drugo manje u austrijsko-šlezkih Sudetih. — 0 naravskom razplodu ariša u galičkih Karpatah nalazi se do danas u literaturi mnogo pogriešnih navoda, o kojih danas pobliže razpravljati neću. Već njekolike godina unatrag nijesam se mogao oteti uvjerenju, da bi shodno bilo pobliže iztražiti, da li ariš iz tako udaljenih naravskih razplodnih područja, koja su pogledom na podnebje toli razHčita, o svojemu uzrastu i obćem držanju nepokazuje svojstva, koja bi po uzgoj šuma od važnosti bila. — U momu nastojanju osobito me je podupirao pokojni šumarski savjetnik pl. Pfeifer, te me poticao, da timi iztraživanji odpočmem. Arišovo sjeme iz Šlezke, koje je dobila pokusna postaja u zimi godine 1886—87., potjecaše iz. nadvojvodskog sreza „Thiergarten" kod Freudenthala sa visine od kakovih 600 m. nad morem i sjcvero-iztoćnog naklona; sjemenjaci bili su stari ICO godina, 30 do 32 m. visoki i od 35 do 45 cm. prsnog promjera, a pokazivahu pako crveno, gusto drvo od osobite vrstnoće. — Tirolsko sjeme priposlao je g. c. kr. nadšumar, danas šumarnik pl. Zotl iz c. kr. šumsko-upravnog kotara Telfo u sjevernoj Tirolskoj. — Na žalost nije mi ništa pobliže o stojbini i sjemenjaku poznato bilO; nu ipak se može za sigurno uzeti, da je sjeme potjecalo iz visine od preko 1000 m., jer ariš u kotaru Telfo izpod 1000 m. skoro niti ne dolazi. — Šlezko sjeme imalo je klicavost od 52, a tirolsko od 55 postotaka. — Težina od 1000 zrna šlezkog sjemena iznosila je 4´19, a tirolskog 5´44 gr.; tirolsko sjeme bilo je dakle nješto krupnije. — Bubrenjem sjemena pokazalo se je povrh toga, da tirolsko sjeme ariša ima deblju koru, što se može pripisati oštrijem podnebju. Tirolski ariš ima svoju stojbinu u neprijatnijem podnebju, nego šlezki, koji u najviših visinah svoga naravskoga razplodnoga područja ne dopire dalje od 800 m., a najbolje tu uspjeva oko 600 m. visine i nješto dalje. — Glede dotičnih odnošaia alpinskog ariša jesu podatci još mršaviji, svakako pako uspjeva ariš u Alpah najbolje u visini od preko 1000 m.; u južnih krajevih Tirola,* tako u Fleimsthalu, dolazi ariš autochthono u posve neznatnoj množini u državnih šumah Cavalesa i Predazzo (Paneveggio) u pojasu izpod 1500 m. tako, da tu možemo bez bojazni staviti optimalni pojas iznad 1500 m.; u takovih položajih podnebje je već vrlo oštro. Prispodoba o razvoju tirolskog i šlezkog ariša, zasijanog u Mariabrunnu i Gablitzu u bečkoj šumi, biti će svakako od interesa. — Ove pokusne sjetve potječu još od g. 1887., dakle su stare osam godina. Tirolski ariš Šlezki Jednogodišnja biljka 0-75 cm.^ svježi objsni V13 cm.^ svježi objam Dvogodišnja „ ..... . 29-5 cm.^ „ 88-7 cm » „ Dvogodišnja presadjena biljka . 25 9 cm. visoki 33 7 cm. visoka Trogodišnja „ „ . . . 63 0 cm.^ svježi objam 71 8 cm.-" vježi objam Osmogodišnja biljka sa nasada izvede 156 cm. visoka 201 cm. visoka nog n sami |
| ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 99 — Iz ove malene skrižaljke može se lako zaključiti, da tirolski ariš u blagom podnebju Mariabrunna i Gablitza naprama šlezkom barem u prvih osam godina, na koje se dosadanja opažanja pretežu, u uzrastu i razvoju dosta znatno zaostaje. — U prvoj mladosti nije razlika tako očita, biti će valjda da veća težina tirolskog sjemena povlači za sobom jaču produkciju tirolskih biljaka; nu počam od treće godin? pretekao je šlezki ariš tirolskog glede proizvadjanja drvne gromade kao i obzirom na rastenje u visinu. — U osmoj godini zaostao je tirolski ariš u visinorastu za 