DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1894 str. 4 <-- 4 --> PDF |
624 Naročito je iiređjen promet sa drvom, te je svakoj oblasti obzirom na prodaju drva opredieljen stanoviti djelokrug, a ove prodaje učinjene ovisnim! 0 stanovitih propisib i uvjetih; zatim je odredjeno, da se obćinam potrebito drvo u kulturne svrhe kao i nepravoužitnikom bezplatno doznačivati smije samo dozvolom zemaljskog financijalnog ravnateljstva. Proti dotadanjem negospodarstvenom sustavu pobiranja pristojb a od šumski h proizvod a (desetina tržne ciene) nije se ono vrieme ništa učiniti moglo; poboljšica njeka postignuta je tim, da se nije odsele desetina tržne ciene ubirala, nego je, uzev pri tom obzir na potrebitu surovinu, za svaki pojedini proizvod udarena stalna ciena, čim je zemaljskom eraru barem djelomice povraćena vriednost drva na panju. Unovčenju šumskih nuzužitaka posvećena je takodjer potrebita pažnja, te je izrabljivanje kamenoloma i izvršivanje ribolova, koji je u zauzetih zemalja državnim regalom, dano u zakup i tim za tadanje prilike stvoreno ne malo vrelo prihoda. Da se dobije što bolji pregled o prometu šumskih proizvoda i o unosnosti pojedinih šumsko-upravnih kotara, odredilo je zemaljsko financijalno ravnateljstvo već g, 1881., da se imaju svakoga mjeseca predlagati t. zv, šumski računi. Nu ovi su računi bili u toliko pogriešni, što se nije na izpravno zaračunavanje surovine nikakav obzir uzimao, nego se je samo na to gledalo, da za svaki šumsko-upravni kotar budu izkazani unišli novčani iznosi. Šumski mjesečni računi nijesu bili stoga računi o surovinah u pravom smislu rieči, nego jedino novčani računi, nu ipak su već koncem god. 18&1. pružali barem približno preglednu sliku o kolanju surovine, što se je ipak naprama kaosu, u kom se je šumarstvo još god. 1878. i 1879. nalazilo, moglo smatrati znatnim napredkom. Pošto je medjuto pitanje o posjedu šum^ sve neugodnije bivalo, jer je priečilo zemaljsku upravu, te nije mogla sklopiti s jedne strane nikakovih ugovora 0 prodaji drva na više godina, a i zemaljska vlada nije s druge strane mogla ostati na stanovištu, koje je do sada zauzimala otomanska uprava, da su naime ove šume državno dobro, a da tim ne povrieđi privatne interese, privedena su previšnjom rješitbom od 19. rujna 1881. u život šumsk a povjerenstva , kojim je bila zadaća, da izpituju posjedovne odnošaje i ustanove onaj privatni posjed, koji se kao takav na temelju vjerodostojnih turskih izprava dokazati može. Unatoč dobroj volji prve vlade, da posve prekine s predajama otomanske uprave, nije ipak nastojanje ovih šumskih povjerenstva, da podpuno razbistre pravo vlastnosti i druga prava, skopčana sa šumskim posjedom, imalo povoljna uspjeha radi tadanjih prilika vieraena, te je s toga novoj vladi, koja je g. 1882. na kormilo došla, ostavljeno bilo, da u pitanju uredjenja šumskoga posjeda konačno postigne povoljne uspjehe. Uzpoređ sa napredujućom izmjerom zemlje, koja je započela god. 1879. (otomanska vlada nije u tom pogledu baš ništa učinila), stupala je i procjena |