DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1895 str. 4 <-- 4 --> PDF |
- 50 — pretresivanja u hrvat, saboru po sjajnoj kruni odobrene i sad zakono m postale. Ferdo Zikmundovskj rodio se je 13. listopada 1843. u Osieku (u tvrđjavi). Otac mu je bio vojnički činovnik, a majka prava Osiečanka, rodjena Hinleder. Polazio je pučku i gradjansku učionu u različitih zemaljah i pokrajinah austrougarske monarkije, a svršio je višu realku u Cjelovcu, te je pošao učiti šumarstvo na c. kr. šumarsku akademiju u Mariabrunnu god. 1861.—1863. Nakon svršenih stručnih nauka stupio je odmah u praktičnu službu na dobra samostana sjedinjenog cistercitskog reda Heiligenkreutz u dolnjoj Austriji i Sv. Gottharda u Ugarskoj (željezna županija) i to ponajprije u Wiener Waldu do godine. 1865, a onda kao šumar u Sv. Gotthardu, te je kao takav položio god. 1865. u Beču viši državni izpit za samostalno vodjenje šum. gospodarenja odličnim uspjehom. Odpisom kneževske dohodarstvene komore Schaumburg-Lippeovih dobara u BiLckeburgu od 16. studenoga 1867. bje Zikmundovskj imenovan šumarom u Miklošu, te se je koncem godine 1867. povratio u svoju domovinu kao domaći šumar jednog od najuglednijeg veleposjednika, a od to doba počima njegova djelatnost u našoj zemlji. Poslie ustrojenja krajiških imovnih obćina bio je po zastupstvu gradiške imovne obćine u sjednici od 1. prosinca 1874. izabran nadšumarom i upraviteljem gospodarstvenog ureda u Gradiški, a taj izbor potvrdilo je c. kr. glavno zapovjedničtvo kao krajiška upravna oblast u Zagrebu odpisom od 28. prosinca 1874. br. 13002., unut. odjela i to ponajprije u privremenom, a odpisom od 13. lipnja 1876. br. 3543. u definitivnom svojstvu. Tadanji još neuredjeni odnošaji kod krajiških imovnih obćina ponukali su Zikmundovskoga, da je u mjesecu svibnju 1878. nastupio službu nadšumara kod šumskog ravnateljstva benediktinskog samostana Admond u gor. Štajerskoj, a u tom svojstvu provadjao je poslove oko uredjenja prostranih gorskih šuma. Odpisom ministra za poljodjelstvo od 28. svibnja 1879. br. 5290. bje imenovan c, kr. zemaljskim šumarskim nadzornikom za Dalmaciju, a nakon kratkog odsuća stupio je u službu kraljevina Hrv Slavonije, da u ovih sjedinjenih kra- Ijevinah sa zemljami pod krunom sv. Stjepana stalno prebiva i svoju djelatnost započme. U javnom položaju svome kao c. kr. zemalj. šum. nadzornik za Dalmaciju imao je Zikmunđovsky riešiti tu zadaću, da podigne zanemareno šumarenje što manjimi novčanimi sredstvi čim brže i povoljnije, a u tu svrhu poprimio je on sustav počepičnog pošumljenja obrštenih porastlina i zagajivanje šumišta u velike, namjestiv pomoćju državnih, zemaljskih i obćinskih sredstava potrebite lugare, to se je starao, da se po šume škodljivom kozarstvu u smislu obstojećih zemaljskih zakona od 19. veljače 1873. što uspješnije na put stane. Ovo nastojanje Zikmundovskoga uz obću pripomoć okrunjeno je liepimi uspjesi, te mu je preuzv. gosp. ministar za poljodjelstvo grof Falkenhayn poslie proputovanja duž Dalmacije u proljeću 1882. odpisom od 24. siečnja 1883. |