DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1894 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 546 - Sadimo lipe. Poznato je iz drevne povjesti, da su nagi pradjedovi veoma cie nili lipe, pa je za čudo, da se sad kod nas malo lipa vidi. Lipu su Slaveni obožavali onako, kako Germani „die Eicbe", pa jedni i drugi obdržavali su svoje sastanke pod hladom ovih drvei^a. Lipa je stablo, koje daje najviše meda, pa stoga neka gospodari sade Upe što bliže kod pčelinjaka. Ali lipa krasi i drvorede, te je jedno od najuglednijih st^ibala, a to stoga, što brzo raste, što gusto lišće ima i što veliku starost doživi. Zaista je vriedno, da se lipa sadi na javnih mjestih. Njezino meko drvo osobito vole rezbari, jer se iz njeg može bez muke svašta izdjelati. Lipovo drvo rabe 1 za ugljen kod risanja, a rabi se i kod pravljenja baruta. Lipov cviet vonja veoma ugodnO; a sušen lipov cviet daje se bolestnikom kao Čaj. Sve ove vrline morale bi ponukati i Šumara i gospodara, da živo nastoje, da se ne sadi javor ili ino drveće, a po gotovo ne platane, koje su škodljive za pluća i koje su bez pravoga hlada. Gojeoje kunića. U zadnjih godinah došlo je u modu, da se oprave ženskinja i kojekakve druge stvari uresuju krznom. Sbog te gizde poskočila je po svud i ciena krznu tako, da se dan danas plaća liep novac za kožu divijeg zeca, kunića i maČke. U Americi počali su dapače gojiti velike crne mačke samo radi krzna, koje se veoma dobro plaća. Najbolje se ipak izplaćuje gojenje kunića, — takozvanih „lapena." To su veliki zečevi, a slični su više našemu Šumskomu zecu, samo što su veći. Dlaka jim je ponješto svietlija. Oni se ogromno množe, a gojiti može jih svatko kod kuće. Davaju vrlo tečnu pečenku, a koža jim se skupo plaća. Za naše odnošaje preporuča se najbolje normandski kunić, koji se u velike goji i u Francuskoj. Ovaj zec zadovoljan je sa svakom hranom, raste brzo, plodi se vrlo, ima tečno meso i bude do 8 kilogr. težak. Primjećuje se, da gojenje ovakovih zečeva u velike donaša svake godine više stotina hiljada franaka. Kušajmo i mi ovakovo gojenje kunića, Saćuvanje suhih drva od vlage i gnjiloće. U tu svrhu upotrebi se njeka maz. Uzme se tri Česti razpala na zraku negašena vapna, dvie Česti drvenog pepela i jedna čest sitnoga pieska. Pošto se ta smjesa kroz rešeto dobro prosije, dodaj joj toliko lanena ulja, da načiniš riedku tekućinu, da možeš s perajicom drvo namazati. Tako namazano drvo uzdržati će se veoma dugo na zraku. Jeli j0 dobro, da sadimo voćke pokraj sume ? Stara je predsuda, da voćke nemogu uspievati u blizini Šume; tomu nije tako. Moguće je, da se je njekomu taj pokus izjalovio, a to samo stoga, što je voćku posadio preblizu šume na neprikladnom, na ne sunčanom ili zagušenom mjestu. Nu gdje se voĆka posadi na onakovom mjestu, do kojega dopire sunce i zrak, te ako je dobro tlo, uspieva ona vrlo dobro i krasno rodi. Osobito prija voćki južni obronak brda, na kome šuma raste, jer je ovdje zaštićena od sjevernih vjetrova. Bagremovo sjeme vrlo težko nikne, stoga je dobro, ako ga prije sijanja polijemo vrelom vodom, u kojoj treba da ostane samo 10—15 časaka. Čim smo sjeme iz vrele vode izvadili, treba da ga odmah posijemo. Na ovaj način upriličeno sjeme niče sigurno i brzo već poslie njekoliko dana. Pranceski vrtljar Loroy piše, da je za presadjivanje drveća, ponajpače Četinjača i iistača najbolji mjesec srpanj, jer da se je on o tom sa pokusi dovoljno osvjedočio. Mi to nečinimo toga mjeseca; nu tko hoće, lako se može pokusom na malo osvjedočiti. Kako se najuspješnije vrbe sade. U tu svrhu izkopaju se barem 1^^ stope duboke jame, a na dno se metne komad kamena, a još bolje komad opeke (cigle). Tada se vrba sadjeuica odozgo poprieko ođsieče ili još bolje odpili, a kad smo ju u jamu postavili, zatrpa se jama valjano zemljom i zatuČe. Kamen ili opeka metne se |