DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1895 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 75 — jednog i drugog stabla su obale crnog mora i jugo- kavkazke pokrajine, a zato stari narodi nazivahu orah sinopskim orahom. Rie6 „ka stan on" (kako to ime poprimiše Latini i drugi Evropljani) nalazi se tekar u II. vieku prije Isusa u pjesmi grčkog pjesnika Nikandra. Za izvor ove rieči nezna se pravo, a valjda je potekla iz po´htičkog jezika. U Italiji počeše orah i kestenj saditi tekar u drugom vieku prije Isusa. Kato u svom djelu „đe re rustica" nespominje ni jedno, ni drugo stablo, dočim oraha spominje tekar Varro (u I. vieku po Isusu). 0 kestenu govori prvi Virgil u svojih eklogah. Za vrieme careva bila su već oba drveta poznata. Sad nakon 2000 godina dakako da nitko nemisli na azijski izvor ovih drveća, pa jih sad smatramo evropskim drvedem, jer su se u Evropi posve udomili. Zimina ptica. Medju sisari ima mnogo životinja, kao što je krtica i hrčak, koji za zimu spremaju hrann (ziminu), đa mogu preživiti zimu, u kojoj neima živeža na izbor. I izmedju kukaca nalazimo vrlih gospodara, koji takodjer spravljaju ziminu za crne dane, kad nigdje neima hrane, pa osobito naša pčelica neumorno sakuplja hranu, da u zimi nepostrađa od glada i nevolje. Do sad se nije opaziti moglo, da medju pticama ima radiša, koji se i za crne dane skrbe, kad zakiše duboki snieg, pa pokrije šume i polja, a hrane neima nigdje ni zere. Šumai´ski vrhovni nadzornik Conz objelodanio je u časopisu naravoslovnog đružtva grizijskog (graubiindskog) svoju razpravu, u kojoj priobduje svoja motrenja glede onih ptica, koje skrbe, da si spreme zimsku hranu. Rečeni šumarski vrhovni nadzornik motrio je naime, đa njeke ptice spremaju borove češarke (dešarike) u pukotine kore od smreka, ariža i jele, te jih u te pukotine što jače utube. Da u pukotine kore čim jače učvrste borove češarike, nakljuju koru, da tim prošire pukotine. Ptice kljuju češarike tako dugo na stablu, dok jih neodtrgnu i onda kljunom odnesu u priredjene pukotine. Dolnji dio češarke utisnu napred u pukotinu kore tako, da ljuske češarke poput udice zakvače koru iz nutra, da nemože češarka iz pukotine izpasti. U zimi izkljuju ptice zrelo sjeme iz češarke, te se šnjim hrane. Ovakovu ziminu sprema si žuna, kreštelica i brglez (Sitta europaea, Spechtmeise), što je osobito čudnovato, pošto ove ptice spadaju medju bubožđere. Pošumljivanje privatnih i zajedničkih šuma. Devastirane šume nisu nego manjak u šumskoj imovini, manjak u gospodarstvu cieloga naroda. Opustošena šumišta nisu pučanstvu od nikakove koristi, izuzev možda kukavnu pašu, što ju žitelji ondje vrši. Nu ta korist može đa bude samo prelazna, jer bez posebne oblastne dozvole nesmije se šumsko tlo, osobito gdje se takovim absolutno smatrati mora, promieniti u drugu vrst kulture. A da i nebi bilo tih mudrih propisa, nebi se s inih klimatičnih razloga, koji se dovode u savez s normalnom plodnosti zemlje, dozvoliti moglo, đa posječeni i opustošeni šumski đielovi ostanu bez podmladka. Napokon gdje su šume zajedničke, kao kod tako zvanih urbarskih obćina, gdje su dakle javnoga interesa, nemože uprava mirnim okom gledati, đa te izkrčene i poharane šume ostanu nepošum- Ijene, jer bi tomu bila neizbježiva posljedica, da bi pučanstvo, koje je ovlašteno na uživanje u tih šumah, pa im je i vlastnikom, ostalo bez drva to za ogriev, to za tehničku uporabu. To bi bila zanj velika nesreda, kojoj se pređusresti mora, jer to bi bio užasni pučki kalamitet. Žalibože mora se priznati, da su zajedničke šume javnoga interesa, a tako i šume privatnih posjednika (medju ovimi i šume seljačke) užasno poharane a navlastito je uzgoj pomladka tako zanemaren, đa de i najrazumnijoj šumarskoj upravi biti težak zadatak, dok svlada sve potežkode i mjesto šikare i grmlja na poharanih šumištih uzgoji sastojine, prikladne za ogriev i tehničku porabu. |