45 cm. ili 237o naprama šlezkom. Ne ćemo pogriešiti, ako predpostavimo, da su dotični sjemenjaci u Tirolskoj i Šlezkoj različitom brzinom uzrasli. Sjemenjak u sjevernoj Tirolskoj prirašćivao j« svakako sporije, nego onaj u Šlezkoj, koji je u dobi od lOO godina dosegao visinu od 31 m. Kada bi tirolsko sjeme bilo ubrano od sjemenjaka iz "užnc Tirolske i iz nižih položaja, po prilici od 1200 m. i iz porastlina riedka obrasta, kao što su one, opredieljene za uživanje paše, koje vrlo brzo rastu, da se čovjek upravo čuditi mora, bile bi svakako i iz takovog sjemena razvijene biljke pokazale drugčiji prirast. A ako se još osvrnemo na oblik mladih ariša iz Tirolske i Šlezke, uvjeriti ćemo se o tom, da biljke mogu pogledom na njihov uzrast tekom dugo vremena na istoj stojbini prisvojena si svojstva prenieti nasliedstvom i na svoje potomstvo. Već u drugoj godini opazilo se je naime, da tirolski ariš svoje grane sabljasto razvija, koje gotovo vodoravno od glavne osi strše, a pri tom su čvrste konstitucije; nasuprot su se od šlezkog ariša privile grane k stablu, rastuć gore, tanje su, te se stabalce vitkijim pričinja, dočim je tirolski ariš više sdepnastija oblika. Ova karakteristika još je sada u osmoj godini očitija, nego što je bila u drugoj. Tu će biti sličan pojav onomu, što ga vidimo kod plazećih grana i stabala od Pinus montana i klekovine (Krummholzkiefer^; a tu su bili odnošaji stojbine velika množina sniega u planinah, koji su dali drvetu tipički vanjski oblik, koji prelazi od koljena na koljeno. Dalnji slični pojav vidimo u široko-čunjskoj krošnji planinske smreke. Nasliedstvom pako vanjskog oblika, koga biljka pridržaje pod na j različiti jimi odnošaji podnebja, započima po načelih botanike stvarao je posebnih odlika. Kao dalnja posljedica upliva podnebja ima se smatrati i okolnost, da tirolski ariš u blažem podnebju bečke šume prije iglice potjera, nego šlezki, a iglice mu i kasnije opadnu, nego kod potonjeg. Tirolski ariš imao je n. pr. 10. prosinca 1894. na jednoj pokusnoj površini u Gablitzu sve iglice, naravski žute, u podpunom broju na dolnjih grančicah. Nu i to je nasljedjeno svojstvo, koje se dade svesti na nutarnju promjenu individua uslied vanjskih upliva stojbine, slično kao i brža i energičnija klicavost sjemena od smreke sa visokih položaja. Čini se naime, da tirolski planinski ariš treba manje toplote, da započme stanovite vegetativne funkcije, koju u blažih položajih prije nadje, nego biljka sa nizke stojbine. Kako bi se pako ove dvie vrsti ariša medjusobno odnosile, kada bi ih posijali u visokih Alpah, kakav bi tuj odnošaj bio i kod smreke raznog po |
| ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 100 — riekla pri uzgoju u visokih planinah, neda se danas sa sjegurnošću predvidjeti. To razglabanje imalo bi dvie strane, jednu čisto botauičko-znanstnenu i drugu praktičuo-gospodarstvenu. Nadati se je, da bi tirolski ariš imao pri uzgoju u visokih Alpah mnogu prednost pred šlezkim isto tako, kao što bi se obratno predmnievati dalo kod uzgoja šlezkog ariša u sredogorju. Nu i smreka, potjećuća sa visokih Alpah, imati će gledom na oblik brži uzrast i ine šumske odnošaje mnogu prednost pred smrekom iz nizine, kada bi obje vrsti uzgajali u znatnih visinah. Glasoviti botaničar C. Nageli već je pred dva decenija, obzirom na ponovno pošumljenje visokih planina, izustio rieči, koje bi naši stručnjaci imali smatrati izhodištem dalnjim svojim studijam. Nagel i kaže doslovce^: „Često se čuje, da