DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1895 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 73 — U Šumskom srezu Narta k prodano je 1712 hrastova procjenjenih na 10.419 for. 58 novfi. Dostalac Filip Deutsc h sinovi iz Zagreba za 10.859 for. U šumskom srezu Čavid a brd o prodano je 883 hrastova procjenjenih na 5573 for. 14 novfi. Dostalac Filip Deutsc h sinovi iz Zagreba za 4592 for. U šumskom srezu Kopči d prodano je 659 hrastova procjenjenih na 2 821 for, 93 novč. Dostalac Filip Deutsc h sinovi iz Zagreba za 2835 for. U šumskom srezu Hlie b prodano 737 hrastova i 44 kestena procjenjenih na 3550 for. 14. novfi. Dostalac Filip Deutsch sinovi iz Zagreba za 3200 for. Različite viesti. Nagrade za poSumljivanje Krasa. Kr. zemalj. vlada, odjel za unutarnje poslove, dozvolila je, da se izplati na ime nagrade za revan uzgo j gajić a n a Kras u svetfianim nafiinom: Todoru Knežević u kbr. 39. iz Prokika 15 for., Stjepanu Butkovidu kbr. 29. iz Alana 25 for., Lazaru Stipanovidu br. 3. iz Vitunja 5 for.; Jovanu Bjelopetrovidu br. 58. iz Tržida 5 for.; Eafailu Ja idu br. 72. iz Tržida 10 for. i Mihajlu Jaidu br. 34. iz Tržida 15 for. Ovo odlikovanje gorerefienih žitelja neka potide i ostalo žiteljstvo kraškog predjela na to, da potrebitim marom i vlastitim pregnućem nastoji o tom, da se naš Kras okiti zelenimi gajići, jer će to samo u njihovu korist biti. Zastupnici hrv.-slav. šumar, družtva u izložbenom odboru za tisućgodišnju zemalj. izložbu kraljevine Ugarske. Dopisom visokog pređsjeđničtva kr. zemalj. vlade od 3, prosinca 1894. br. 4411 Pr. pozvano je pređsjednifitvo hrv. slav. šumar, družtva, da po §. 3. naredbe od 1. prosinca pr. god. br. 4326 Pr. glede su dje´ovanja kraljevina Hrvatske i Slavonije na tisućgođišnjoj zemalj. izložbi kraljevine Ugarske, koja će se obdržavati god. 1896. (po kojoj potonjoj naredbi sastoji zemalj. izložbeni odbor takođjer iz članova, izabranih po pojedinih na sudjelovanje pozvanih korporacija), izabere jednog filana, koji će zastupati hrv.-slav. šumarsko družtvo. Uslieđ ovog visokog dopisa izabrao je upravjajuć i odbo r hrv.-slav. šumar, družtva u svojojoj sjednici cd 8. prosinca pr. god. kr. odsječnog savjetnika i đružtvenog predsjednika velemož. gosp. Ferđu Zikmundovskoga , a njegovim zamjenikom kr. zemalj. šum. nadzornika i prvog družtvenog podpredsjeđnika p. n. gosp. Miju Vrbanid a zastupnicima, koji de zastupati hrv.-slav. šumar, družtvo u zemalj. izložbenom odboru. Sitnice. Vulkanizirano drvo. U sjedinjenih američkih državah rabi se ved više godina njeki postupak, kojim se daje drvu vanredno velika čvrstoda. Sirovo drvo tlači se neprestano sa velikim tlakom 10-1 2 sati, te se veljim tlakom u kotlovih razhladi. Ovakovim postupkom zadobije drvo osobitu odpornost, a rabi se ponajviše u sjevero-amerifikoj mornarici, prem ga rabe i kod brodogradnje privatnih brodara, te i kod željezničke uprave. Za dokaz trajnosti takovog drveta neka nam služi taj primjer, da su ved god. 1883 položeni podvaljci na željezničkoj pruzi New-York-Evetated još i danas posve zdravi i čitavi. Šume austro-ugarske monarkije. Austrijsko statističko povjerenstvo skupa sa ugar. staristifikim zemalj. uredom priobćilo je u knjizi: „Statistisches Handbuch der osterr. ungar. Monarchie" izkaz o prostranstvu domaćih šuma. Prema tomu iznašaju sve šume austrijske monarkije u hektarih: |
