DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1894 str. 20 <-- 20 --> PDF |
_ 540 — 8. Otvorenje novih vrela privrede, osobito za žiteljstvo na krašii= Time dakako Bijesu izcrpljena sva sredstva osobito obzirom na mogućnost, da će se potreba i drugih sredstava tečajem izvađjanja naumljenih radnja poka zati. Izmedju ovih sredstva imati će i zakonodavstvo prema naravi nji hovoj poprimiti ona, koja se tiču neodgodivog pitanja glede prava paše, dočim Bjeki poslovi spadaju u šumarsko-tehnićku struku, kao što na pr. zagradjivanje bu jica i t. d, ili su čisto šumsko-gospodarstvene naravi, na pr, uvedenje racional nog uzgoja nizkih šum^ radi krme za stoku- Osim obćenitih radnja zakonodavne naravi, koje se protežu ili na čitavu Bosnu-Hercegovinu ili barem na sve kršovite predjele ovih zemalja, ograničiti će se prvih godina radnje kultiviranja na kotar županički, te je ukupni trošak radnja u ovom kotaru proračunan na 40—50.000 for. Kako je već prije spo menuto, ove su radnje već započele. D pogledu uredjenja racionalnoga gospo darenja u nizkih šumah mora se smatrati kao prvi važni korak naredba bos herc. zemaljske vlade, kojom se nalaže popis svih šumš,, koje su u svakom ko taru za takvo gospodarenje prikladne. Osim toga izdane su takodjer njekoje naredbe u pogleda uredjenja prava paše dalma tinskih stanovnika u nekojih po graničkih kotarih bosanskih i hercegovačkih. Šumarsko-tehničke radnje u kotaru županjačkom započele su takodjer, ali mi nije poznato, u kojem smjeru. Zanimivo je znati, da je bos.-herc. zemalj. vlada povjerila rukovodjenje ovih radnja sinu već spomenutoga nadšumara A. Gesch^inda, kojega je imenovala koncem prošle godine bos.-herc. šumarskim vježbenikom i šumarskim izvjestiteljem za kotar županjački. Ljetos proučavali su vladin savjetnik g. K. Petraschek iz zajedničkoga austro-ugarskoga ministarstva financija i šumarski savjetnik bos.-herc, zemalj. vlade u Sarajevu g. K. Hoffmann radnje i nasade kod pošuraljivanja krša u Dalmaciji i Istri, te valjda i u hrvatskom Prraorju s tom namjerom, da uzmognu tamošnje Izkustvo upotrebiti i kod sličnih radnja u Bosni. Na svaki način mora se pokrenuto riešenje pitanja gajenja krša u Bosni i Hercegovini smatrati kao jednu od najvećih i najtežih zadaća šumarstva u obće, te dvojim, da bi se itko naći mogao, koji nebi želio, da se ovakovo ogromno poduzeće sretno svrši. J. Marhula. šumarski tehničar. Iz azbuke o sadjenju šuma. Frevod članka šumarnika M. KoŽeŠnika. Jeđnoč me nestrpljivo upita njeki stručnjak: „što dakle vi, gospodine šumarniče mislite, koja je biljka posve dobro izkopana?" —To je bio dakako samo nastavak prijašnjega razgovora. — Nedavno bo sam ja radi glavna uzroka |
| ŠUMARSKI LIST 12/1894 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 541 — njeke sadnje na razmak, koja mi ni najmanje uspjela uije, takav razgovor raz predao. Mjesto, gdje su bile biljke, udaljeno je bilo mi moju žalost od mog sjedišta oko 400 kira., pa tiza sav veoma obširni opis, koji sam primio, mogao sam samo odgovoriti, da mi odavle nije moguće odkriti pravi uzrok loša uspjeba. Sliedeće sam godine zatajio, da sam opet po svojoj metodi zasadjivao, ali je pokus ipak još SO^o iznašao. Posve je naravski, da u tom slučaju nijesam mogao pravi uzrok loša uspjeha dokazati, prem su mi poznate bile vrlo nepovoljne okolnosti za kulti viranje po onom, što mi se priobćilo, a osim toga pridružila se je i dugotrajna suša. Da ipak dokažem svoju uslužaost, te po onom, što sam upravo glede toga pokušao, zatražio sam, da mi se pošalje njekoliko osušenih biljaka, a tako isto i njekoliko zelenih i to baš iz onoga biljevišta, iz kojega su biljke vadjene za svaku sadnju. * Zato sam osobito pazio, da budu obe biljke pomno izkopane, kako se izkapaju za svaku sadnju u prostoj sječi. Čim sam pošiljku primio (bile su tri i četiri godine stare biljke), opazio sam istu prijašnju manu, uviek zaista istu: žilice su biljaka bile izkidane, te su imale samo njekoliko vršika, pa mi je sada uza svu odaljenost glavni uzrok pokusa posve jasan bio: lošo obrezivanje materijala za sadnju, a osim toga i veoma neprikladno zemljište i dugotrajna suša. Bio bi u velikoj neprilici, što da kažem, ako bi morao dokazati: dali će ova sadnja uslied takovih okolnosti imati neznatan ili upravo nikakav uspjeh, odnosno da li će biljke kod ove sadnje izbiti liepe Ijetoraste. A bio bi u ne prihci i s toga, što su mi dosadanji uspjesi pokusa nerazumljivi bili, , U tom se pogledu još uviek mnogo grieši! A sada se opet vraćam na ono, što sam prije spomenuo. Mi smo mimogred tada bili kod biljevišta i odmjerili razmak od jedne sadjenice do druge, nebi li