je težko ili dapače nemoguće na ogoljelih visokih planinah opet šumu uzgojiti, jer mlade biljke trebaju starijih, da ih zaštite od oluja i nepogoda. Taj nazor može se smatrati podpuno neizpravnim, jer nalazimo tu i tamo na mjestih, koja su najviše nepogodam izvržena ili najmanje zaštićena, po koje mlado stabalce. Samo što ono tu dulje vremena treba da se podigne, te maleno i čbunjasto ostane, često mu je oblik sbijen i šiljast, dok ne prikupi dovoljnu množinu plastičnih tvari :...Akoćemo, da nam rž,d bude uspješan, valja nam sakupiti sjeme od planinskog drveća, te mlade bi Ij cice do presadnje uzgajati u planini. Drveće u ravnici živilo je kroz bezbrojne generacije u blagom podnebju, a premda se u ostalom nerazlikuje očito od onog sa planina, ima ono ipak po svoj prihci drugčiju slabiju narav i čini podjedno posebnu odliku. Ono bi s toga u planini slabije uspjevalo, a možda u obće napredovalo nebi. . . . Držim da će biljćice uzgojene iz alpinskog sjemena u Alpah pod svaki uvjet nspjevati u jednakoj visini". — Ako je NageH moguće ovdje ondje predaleko zašao, ipak sadržavaju njegove rieči mnogu zlatnu istinu, na koju bi se obazirati valjalo. To su ona pitanja, k riešavanju kojih će se obzirom na dosadanje studije pristupiti moći sa mnogo većim izgledom na praktični uspjeh i kojem će danas razloženi posljedci iztraživanja služiti dobro došlom podlogom. ´ Od kakova zamašaja mogu biti danas razpravljene činjenice u šumarskoj praksi, dokazati će dalnji pokusi, izvedeni pod različitimi, medjusobno znatno opriečnimi stojbinskimi i imenito klimatskim! ođnošaji, a naročito oni, koje će izvesti podignuti se imajuća pokusna postaja u visokoj planini. Osim proizvodnje drvne gromade za vrieme ciele obhodnje, osim toga, kako porastline raznog poriekla odolievaju vanjskim nepogodam, kao kitini i vjetrolomu, imati će važnu rieč da reče i kakvoća drva, kada se bude nakon mnogih decenija uztrajua rMa konačni zaključak stvarao. Pri koncu nazočne razprave želio bi se osvrnuti još i na botaničk u stranu ovoga pitanja. ´ C. Nageli : „Ueber Pflanzenkultur im Hochgebirge" (Zeitschrift des deutschen und osterreiohischen Alpenvereins, Jahrgang 1875, Bd. VI. str. 3.) |
| ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 101 — Botaničari su različita mnienja glede upliva vanjskih odnošaja stojbine na oblik biljke. Kerne r ^ je posve osvjedočen o posredno m utjecaju takovih vanjskih činbenika. On dapače ne dvoji o tom, da se taj posredni utjecaj, ta ovisnost biline o podnebju i tlu, izražaje posebnim zakonom. On nedvoji, da podnebje, substrat i oblik biljke u toliko stoje u njekoj zakonitoj harmoniji, što nosioci izvjestnih, iz unutarnjih razloga nastalih svojstva i obilježja, upravo uslied istih pod stanovitimi vanjskimi odnošaji postignu veću snagu konkurencije, nego drugi individui, kojim ta svojstva manjkaju i koja ih osposobljuju, da se u onom području, gdje takovi vanjski odnošaji vladaju, mnogo lakše razplodjuju i seobom razširuju. U opazci na strani 46. netom spomenutog djela kaže Kerner, da obilježja, nastala uslied vanjskih upliva ne prelaze nasliedstvom od jedne biljke na drugu, niti da nisu stalna. Kao dokaz za ovo potonje navadja Kerner slučaje, gdje su bliedolike ili na mršavu tlu uzrasle slabe biljke opet ojačale, kada su bile presadjene u dobro tlo. Nu ako se svrnem na ono, što sam o nasliedstvu razgranatog uzrasta ariša iz Tirolske rekao, ne mogu pristati uz Kernera. Isto tako ne može se spori uzrast smrekovih