DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1895 str. 25     <-- 25 -->        PDF

- 71 —
tako i za čudo nizka izkli^na ciena mnogih lovišta, koja se još eksarendirati imadu.
Primjera radi navodimo, da se lovišta obdine Lac´arak eksarenđiraju uz izkličnu cienu
od 30 for., a površina je 9675, u obćini Martinei zapremaju lovišta 11630 jutara, a
izkliSna je ciena 5 forinti, obćina Kuzmin daje u zakup lovište od 10.959 jutara uz
izkličnu cienu od 2 for., obdina Golubinci lovište od 14 015 jutara uz izkličnu cienu
od 10 forinti i t. d. U području kotarske oblasti šidske daje se u zakup 117.780>
jutara lovišta uz izkličnu cienu od 795 for. Nešto povoljniji su odnošaji u županiji,
virovitičkoj, ali i ondje nestoji ciena lovišta u pravom razmjerju s njihovim prostorom.
Navedene su doduše izklične ciene, nu sva je prilika da dostalna ciena neie biti puno
veda, jer neima natjecanja.


Sve ovo je dokazom, da je lovstvo u vedini krajeva naše Slavonije veoma zapušteno,
da obdinska lovišta nemaju nikakve prave vriednosti i da u obde nema ondje
ljudi, koji bi htjeli i umjeli gojiti koristnu divljač u obćinskih lovištih. Oospoštije u
u Slavoniji čine tu hvale vriednu iznimku, jer se brinu da uzgajaju svaku vrst koristne
divljači, kao: jelene, srne, divlje svinje, trčke, gnjetele, zečeve i t. đ. Imadu
doduše dosta okapanja s prevejanimi zvjerokradicami, koji rado zalaze u vlastelinska
lovišta, jer su sigurni, da ce ondje najlakše dođi do dobre lovine. Nu veleposjed u Slavoniji
brine se za to, da ovim zulumčarom na put stane. Nadzirači lova čine svoju
dužnost u lovištih slavonskih veleposjednika i zvjerokrađice nisu nikada sigurni, da ih
nede čuvari lova zatedi u nečistu poslu.


Tako stoji stvar u lovištih veleposjednika, nu žalibože obćinska lovišta nisu ni
8 daleka ono, što bi trebala da budu. Da je toma tako, jamačno je uzrok taj, da se
u obsegu obćinskih lovišta grieši po volji proti slovu i duhu zakona. Grieše zvjerokrađice,
grieše poljari, vinciliri, grieše napokon i lovačke družine, koje su po starom zakonu
o lovu mogle postojati, nu koje su novim lovskim zakonom dokinute. One su doduše
dokinute, ali im posljedice traju i trajati de još nekoliko godina. Te lovačke družine
bijahu pravi zator naše koristne divljači. Broj članova ne bijaše opredieljen u tih
đružinah i moglo je u jednoj biti i preko stotine. Svaki je član družine lovio na svoju
ruku, lovio gdje i koliko je htjeo, a posljedice takovu haračenju bijaše, da je nestalo
divljači u takovih lovištih, jer je budi sva potamanjena, budi kojekuda razplašena.
Ovako se je radilo u vedini lovištah u Slavoniji i zato nije čudo, ako se ondje osjeda
pomanjkanje lovine. Divljač zaklonila se je u vlastelinska lovišta, gdje se strogo drži
lovostaja i lovstvo racionalno tjera.


Kraj svega toga nemože se kazati, da u slavonskih lovištih, imenito u Sriemu,
nema koristne divljači, ili da nema grabažljive zvjeradi, koja svojim krznom nosi vlastniku
lovišta primjerenu korist. Po statističkih izkazih ubijeno je u županiji sriemskoj
godine 1892, koristne divljači: 11 jelena, srna 188, vepra 3, zečeva 3998, kunića
29, inakih dlakara 1033; a od ptica najviše od svih ostalih županija u Hrvatskoj i
Slavoniji, naime preko 13.000 komada, od kojih ođpada na prepelice 5158, a na divlje
patke 2106 komada. Godine 1893. ubijeno je: jelena 16, srna 122, veprova 20, zečeva
3457, kunida 17, inakih dlakara 45; od ptica ubijeno je u svem 12632, od
čega odpada 4202 na prepelice, a na divlje patke 1890.


Ako demo i dopustiti, da veći dio te koristne divljači odpada na gospoštijska
lovišta, ipak odpada i dobar dio na obdinska lovišta, pa se može kazati, da je ciena,
dotično zakupnina od 5, pa recimo 10 i 50 for. za lovište, obsižude preko lO´OO katastralnih
jutara, bagatela i da ne može stajati u pravom razmjerju s koristi, što bi ju
dobro uredjen lov mogao nositi svake godine svomu vlastniku.


Svrsi shodno uredjenje lovišta stoji istina vlastnika ili zakupnika lovišta dosta
troška, ali se trošak za nekoliko godina dobro izplati. Nu da to bude, treba divljač
importirati, gajiti i uzgajati, treba im skrbiti za hranu, uzdržavati sdušne nadzirače
lova i t. đ. Ovo su sve prilično veliki izdatci, ali bez njih nema govora o racionalnom
lovstvu, niti može ovo bez toga postati važnijom granom narodn-gospodarstvene privrede.