DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1895 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 23 da se putnik na daleko i široko uzalud za kakvim drvetom obazire, koje bi ga svojom sjenom od žarkoga sunca zaštitilo, dapače i konjanik uzalud šibu traži, kojom bi konja poćerao, da se prije rieši pustoši, koja ga sa svih strana kao kakva sablast obkružuje, ulieva svakomu užas u grudi, te moramo strepiti pred ljudima, koji nemarom ili neznanjem ovaj nekoć plodni i šumoviti kraj učiniše golom pustoši. — Pošumljenje toga kraja jest životno pitanje za tamošnje pučanstvo. Uništavanje preotelo je tu već taki mah, da se od pošumljenja velikih površina posve odustati mora, jer bi bio uzalud svaki trud i svi troškovi, smjerajući na to, da se učvrsti vododerinama već razorana i u dol roneća se zemlja, koja samo ovdje ondje hrpimice kamen pokriva. Plemenito nastojanje zajedničkoga ministarstva, da se spasi ono, što se još spasiti dade, mora se s toga tim radostnije dojimati, što se ne samo kod sadanjeg naraštaja nije nadati zahvalnosti, nego dapače žestokoj oporbi u svih poslovih, koji smjeraju na pošumljenje te goljeti. Pošto se pako pošumljenje kraške goljeti samo tnda uspješno obaviti može, ako prestane upravo barbarsko uživanje tih površina, koje je uzrok pustoši, i koje se mjestimice sbog lokalnih nar.-gospodarstvenih i drugih razloga niti po državi prisilo obustaviti ne može, dok ga pustoš sama ne izključi, mora vlada početi svoje djelovanje takorekuć po onoj rečenici: „pustošenje do kulture". Pošumljenje krasa ima, kako to Vesely u svojem remek-djelu o krasu krasno razlaže, tako liepu svrhu, da će svi, koji pri tom sudjeluju, šumar dakle u prvom redu smoći dovoljne snage, da odstrane sve zaprieke i da se onomu, koji je omogućio izvadjanje te velike kulturne radnje, podigne u srcih potomstva trajan spomenik. Ako svratimo pogled natrag, opaziti ćemo, da je od onog doba, od kad je austro-ugarska monarkija preuzela upravu u zauzetih zemaljah, kako na svakom polju državne uprave, tako i u šumarstvu nastupio preokret, koji će ostati za sva vremena u povjesti ovih zemalja trajno zabilježen. Prije zauzeća nije bilo o šumarstvu niti govora; tek onda, kada je austrougarska vlada postavila gradjansku upravu, počela se je toj važnoj grani državne uprave obraćati ona pozornost, koju zaslužuje. Iz povoja, u kojih se je uredjenje šumarske službe u god. 1878.—1882. nalazilo, razvio se je u razmjerno kratkom vremenu, koga do sada prevalismo, takav šumsko-upravni aparat, koji ne samo da redovito funkcijonira, nego svimi silami za tim teži, da se ne samo šumarstvo što više usavrši, nego da ono i drugim granam privrede od pomoći bude, naročito da omogući stvaranje većih industrijalnih poduzeća i tim načinom osobito k tomu doprinese, da se podigne kultura a obće, a naročito u njenih stanovitih granah. — I doista! Tko će sravnjivati šumarstvo, kakvo je bilo do g. 1882., a kakvo je danas, taj se ne može oteti, a da ne prizna veliki napredak, koji je u tom postignut. U početku okupacije god. 1878.—1882. nije još moglo biti djelovanje vlade na polju šumarstva izdašno. — Ona, pa i pučanstvo morali su se po |