DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1895 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 70 — naknadu štete osuditi dotičnu obiteljsku granu (lozu). Pođjedno pako biti de osobita dužnost te kr. županijske oblasti, da na svaki mogudi način podupire, odnosno uskoruje brže razpravljanje prijavljenih slučajevali šumskoga kvara, kao takodjer brže i krepčije udarivanje pravomoćno dosudjenih šumskih ođštetah. Napokon s razloga, što je nastalo i to pitanje, da se šumski prestupnici, koji usljeđ siromaštva nisu doduše u stanju platiti na teret im dosudjenu šumsku odštetu, nu buđuć za ručni rad sposobni, političkim oblastim za izvedenje javnih rađnjah stave na razpolaganje, priobdio je ovamo gosp. kr. ug. ministar za poljodielstvo, da bi samo u tom slučaju političkim oblastim na razpoložbu staviti mogao ovakove radne snage, kad bi u obde ne moguće bilo upotrebiti iste pri erarijalnih rađnjah; nu primjerena vrieđnost ovim načinom od strane političkih oblastih upotrebljene radnje, dotično nadnice, ima se povratiti kr. državnom šumskom eraru. 0 prednaveđenom se ta kr. žu panijska oblast daljnjega shodnog uredovanja radi ovim obavieščuje". Dali se moraju biljegovati podnesci pravoužitnikž, na gospodarstvene urede imovnih obćina ? Kr. zemalj. vlada, odjel za unutar, poslove, izdala je 16. siečnja t. g. pod br. 62421. slieđecu naredbu: „Povodom nastavšega pitanja, da li imaju pravoužitnici područnih imovnih obćinah bivše hrv.-slav. vojne Krajine svoje podneske, upravljene na gospodarstvene urede spomenutih imovnih obdinah u predmetu pravoužitničtva u obde po propisu biljegovati, priobdilo je ovamo kr. financijalno ravnateljstvo u Zagrebu dopisom svojim od 14. studenoga 1894. broj 14753. Prs. na temelju dopisa kr. ug. ministarstva financijah od 11- listopada 1894. broj 71580., da je svaki onaj podnesak, što ga koji član vojno-krajiške imovne obdine upravlja na gospodarstvene urede vojno-krajiških imovnih obdinah, kao na zastupnike jednog člana spomenutih zajeđnicah — koliko se taj podnesak odnosi izključivo na poslove zajednice i ako uz to nebi spadao pod biljegovnu obvezu, kada bi se upravio na privatnu osobu — u smislu točke u) čl. 49./14. pristojbene tarife, od biljegovine oprošten. Prema tomu neka se izvoli daljnjega znanja i ravnanja radi shodno odrediti." Šumarsko i gospodarsko knjižtvo. Izpod tiska izašle su ove nove knjige: Taschenberg, prof. dr. O. „Welohe Thiere aus đer Insectenwelt sind đem Schutze der Forstleute, Lanđwirthe u. Gartner, sowie đer allgemeinen Ber iicksich tigung zu empfehlen u. warum?" gr. 8. (III., 33 S. m. 28 Abbil.) Berlin, R. Friedlander & Sohn. Ciena 60 fen. Grashey O., „Handbuch fiir Jager", 2 Lf., Stuttgart, C. Hoffmann. Ciena 1 mrk. Meyer A. B. „Ein hennenfedriger (thelyiđer) Auerhahn (Aus: Abhanđlungen u. Berichte des konigl. zoolog, u. anthropol. ethnogr. Museums zu Dresden) gr. 40, 4 S. mit 1 far. Taf., B. R. Friedlander & Sohn. Vrbanić M., kr. zem. šum. nadzornik: „Šumarski koledar " za godinu 1895., XVI. tečaj. Ciena s dodanim rastriranim papirom za bilježke 1 for. 20 novč., a sa službovnikom 1 for. 60 novč. uz nefrankirano pošiljanje naručitelju. Lovstvo. Jeftina lovišta. U posljednjem broju našega lovačko-ribarskoga lista od godine 1894. nalazimo izvještaj o javnih đražbah obdinskih lovišta, koje su stranom već držane ili će se doskora držati. Te dražbe tiču se lovišta županije virovitičke, a najviše sriemske. Sto nam je u oči udarilo, bijaše nizka dostalna ciena ogromnih lovišta, a |
| ŠUMARSKI LIST 2/1895 str. 25 <-- 25 --> PDF |