ŠUMARSKI LIST 2/1895 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 74 — Visoka šuma: bjelogorice crnogorice sređnjo-i ukupno sitnogorice U Austriji 1,417.202 . . 6,851.016 . . 1,509.401 . . 9,777.619 U Ugarskoj 4,824.344 . . 1,745.546 . . 2,613.701 . . 9,183.591 Svega 6,241.546 8,596.662 4,123.102 18,961.210 Uslieđ toga odpada na visoke šume 78´´/g. a na srednjo- i sitnogoricu 22"/^. Najveći dio šumske površine pripada Galiciji sa 2,931.828 hekt., a najmanji dio Šlezkoj sa 174.110 hekt. Drvni prirast iznaša u Austriji 57,000.000 tvrd. met. == 2.98 tvr. met. po hektaru, a u Ugarskoj povisuje se drvni prirast na 3.08 tvr. met Najveći je drvni prirast u Austriji sa 3.6 tvr. met., a najmanji u Dalmaciji sa 1"15 tvr. met. po hektaru. Proizvađjanje hrastove kore u Bosui. Izmedju najglavnijeg užitka — naime drva — zaslužuju i njeki šumski nuzužitci u bosanskih šumah osobitu pozornost u trgovini. Spomenuti ćemo proizvađjanje palica (štapova) putem proredjivanja i dobivanje kore za strojenje. Nn i ovo proizvađjanje tek je sad u razvitku, ali ako pomislimo, da ima u izobilju takovog sirovog materijala u prostranih bosanskih šumah, te da će uslieđ do sad izgradjenih valjanih cesta i još izgraditi se imajućih željeznica ciena ovakovoj robi poskočiti, odnosno takova roba u trgovini sve to zamašniju prodju imati, neima dvojbe, da će to u velike nplivati i na racionalniju proizvodnju ovakove robe, — imenito što se tiče proizvadjanja hrastove kore. Za proizvađjanje takove robe poslužiti će dobro smrekove i hrastove šume guljače. Proizvađjanje smrekove kore u velike zavisi od izrabljenja smrekovih šuma u Bosni, a uslieđ toga jenjava i proizvodnja kore do riešenja ovoga pitanja, ali će se obzir uzeti na to svakako onda, kada dodje na red i izrabljenje šuma za gulenje kore. Osobito podići će se proizvađjanje kore uslieđ toga, što se i tvornice za priredjivanje kože ne samo u zauzetih, nego i u susjednih zemalja sve to više dižu, te će se veći dio kore lako dovažati do bližnjih kožara Takove kore za strojbarstvo moći će se proizvadjati i u prostranih bosanskih hrastovih šumica, a imenito radi toga, što se većina takovih šumica sastoji od pridauaka, koje se baš probitačno nebi mogle uzgajati kao krupnogorice za dobivanje gradjevnih drva. Ako se uzme, da će se od ogromne površine sa 17000 kv. kilom., koju zapremaju bosanko hercegovačke šumice i šikare, upotrebiti moći veći dio te površine za proizvađjanje kore, onda nije čudo, da će se i promet takove robe znatno dići. Do sad je bosansko-hercegovačka šum. uprava samo mali dio od 4500 hekt. u banjalučkom okružju opređielila za uzgajanje šuma guljača u svrhu gulenja kore i to uslieđ skopljenog ugovora sa njekom peštanskom tvrdkom. Po tom ugovoru dužna je tvrdka plaćati za svakogođišnje izrabljenje drva za gulenje kore po 50 novč. ođ prost. metra. Ovaj ugovor sklopljen je na više godina. Nu usljed njekog nesporazumljenja izmedju tvrdke i bos. herc. vlade radi nejasnog sastavka ugovornih uvjeta razriešen je taj ugovor predprošlog lieta. Prem da ovakav svršetak prvog poduzeća nije prikladan, da druge poduzetnike osokeli na veću kupnju šuma guljaća za proizvađjanje kore, nadamo se, da to neće pogubno djelovati na trženje i proizvađjanje kore, a to tim više, što je bosanskoherceg. vlada uviek susretljiva bila napram kupcem šuma za gulenje kore. Odakle je kestenj i orah ? Orah i kestenj je azijskog poriekla. Poznato je, da prvi uspieva osobito u južnoj Evropi, ali podnosi i oštrije podnebje. Domovina |
