DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1895 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 23 da
se putnik na daleko i široko uzalud za kakvim drvetom obazire, koje bi ga
svojom sjenom od žarkoga sunca zaštitilo, dapače i konjanik uzalud šibu traži,
kojom bi konja poćerao, da se prije rieši pustoši, koja ga sa svih strana kao
kakva sablast obkružuje, ulieva svakomu užas u grudi, te moramo strepiti pred
ljudima, koji nemarom ili neznanjem ovaj nekoć plodni i šumoviti kraj učiniše
golom pustoši. — Pošumljenje toga kraja jest životno pitanje za tamošnje
pučanstvo.


Uništavanje preotelo je tu već taki mah, da se od pošumljenja velikih
površina posve odustati mora, jer bi bio uzalud svaki trud i svi troškovi, smjerajući
na to, da se učvrsti vododerinama već razorana i u dol roneća se zemlja,
koja samo ovdje ondje hrpimice kamen pokriva.


Plemenito nastojanje zajedničkoga ministarstva, da se spasi ono, što se
još spasiti dade, mora se s toga tim radostnije dojimati, što se ne
samo kod sadanjeg naraštaja nije nadati zahvalnosti, nego dapače žestokoj
oporbi u svih poslovih, koji smjeraju na pošumljenje te goljeti.


Pošto se pako pošumljenje kraške goljeti samo tnda uspješno obaviti
može, ako prestane upravo barbarsko uživanje tih površina, koje je uzrok pustoši,
i koje se mjestimice sbog lokalnih nar.-gospodarstvenih i drugih razloga
niti po državi prisilo obustaviti ne može, dok ga pustoš sama ne izključi, mora
vlada početi svoje djelovanje takorekuć po onoj rečenici: „pustošenje do kulture".


Pošumljenje krasa ima, kako to Vesely u svojem remek-djelu o krasu
krasno razlaže, tako liepu svrhu, da će svi, koji pri tom sudjeluju, šumar dakle
u prvom redu smoći dovoljne snage, da odstrane sve zaprieke i da se onomu,
koji je omogućio izvadjanje te velike kulturne radnje, podigne u srcih potomstva
trajan spomenik.


Ako svratimo pogled natrag, opaziti ćemo, da je od onog doba, od kad je
austro-ugarska monarkija preuzela upravu u zauzetih zemaljah, kako na svakom
polju državne uprave, tako i u šumarstvu nastupio preokret, koji će ostati za
sva vremena u povjesti ovih zemalja trajno zabilježen.


Prije zauzeća nije bilo o šumarstvu niti govora; tek onda, kada je austrougarska
vlada postavila gradjansku upravu, počela se je toj važnoj grani državne
uprave obraćati ona pozornost, koju zaslužuje.


Iz povoja, u kojih se je uredjenje šumarske službe u god. 1878.—1882.
nalazilo, razvio se je u razmjerno kratkom vremenu, koga do sada prevalismo,
takav šumsko-upravni aparat, koji ne samo da redovito funkcijonira, nego svimi
silami za tim teži, da se ne samo šumarstvo što više usavrši, nego da ono i
drugim granam privrede od pomoći bude, naročito da omogući stvaranje većih
industrijalnih poduzeća i tim načinom osobito k tomu doprinese, da se podigne
kultura a obće, a naročito u njenih stanovitih granah. — I doista! Tko će
sravnjivati šumarstvo, kakvo je bilo do g. 1882., a kakvo je danas, taj se ne
može oteti, a da ne prizna veliki napredak, koji je u tom postignut.


U početku okupacije god. 1878.—1882. nije još moglo biti djelovanje
vlade na polju šumarstva izdašno. — Ona, pa i pučanstvo morali su se po