DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1895 str. 4     <-- 4 -->        PDF

- 50 —
pretresivanja u hrvat, saboru po sjajnoj kruni odobrene i sad zakono m
postale.


Ferdo Zikmundovskj rodio se je 13. listopada 1843. u Osieku (u tvrđjavi).
Otac mu je bio vojnički činovnik, a majka prava Osiečanka, rodjena Hinleder.
Polazio je pučku i gradjansku učionu u različitih zemaljah i pokrajinah austrougarske
monarkije, a svršio je višu realku u Cjelovcu, te je pošao učiti šumarstvo
na c. kr. šumarsku akademiju u Mariabrunnu god. 1861.—1863.


Nakon svršenih stručnih nauka stupio je odmah u praktičnu službu na
dobra samostana sjedinjenog cistercitskog reda Heiligenkreutz u dolnjoj Austriji
i Sv. Gottharda u Ugarskoj (željezna županija) i to ponajprije u Wiener Waldu
do godine. 1865, a onda kao šumar u Sv. Gotthardu, te je kao takav položio
god. 1865. u Beču viši državni izpit za samostalno vodjenje šum. gospodarenja
odličnim uspjehom.


Odpisom kneževske dohodarstvene komore Schaumburg-Lippeovih dobara
u BiLckeburgu od 16. studenoga 1867. bje Zikmundovskj imenovan šumarom
u Miklošu, te se je koncem godine 1867. povratio u svoju domovinu kao domaći
šumar jednog od najuglednijeg veleposjednika, a od to doba počima njegova
djelatnost u našoj zemlji.


Poslie ustrojenja krajiških imovnih obćina bio je po zastupstvu gradiške
imovne obćine u sjednici od 1. prosinca 1874. izabran nadšumarom i upraviteljem
gospodarstvenog ureda u Gradiški, a taj izbor potvrdilo je c. kr. glavno
zapovjedničtvo kao krajiška upravna oblast u Zagrebu odpisom od 28. prosinca
1874. br. 13002., unut. odjela i to ponajprije u privremenom, a odpisom
od 13. lipnja 1876. br. 3543. u definitivnom svojstvu.


Tadanji još neuredjeni odnošaji kod krajiških imovnih obćina ponukali su
Zikmundovskoga, da je u mjesecu svibnju 1878. nastupio službu nadšumara
kod šumskog ravnateljstva benediktinskog samostana Admond u gor. Štajerskoj,
a u tom svojstvu provadjao je poslove oko uredjenja prostranih gorskih šuma.
Odpisom ministra za poljodjelstvo od 28. svibnja 1879. br. 5290. bje imenovan
c, kr. zemaljskim šumarskim nadzornikom za Dalmaciju, a nakon kratkog odsuća
stupio je u službu kraljevina Hrv Slavonije, da u ovih sjedinjenih kra-
Ijevinah sa zemljami pod krunom sv. Stjepana stalno prebiva i svoju djelatnost
započme.


U javnom položaju svome kao c. kr. zemalj. šum. nadzornik za Dalmaciju
imao je Zikmunđovsky riešiti tu zadaću, da podigne zanemareno šumarenje
što manjimi novčanimi sredstvi čim brže i povoljnije, a u tu svrhu
poprimio je on sustav počepičnog pošumljenja obrštenih porastlina i zagajivanje
šumišta u velike, namjestiv pomoćju državnih, zemaljskih i obćinskih sredstava
potrebite lugare, to se je starao, da se po šume škodljivom kozarstvu u smislu
obstojećih zemaljskih zakona od 19. veljače 1873. što uspješnije na put stane.


Ovo nastojanje Zikmundovskoga uz obću pripomoć okrunjeno je liepimi
uspjesi, te mu je preuzv. gosp. ministar za poljodjelstvo grof Falkenhayn poslie
proputovanja duž Dalmacije u proljeću 1882. odpisom od 24. siečnja 1883.