ŠUMARSKI LIST 2/1895 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 75 — jednog i drugog stabla su obale crnog mora i jugo- kavkazke pokrajine, a zato stari narodi nazivahu orah sinopskim orahom. Rie6 „ka stan on" (kako to ime poprimiše Latini i drugi Evropljani) nalazi se tekar u II. vieku prije Isusa u pjesmi grčkog pjesnika Nikandra. Za izvor ove rieči nezna se pravo, a valjda je potekla iz po´htičkog jezika. U Italiji počeše orah i kestenj saditi tekar u drugom vieku prije Isusa. Kato u svom djelu „đe re rustica" nespominje ni jedno, ni drugo stablo, dočim oraha spominje tekar Varro (u I. vieku po Isusu). 0 kestenu govori prvi Virgil u svojih eklogah. Za vrieme careva bila su već oba drveta poznata. Sad nakon 2000 godina dakako da nitko nemisli na azijski izvor ovih drveća, pa jih sad smatramo evropskim drvedem, jer su se u Evropi posve udomili. Zimina ptica. Medju sisari ima mnogo životinja, kao što je krtica i hrčak, koji za zimu spremaju hrann (ziminu), đa mogu preživiti zimu, u kojoj neima živeža na izbor. I izmedju kukaca nalazimo vrlih gospodara, koji takodjer spravljaju ziminu za crne dane, kad nigdje neima hrane, pa osobito naša pčelica neumorno sakuplja hranu, da u zimi nepostrađa od glada i nevolje. Do sad se nije opaziti moglo, da medju pticama ima radiša, koji se i za crne dane skrbe, kad zakiše duboki snieg, pa pokrije šume i polja, a hrane neima nigdje ni zere. Šumai´ski vrhovni nadzornik Conz objelodanio je u časopisu naravoslovnog đružtva grizijskog (graubiindskog) svoju razpravu, u kojoj priobduje svoja motrenja glede onih ptica, koje skrbe, da si spreme zimsku hranu. Rečeni šumarski vrhovni nadzornik motrio je naime, đa njeke ptice spremaju borove češarke (dešarike) u pukotine kore od smreka, ariža i jele, te jih u te pukotine što jače utube. Da u pukotine kore čim jače učvrste borove češarike, nakljuju koru, da tim prošire pukotine. Ptice kljuju češarike tako dugo na stablu, dok jih neodtrgnu i onda kljunom odnesu u priredjene pukotine. Dolnji dio češarke utisnu napred u pukotinu kore tako, da ljuske češarke poput udice zakvače koru iz nutra, da nemože češarka iz pukotine izpasti. U zimi izkljuju ptice zrelo sjeme iz češarke, te se šnjim hrane. Ovakovu ziminu sprema si žuna, kreštelica i brglez (Sitta europaea, Spechtmeise), što je osobito čudnovato, pošto ove ptice spadaju medju bubožđere. Pošumljivanje privatnih i zajedničkih šuma. Devastirane šume nisu nego manjak u šumskoj imovini, manjak u gospodarstvu cieloga naroda. Opustošena šumišta nisu pučanstvu od nikakove koristi, izuzev možda kukavnu pašu, što ju žitelji ondje vrši. Nu ta korist može đa bude samo prelazna, jer bez posebne oblastne dozvole nesmije se šumsko tlo, osobito gdje se takovim absolutno smatrati mora, promieniti u drugu vrst kulture. A da i nebi bilo tih mudrih propisa, nebi se s inih klimatičnih razloga, koji se dovode u savez s normalnom plodnosti zemlje, dozvoliti moglo, đa posječeni i opustošeni šumski đielovi ostanu bez podmladka. Napokon gdje su šume zajedničke, kao kod tako zvanih urbarskih obćina, gdje su dakle javnoga interesa, nemože uprava mirnim okom gledati, đa te izkrčene i poharane šume ostanu nepošum- Ijene, jer bi tomu bila neizbježiva posljedica, da bi pučanstvo, koje je ovlašteno na uživanje u tih šumah, pa im je i vlastnikom, ostalo bez drva to za ogriev, to za tehničku uporabu. To bi bila zanj velika nesreda, kojoj se pređusresti mora, jer to bi bio užasni pučki kalamitet. Žalibože mora se priznati, da su zajedničke šume javnoga interesa, a tako i šume privatnih posjednika (medju ovimi i šume seljačke) užasno poharane a navlastito je uzgoj pomladka tako zanemaren, đa de i najrazumnijoj šumarskoj upravi biti težak zadatak, dok svlada sve potežkode i mjesto šikare i grmlja na poharanih šumištih uzgoji sastojine, prikladne za ogriev i tehničku porabu. |
