DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1894 str. 8 <-- 8 --> PDF |
528 - UnovSenje oepodpuno ili još nikako neizpljenih hrastovih šiima moglo je ali tek g. 1883. u većoj mjeri započeti, kada je živahna tražnja dužica podigla popriečnu godišnju cienu za 1000 kom. reducirane duge franco Tn^ na 230 for. Te godine i sliedeeih do uključivo g. 1885. pošlo je za rukom i u inreresu šumske gojitbe uporabiti oko 86=000 prestarih hrastova, koji su se u blizini Save nalazili pojedince razštrkani po mladih hrasticih, prodavši ih putem pismenih ponuda tvrdkara Leopoldu Kernu u Beču, Josefu Mayeru u Kaltenleutgebenu, Bergeru i Schellu u Zagreba, odnosno Vrbovcu, Hirschu i Biažiću u Sisku, Maksu Krausu u Vrbovici, Maksu Pollaku u Daruvaru, Marie Verosta u Zenici, Petraku Petroviću i Grlig. Jeftanoviću u Sarajevu. Dalnjoj uporabi hrastovih stabala, povoljnoj kako u šumsko-gojitbenom, tako i ufinancijalnom pogledu, ozbiljno je zaprietila pogibelj, kada je g. 1886. cjelokupni izvoz austro-ugarskih dužica spao na 25 milijuna, naprama prologodišnjem izvozu od 53 milijuna, uslied česa je i ciena dužici znatno pala. Kod prve dražbe te godine stigla je stoga samo jedna pismena ponuda L. Blažića iz Siska, a kod ponovne dražbe takodjer opet samo jedna ponuda Maksa Pollaka iz Daruvara. Nu ponude ovih za dotična hrastova stabla bile su tako izpod procjene stavljene, da se nijesu prihvatiti mogle. Za stare, prodaji namienjene hrastove u briegovitom unutarnjem dielu zemlje nije bilo nikakih kupaca. U ostalom tu je kod prodaje hrašća već predjašnje godine, kada su bile tržne prilike dužice povoljne, znatnih potežkoća bilo, te se za prodaju namienjena stabla ili u obće unovčiti mogla nijesu ili su uz vrlo nizke ciene prodana drvotržcu Josipu Majeru u Kaltenleutgebenu i Glig. Jeftanoviću u Sarajevu. Razlog toga bijahu stranom neprovoljni odnošaji tla, koji su vrlo smetali izradbu i izvoz dužica, a stranom udaljenost šuma od prometnih puteva. Ovi momenti zahtjevahu očito više izkustva, znanja, radne i novčane snage. Da se dakle ova danomice padajuća i k tomu mrtva glavnica, koju prestari hrastići predstavljaju, što prije i izdašnije u kolanje stavi, zatim da se stvori njeka šumska renta, koja bi neodvisna bila o fluctuacijah prodje dužice i konačno, da se na mjesto ovih izumirajućih hrastova uzgoji snažan pomladak ovog plemenitog drva, a da se i za jur nalazeći povoljniji uvjeti razvoja stvore, stupila je vlada u neposredne dogovore sa jednom bečkom tvrdkom, koja se je već više godina bavila u Slavoniji sa izradbom hrastovih šuma i izvozom hrastova drva i dužica, kao i sa poznatom tvrdkom Morpurgo & Parente u Trstu, koju je preporučivalo i to, što je još za otomenske uprave kupovala u Bosnoj hrašće i proizvadjala dužice. Ovi pregovori uspjeli su tako, da je sa potonjom tvrdkom (koja je valjda na temelju prijašnjih poslovnih izkustva u bosanskoj dužici, kao i posljedka onih stručnih iztraživanja, o kojih će još govora biti, ponudila bolje ciene) već u jeseni g. 1886. sklopljen veći, ugovor 0 prodaji hrastovih stabala. Ovim ugovorom preuzela je tvrdka Morpurgo & Parente ponajprije sve prestare hrastove u onih brdskih šumah Bosne, koje se, kako je jur spomenuto, javnom dražbom nijesu mogli prodati. Osim toga uvršteni su u ovaj |