biljaka, potječući sa visokih planina — makar jih i presadili u povoljnije i blaže podnebje — dovesti u sklad sa nazori Kernerovimi. Nageli^ našao je, da stvaranje manje ili više konstantnih odlika i pasmina nije posljedica i odraz vanjskih utjecaja, nego da je uvjetovano nutarnjimi razlozi. Alpinsko podnebje u visokih planinah čini dakako, da biline svoja uda u manjem broju, ili manjoj mjeri razvijaju, uu ti znaci nijesu razlogom, da takove biline smatramo posebnimi odlikami. U ostalom drži Nageli, da su Quercus pedunculata i sessiliflora dvie odhke iste vrsti, a pošto često obće uzporedo na istoj stojbini rastu, to ne može po N6geli-u biti stojbina nikada uzrokom stvaranja odlika´. Ti vanjski uplivi, koji n. pr. sa sobom donose, da pojedini životni procesi jače ili slabije teku, jedini su tomu uzrok, a kad toga nestane, onda prestanu i posljedice njegove. Ove tvrdnje stoje posve u oprieci sa posljedci mojih iztraživanja. Nu Nageli, pošto se ipak ne može oteti misU, da vanjski odnošaji nebi djelovali na oblik biljaka, zaključuje dalje ovako: Ipak bi bilo moguće, da biljke pod trajnim utjecajem nejednake hranitbe u toliko svoj ustroj promiene, da se na dvijuh različitih stojbinah odrode u dvie pasmine. Ta teoretska mogućnost, da se utjecajem klimatskih odnošaja i razlika tla može posrednim načinom stvoriti posebna pasmina, neda se pobiti; nu s ovom teorijom stoje u protuslovju opažanja i izkustva Nageli-eva. Nu još do danas ne može se na temelju izkustva uztvrditi, da bi bilinska vrst, koja je tekom dugo vremena bila izvržena stanovitoj toploti, stalno svoj nutarnji ustroj pro ´ Kerner: ,.Die Abliangig-keit đer Pflanzengestalt vom Klima unđ Boden" (Pestschrift zu Ehreu der 43. Generalversammlung deutscher Naturforscher unđ Aerzte zu Innsbruek. 1869. str. 31) ´^ Nageli: „Ueber den Binfluss ansserer Verhaltnisse auf đie Varietatenbildung im Pflanzenrejohe" (Sitzungsber. der kon, bayr. Akađ. der Wissensoh. Jahrg. 1865. II, Bd. str. 231.) ^ Na istom mjestu. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 102 — mienila, a inače istom ostala; ali niti obratno nije još dokazano. Ta promjena, kada bi se u istinu dogodila, bila bi u ostalom posve jednaka stvaranju posebnih odlika; mogla bi se na isti način protumačiti kao i ovo, ali nebi nikako´ opravdavala zaključak, da su vanjski uplivi to djelo proizveli. Nageli dapače mnije, da se promjena ima svesti na naravski izbor pasmine. Tumačili mi stvar ovako ili onako, samo nam se mnienje namiče, da vanjski odnošaji ipak mogu pokrenuti stanovite promjene, jer bez promjena stojbinskih odnošaja ove promjene nastupile nebi. Ja bi posve pristao uz to, što Nageli misli o stvaranju phjsiologijskih odlika. Ja bi bio sklon predpostaviti, da je naše šumsko drveće, koje u vrlo velikih razplodnih područjih već kroz stoljeća autochtono dolazi, te je s toga na medjusobno vrlo udaljenih mjestih razplodnog područja ili na vrlo različitih visinah izvrgnuto vrlo opriečnim uplivom podnebjfi, pretrpilo usljed ovog potonjeg njeke promjene, koje na stojbinah, gdje su oprieke podnebja najveće, toliko opaziti možemo, što na zamašnih phjsioložkih promjenah uporedo teku i znatnije ili slabije promjene vanjskog oblika i mnogih vegetativnih funkcija drveća. Naravski da ove promjene oblika ne idu tako daleko, da bi ih botaničari na temelju toga priznali posebnimi odlikami. To neka vriedi samo za Piceam obovatam, koja napokon nije ništa drugo nego zadnja karika u nizu neznatnijih, slabije