DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1894 str. 3 <-- 3 --> PDF |
— 523 -™ već se je vlada ograničila sarno m to, đa ođ svili šumskih proizvoda, koji se u gradovih na prodaju dovoze, pobire desetiou tržne ciene u ime šuraske pristojbe. Aiistro-ugarskoj vk^di pripala je težka zadaća, da pribavi valjrinost otomanskim zakonom i oaredbam i tim prokrči put racionaloljem uživanju šuma. Zemaljska vlada počela je stoga ponajprije uredjivati snažmu šumsk u obraiubu , da tim načinom po mogućnosti neškodljivim učini način ubiranja šuniske pristojbe po turskom običaju t j= desetog diela tržnih cieaa. Obzirom na izdavanje drva pilanam, iz raonarhije doselivšim se drvotržcem ili inim spekulantom, odredila je zemaljska vlada već mjeseca srpnja 1879., da se za obaranje opredieljena stabla imaju racionalnim načinom izvaditi i obilježiti, a svaki propust kazniti zatvorenjem pilane. Razumije se, da su ove gospodarstvene mjere, koje je poprimila zemaljska vlada, mogle biti od očekivana uspjeha samo onda, ako ih budu provodili i nadzirali za to osposobljeni stručni organi. Stoga dodjoše iz austro-ugarske monarhije potrebiti šumarski činovnici, koji budu političkim (okružnim) oblastim kao šumarsko tehnički izvjestitelji pridieljeni. Ovm organom bila je ta dužnost, da nadziru i vanjsko službovanje namještenog čuvarskog osoblja, da pregledavaju dražbe o prodaji drva i da u obće iztraže šumske prilike u zemlji. Da se barem približno ustanovi, koliko šuma u zemlji ima, bio je povrh toga godine 1879. izaslan u zauzete zemlje Herman vitez pl. Gutcenberg (sadanji c, k. šumarski nađsavjetnik i zemaljski šumarski nadzornik u Gradcu), komu bjebu u tu svrhu pridieljeni sadanji c. k. šum. savjetnik kod ravnateljstva šuma i državnih dobara u Gorici, Max Sch-\veiger i nadšumar Fr. Kaltner. Ovi su mogli u pomanjkanju svakih uporabivih zemaljskih mapa sakupiti samo približne podatke; nu njihova iztraživanja bijahu ipak od veHke vriednosfci, jer oni ponajprije dokazaše, da zauzete zemlje imaju prostranih i dobro obraslih visokih šuma, te da je uredjenje šumske uprave posve opravdano i za racionalno uživanje šuma neobhodno potrebito. Na temelju ovih činjenica započelo je zajedničko ministarstvo god. 1880. s uredjenjem šumske uprave, te je ustrojilo poseban šumarski odsjek kao ravnateljstvo kod medjuto uzpostavljenog zemaljskog fiuancijalnog ravnateljstva, te 6 šumsko nadzornih ureda i 27 šumskih uprava za lokalni promet, a podjedno je izdalo i službene naputke za ove oblasti. Ovo uredjenje šumsko-upravne službe bilo je dosta manjkavo, jer je jedan šumski upravitelj morao nadzirati šume trijuh, a često i četirijuh pohtičkih kotara uz vrlo nedostatan broj čuvarskog osoblja. Uslied pomanjkanja sposobnih sila za popunjenje mjesta šumskih upravitelja namještale su se i takove osobe, koje se sa prihkami zemlje nijesu mogle sprijateljiti, ter su ih iz vlastita nagona zauzete zemlje ostavile ili su nakon kratkog vremena iz službe odpuštene bile. Ako ovo sve na obći razvoj šumarske službe i nije povoljno djelovati moglo, ipak se mora reći, da je ravnateljstvo pregnulo bilo svom snagom, da barem u pojedine djelove šumske uprave uvede njeki sustav i red, i da šumarstvo u obće ua viši stepen podigne. |