- 71 — tako i za čudo nizka izkli^na ciena mnogih lovišta, koja se još eksarendirati imadu. Primjera radi navodimo, da se lovišta obdine Lac´arak eksarenđiraju uz izkličnu cienu od 30 for., a površina je 9675, u obćini Martinei zapremaju lovišta 11630 jutara, a izkliSna je ciena 5 forinti, obćina Kuzmin daje u zakup lovište od 10.959 jutara uz izkličnu cienu od 2 for., obdina Golubinci lovište od 14 015 jutara uz izkličnu cienu od 10 forinti i t. d. U području kotarske oblasti šidske daje se u zakup 117.780> jutara lovišta uz izkličnu cienu od 795 for. Nešto povoljniji su odnošaji u županiji, virovitičkoj, ali i ondje nestoji ciena lovišta u pravom razmjerju s njihovim prostorom. Navedene su doduše izklične ciene, nu sva je prilika da dostalna ciena neie biti puno veda, jer neima natjecanja. Sve ovo je dokazom, da je lovstvo u vedini krajeva naše Slavonije veoma zapušteno, da obdinska lovišta nemaju nikakve prave vriednosti i da u obde nema ondje ljudi, koji bi htjeli i umjeli gojiti koristnu divljač u obćinskih lovištih. Oospoštije u u Slavoniji čine tu hvale vriednu iznimku, jer se brinu da uzgajaju svaku vrst koristne divljači, kao: jelene, srne, divlje svinje, trčke, gnjetele, zečeve i t. đ. Imadu doduše dosta okapanja s prevejanimi zvjerokradicami, koji rado zalaze u vlastelinska lovišta, jer su sigurni, da ce ondje najlakše dođi do dobre lovine. Nu veleposjed u Slavoniji brine se za to, da ovim zulumčarom na put stane. Nadzirači lova čine svoju dužnost u lovištih slavonskih veleposjednika i zvjerokrađice nisu nikada sigurni, da ih nede čuvari lova zatedi u nečistu poslu. Tako stoji stvar u lovištih veleposjednika, nu žalibože obćinska lovišta nisu ni 8 daleka ono, što bi trebala da budu. Da je toma tako, jamačno je uzrok taj, da se u obsegu obćinskih lovišta grieši po volji proti slovu i duhu zakona. Grieše zvjerokrađice, grieše poljari, vinciliri, grieše napokon i lovačke družine, koje su po starom zakonu o lovu mogle postojati, nu koje su novim lovskim zakonom dokinute. One su doduše dokinute, ali im posljedice traju i trajati de još nekoliko godina. Te lovačke družine bijahu pravi zator naše koristne divljači. Broj članova ne bijaše opredieljen u tih đružinah i moglo je u jednoj biti i preko stotine. Svaki je član družine lovio na svoju ruku, lovio gdje i koliko je htjeo, a posljedice takovu haračenju bijaše, da je nestalo divljači u takovih lovištih, jer je budi sva potamanjena, budi kojekuda razplašena. Ovako se je radilo u vedini lovištah u Slavoniji i zato nije čudo, ako se ondje osjeda pomanjkanje lovine. Divljač zaklonila se je u vlastelinska lovišta, gdje se strogo drži lovostaja i lovstvo racionalno tjera. Kraj svega toga nemože se kazati, da u slavonskih lovištih, imenito u Sriemu, nema koristne divljači, ili da nema grabažljive zvjeradi, koja svojim krznom nosi vlastniku lovišta primjerenu korist. Po statističkih izkazih ubijeno je u županiji sriemskoj godine 1892, koristne divljači: 11 jelena, srna 188, vepra 3, zečeva 3998, kunića 29, inakih dlakara 1033; a od ptica najviše od svih ostalih županija u Hrvatskoj i Slavoniji, naime preko 13.000 komada, od kojih ođpada na prepelice 5158, a na divlje patke 2106 komada. Godine 1893. ubijeno je: jelena 16, srna 122, veprova 20, zečeva 3457, kunida 17, inakih dlakara 45; od ptica ubijeno je u svem 12632, od čega odpada 4202 na prepelice, a na divlje patke 1890. Ako demo i dopustiti, da veći dio te koristne divljači odpada na gospoštijska lovišta, ipak odpada i dobar dio na obdinska lovišta, pa se može kazati, da je ciena, dotično zakupnina od 5, pa recimo 10 i 50 for. za lovište, obsižude preko lO´OO katastralnih jutara, bagatela i da ne može stajati u pravom razmjerju s koristi, što bi ju dobro uredjen lov mogao nositi svake godine svomu vlastniku. Svrsi shodno uredjenje lovišta stoji istina vlastnika ili zakupnika lovišta dosta troška, ali se trošak za nekoliko godina dobro izplati. Nu da to bude, treba divljač importirati, gajiti i uzgajati, treba im skrbiti za hranu, uzdržavati sdušne nadzirače lova i t. đ. Ovo su sve prilično veliki izdatci, ali bez njih nema govora o racionalnom lovstvu, niti može ovo bez toga postati važnijom granom narodn-gospodarstvene privrede. |