vidljivih promjena, medju kojimi se nalaze švedska i norvežka smreka isto tako, kao i smreka s naših visokih Alpa. Promjene u kemijsko-phjsioložkoj konstituciji biljaka uzima Nageli stalnim razlogom za stvaranje pasmina i odlika, ali ostavlja pri tom nerazpravljeno pitanje, da li može ovakova unutarnja promjena uzshediti i bez promjene habitusa. Nageli drži, da promjene u stojbini, kako se u istinu sbivaju, ne predočuju nikakve posebne odlike ili pasmine, jer nisu postojane; te dvie biline, koje se samo gledom na njihova stojbinska obilježja razilaze, moraju biti posve jednake, ako jih uzporedo u vrtu posadimo. Kod pokusnih iztraživanja, koja sam ja preduzeo, barem u koliko se tiče prirasta smreke i ariša, te razvoja grana i dobe, kada drvo iglice tjera i kada opadaju, nijesam uprevo tipičkim načinom pronaći mogao, da bi tomu tako bilo. Iz svih navedenih i po,meni pobliže opisanih slučaja nedvojbeno se vidi, da stanovita svojstva prelaze nasljedstvom od sjemenjaka na njegovo potomstvo, a kasnije opadanje ighca kod tirolskog ariša naročito pokazuje na mogućnost nutarnjih phjsiologijskih promjena kod bilja uslied dugotrajnih upliva klimatskih odnošaja. — Wiesner^ je dokazao, da kod snižene toplote ono drveće, kojemu list brzo opada, a medju ovo spada i ariš, razmjerno mnogo manje izhlapljuje. Po Wiesaerovih iztraživanjih i opada Ušće u jesen za to, što je transpiracija u to doba manja ili što posve zapne, čini se, da tirolska vrst ariša treba nizku toplotu, da se transpiracija u tohko snizi, da iglice opadati stanu, ili drugimi riečmi; tirolski ariš na visokih J, Wiesner: „Untersuchungen iiber đie herbstliche Entlaubang der Holzgewiichse" |
| ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 103 — alpinskih stojbina, gdje je bio dugo vremena izvržen oštrom i vlažno m podnebju, već se je prilagodio nižim godišnjim toplotam, te je uslied toga prisvojena si jur svojstva prenio i u blaže podnebje bečke šume. Navadjajući pako Nageli u jednoj svojoj razpravi od god. 1875.,´ pisanoj dakle 10 godina iza gore spomenutog njegovog djela, da „sve odlike i vrsti (species) odgovaraju njekom stanovitom podnebju", ne razilazi se bitno od onoga, što ja u ovoj razpravi zastupam. Na istom mjestu spominje Nageli, da finije vrsti francezkog voća ne mogu u Njemačkoj, a opet bolje njemačke vrsti u Rusiji uspievati. — Ruska i Njemačka imadu svoje dobre vrsti, koje su se podnebju prilagodile.— A kao što je kod voća, tako je i kod ostalog bilja. Kako je dugo moći´´kod smrekovib biljaka pratiti od sjemenjaka prema stojbini nasliedjeni slabi uzrast, ili kod ariša nasliedjeni tipički vanjski oblik i brzi uzrast, nemogu danas nakon jedva osamgodišnjeg opažanja niti približno kazati. Nu i onda, ako to prvu mladost biljke daleko presizalo nebi, bilo bi to za praktično šumarenje od ne male važnosti u toliko, što se nasadi kod umjetnog pošumljivanja upravo u prvoj mladosti boriti imadu sa raznimi nepogodami, proti kojim bi n. pr. u visokoj travi i blagom nizkora položaju bio brzi uzrast, a u oštrom podnebju visokih planina u položajih, izvrženih tomu od kitine i povalam sniega, snažniji i sbijeniji uzrast biljke, najbolje sredstvo za predusresti tim nepogodam. Ta pako svojstva dala bi se lako postići, kada bi se u tu svrhu rabilo sjeme sa odgovarajućih stojbina. Tako n. pr. Stotzer^ naročito upozoruje, da se u stanovitih pojasih drveće tim lakše od kitine lomi, čim je brže uzraslo i čim mu je uslied toga drvo u vršikah širih godovo i manje