ŠUMARSKI LIST 2/1895 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 76 — Bilo bi izlišno razpravljati o uzrocih tega opustošenja i đesperatnoga stanja privatnih i javnoga interesa zajedničkih šuma. Faktum jest, da se najvedi dio njihov doista u tom žalostnom stanju nalazi, a sada se samo ima misliti na sredstva i načine, kako da se obataljene šume, gdje to bezuvjetno zahtieva potreba pučanstva, pa klimatičui i drugi javni obziri opet uzpostave. Pošumljenje prirodnim načinom nije više moguče, jer se iz prvog početka nije na to mislilo, pa je tako šumsko tlo podivljalo i nepreostaje ino, nego se latili umjetnoga načina podmladjivanja, koji je, kako znamo, skup i mučan. Ako se toga načina, koji je, po našem sudu neizbježiv, latimo, onda u prvom redu moramo misliti na sredstva, koja za taj posao namaknuti treba. Ima šumskih občina, koje imadu uložene šumske glavnice od već prodanih i posječenih šuma, nu koje iznova pošumljene nisu. Te glavnice leže uložene, a kamate se diele ovlaštenikom, dapače bivalo je, da su se ovlaštenikom i znatni dielovi od uloženih glavnica izdavali, obično za namirenje poreznih zaostataka. Po našem sudu bilo bi najpreče, da se te glavnice upotriebe na pošumljenje pustih šumišta, što bi trebalo izvesti naročito ondje, gdje se dokaže, da dotična zajednica šumska ni uz najbolju gospodarsku osnovu nije kadra osigurati si iz preostatka svojih Luma potrebito drvo za ogriev i tehničku porabu Ako se glavnica troši, ona nepropada, nego stvara novu glavnicu u mladoj šumi, iz koje če se u svoje vrieme opet novi kapitali izvaditi. Grđje šumske zajednice nemaju uloženih glavnica, a imadu za sječu dozrelih sastojina, trebalo bi ove unovčiti i namae´i sredstva za pošumljenje starih, izsječenih dielova, a novo izsječeni dielovi imali bi se prirodnim načinom podmladiti i u tu svrhu zagajiti. Gdje ni toga nema, bila bi opravdana subvencija iz zemaljskih sredstava, jer ako sve grane gospodarske privrede imadu pravo na nju, nemože se ona ni šumarstvu uzkratiti, tim manje, što se po načelih narodnoga gospodarstva smatraju šume kao občenito narodno blago. Da pošumljenje pustih šumišta u zajedničkih šumah javnoga interesa, a tako i privatnih može uspješno napredovati, nuždna je budna kontrola nad čuvanjem mlade šume. Preustrojena šumska uprava daje u tom pogledu dovoljno garancije. Što se tiče privatnih vlastnika šume, ti bi morali nastojati, da si sredstva za pomladak šume pribave načinom, kao što ga pribavljaju i za ine investicije u svom gospodarstvu. Od državne vlasti nemože se očekivati, da bi subvencionirala pođhvate čisto privatnoga interesa. Na koncu reci demo još nešto. Ako se radi o tom, da se uzpostave krasne naše nekoč šume, treba da se seljački pomladak kako u pučkoj školi, tako još više u stručnih školah, kao što su ratarnice, lugarnice i tomu slični zavodi uputiti u uzgoj šume i da ga tu nauče Sumu cieniti i čuvati. Inače, ako i nauka neučini svoju, imat ćemo uviek posla s pučkim divljačtvom, koje je največi dušmanin i zatornik naših šuma. »Nar. Nov." Život i smrt u životinjstvu i bilinstvu. Prigodom rektorskog nastupa na bernskom sveučilištu držao je prof. Krouecke r vrlo zanimivo predavanje: „Uber Leben und Tod", pa u izvodu priobčujemo u kratko sliedede crtice iz toga predavanja: Bez disanja, bez kucaja srca neima života! U mnogom gubi ovakova tvrdnja svoje pravo značenje čak i kod sisavaca. To se opaža naročito kod motrenja šumskih spavača. Toplina tiela ob zimu spavajudih svizavaca pada do topline životinja hladne krvi, dakle skoro na 4 stupnja. Životinja diše vrlo riedko i slabo, srce joj tuče do deset put u jednom času, a uz to je posve bez6utna. Može se životinji u tom bezdutnom stanju i glava odrubiti, bez da se tržne ili makne, a može i pod vodom dugo spavati. U Sibiriji nadjoše spavajude svizavce, koji su bili na 6 metara duboko u zemlji ukopani, te ih je samo ljuta studen iz sna probudila, a uslied toga pretvoriše |