žilavo; sporo uzraslo drveće užih godovS, i plazećih mlazova nije toliko izvrgnuto pogibelji, da će mu se vršike slomiti. Prema tomu valjalo bi u takovih položajih rabiti sjeme sa visokih planina Najvruća bi moja želja bila, kada bi se šumarska praksa zauzela za ovo po meni potaknuto pitanje. Nazočnom razpravom jedva je to djelo započeto. Ovoj možda preuranjenoj razpravi samo je svrha, da druge potakne, neka uzrade u prilog ovomu po planinsko šumarenje dosta važnomu predmetu, jer i ovdje vriedi Senekina rieč: „Multum adhuc restat operis, multumque restabit." Po najgla vn i j i posljedci iztraživanja dadu se u kratko svesti na sliedeće stavke: 1. Težine češera i sjemena kod smreke tim je manja, čim je stojbina sjemenjaka veća. U srednjih visinah razplodnog pojasa pada ova težina samo neznatno, nu tim jače, čim se više približujemo gornjoj razplodnoj medji dotičnog mjesta; taj pojav vriedi i za češere i sjemesmrekeizdaleka sjevera. — Mjestni stojbinski odnošaji i uplivi mogu ovaj zakondonjeklepromieniti. ´ C. Nageli: „Ueber Plianzenkaltur im Hochgebirge" (Zeitschrift đes deutschen und osterreichischen Alpenvereinci, Jahrg. 187.5. Bđ. VI. str ^o ) * H. Stotzer: ,.Zur Frage der Riithlichkeit đes Fichtenanbaues đurch Pflanzung". liaur´s forstwiss. Centrallbl. 1887. str 404.) |
| ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 26 <-- 26 --> PDF |
- 104 — 2. Smrekove biljke, uzgojene od sjemena, potječućegod sjemenjaka sa visokih stojbina rastu u mladosti i u blažih i nižih položajih mnogo sporije, nego one, koje su uzgojene od sjemena, sakupljenog u nižih, blažih stojbina. Taj pojav dade se protumačiti tako, da su biljke nasliedile spori prirast od sjemenj aka, koji su si lagani uzrast j ur prisvoj ili, rastuć kroz mnoga pokolenja pod oštrim podnebjem visokih planina. — Isti pojav naći je i kod biljaka, potječućih od sjemena iz sjevernih krajeva, ako ih kod nas uzgajamo. Da li biljke ovaj nasliedjeni osebujni spori uzrast zadrže i u starijoj dobi, ne može se danas još reći. 3. Arišove biljke, uzgojene u blagih položajih iz tirolskog sjemena sa visokih stojbina, rastu u mladosti — opažanja zapremaju samo razdobje od osam godina — sporije, nego biljke od sjemena iz austrijske Šlezke. — Osim toga jasno pokazuje tirolski ariš od sjemenjaka nasliedjeni razgranat oblik krošnje, a iglice mu potjera ju i opadaju u isto doba, kao i kod sjemenjaka na visokih planinskih stoj bina h. 4. Po ovih pod 1., 2. i 3. navedenih ćinjenicah može se zaključiti, da se kod drveća sbivajunjeke nutarnje (physioložke) promjene pod uplivi stojbinskih odnosa ja, traućihjurtisućgodina. A. B. Motrenje u naravi*. Kratak osvrt na istoimeni članak g. Josipa Auea u broju 2. „Šum. lista". Piše Bogomir Karakaš. Motrenje u naravi za svakoga je čovjeka, koji se ma i malo bavi prirodnimi znanosti, vrlo poučno i zanimivo. Kako neće ono biti za šumara, kojemu je narav sve, te koji je jedioo pomnim motrenjem, neumornim iztraživanjem, kao i raznimi pokusi u naravi stvorio si u kratko vrieme danas već obsežnu strukovnu znanost. Potreba motrenja raznih pojava u naravi za šumara je ne poreciva, a marljivo motrenje hvale je vriedno. Budi mi pak sada dozvoljeno, da se u kratko osvrnem na crticu, koju je pod naslovom „Motrenje u naravi" napisao g. J. Aue u drugom broju cienjenog nam „Šum. lista". * Pošto g. pisac svu odgovornost sam preuzima, priobdujemo ovaj člančid po naročitoj želji g. pisca doslovce onako, kako ga je zamislio i napisao. Uređničtvo. |