u obće mogli trogodišnju ih četverogodišnju smreku bez ozlede izkopati. Ja sam to tvrdio dakako bezuvjetno, jer se bez toga, što je vrlo važno, osobito kod četinjača, a napose kod smreke, bora i ariša, pođpuni uspjeh kultiviranja neda ni pomisliti. Kada sam došao k biljevištu, dao sam si njekoliko biljaka izkopati, ali su i ove bile opet oštećene, te pošto sam ovo skoro i kod svake biljke opazio, počeo sam već nestrpljivo razmišljati o onom, što sam jur u početku spomenuo ili bolje rekuć o zametnutom pitanju, koje me je ozlovoljilo. Tada počmem s^m izkapati biljke, ali sam najprije zahtjevao lopatu, mjesto do tada u tu svrhu rabljenog budaka, jer se za izkapanje dvo- tro- i četverogodišnjih smreka iz biljevišta rabi lopata. Uviek treba nastojati, kada se radi o sjetvi, da redovi biljaka budu jedni od drugih tako daleko, da se lopatom može izmedju njih lievo i desno kopati, a da se ne ozlede žilice korienja susjednoga reda, a osim toga mora se lopata tako duboko zabosti, da se svaki busen može izkopati bez oštećenja i najtanjih žilica, kojimi biljka crpi hranu iz zemlje. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1894 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 542 ~ Svaki izkopani busen sa neoštećenim korieajem treba odmah, 6im je iskopan (po drugih radnicih), na mekoj, ravnoj, čistoj od kamenja ilovač i jedan put ili više puta prebaciti, pa se busen pušta tako, da prosto padne, a dotle se nesmije vršika biljke u rukuh držati ili možda ciela biljka. Mogu ovdje spomenuti, da se ovo zadnje na žalost veoma često dogadja! Ako su lihe čiste od trave, jer je biljevište, koje je obraslo travom velika nevolja — onda se busen razmrvi veoma brzo, obično već kod prvoga pada, a iznimno samo kod njekih ne. Kada se izkapa uzduž redova posijanih biljka, moraju biljke kod takove radnje imati posve neoštećeno žilje i posve zdravo korienj e. Najprikladnije vrieme za izkapanje biljaka jest proljeće i to odmah čim snieg okopni, te kada se zemlja posve otopli; prije se to radilo u kasnoj jeseni poslije blage kiše, te se za njekoliko časaka po stotinu posve neoštećenih biljka izkopalo, koje smo tada dobro izpitali, kao i prije spomenute, ali je moj sustručnjak nješto oprezniji bio, te tako obziran, da je odlučio posvetiti svu brigu dosadašnjem izkapanju sadnica. Biljke pomno u proljeću izkopane (kod jačih listača, te kod jačih smreka treba najprije škarami okleštriti) moraju se odmah poslie, kada ih izkopamo i od korienja očistimo, friškom zemljom posuti i čim prije staviti u jamicu, koja treba da je u bhzini biljke. Kada se takova ili slična načela opisuju, tada nam se pričinja, kao da nam praktična provedba ide veoma polako od ruke; obzirom na uputu, kako smo prije opisali glede izkapanja biljka sadnica, nedogadja se uviek tako, te ako su radnici dobro uvježbani, onda se i posao veoma brzo obavlja. U obće ovisi uspjeh kultiviranja u prvom redu o materijalu sadnica. Tako se čula sliedeća primjetba, kada se je nješto sUčna razpravljalo „ta to su samo malenkosti, a ništa novoga". Ove rieči mogle bi se zaista ticati i gore spomenute metode o izkapanju sadnica. Pa i zbilja, ako se uzme, da je ovo samo malenkost i da je to već cako Cotta dokazao, da se sadnice moraju osobito oprezno izkapati, onda to nije ništa novoga osim, da se danas kod toga drugačije postupa. Ako bi se opet na jedanput gdjegod presadj ivanj e biljaka izjalovilo, a z a p ra vi se uzrok tomu ne saznalo, zar bitada bilo vriedno sjećati se od početka na mnoge značajne malenkosti?! « Nu prije nego li svršim, spomenuti ću još jednu takovu „malenkost". Njeki stručnjak pripoviedao mi je, da je vidio, gdje su jednoč za veoma topla dana dobili radnici, koji su presadjivali sadnice, veliku množinu biljaka, koje su bile najprije vrlo namočene ,a uz to i suviše gnojem obliepljene, te |
| ŠUMARSKI LIST 12/1894 str. 23 <-- 23 --> PDF |
- 543 — tako stavljene u škrinjicu od dasaka, koja je odasrad čvrsfco zatvorena i samo gore otvorena bila. Trebalo je pako ovako da bude: Sadnice nijesu smjele nakvašene biti, nego ih je trebalo na riedko metnuti u košaru, izpunjenu mahovinom, te žilice korienja obložiti ođozdol i odozgor sa friškom (ali ne mokrom) zemljom i vlažnom (ali ne mokrom) mahovinom. Dakako da takovo presadjivanje nije pođnipošto uspjelo. Tu su se naime kako se je na svršetku presadjivanja po donesenih sadnicah na opređieljeno mjesto dokazalo, posve sparile one sadnice, koje su zadnje stigle, te su i žilice korienja ođpale. Pa da i to nije takodjer samo — „malenkost!" LISTJkJKZ Šumarsko i gospodarsko knjižtvo. Izpod tiska izašle su slieđes^e nove knjige : Puton A. „Die Forsteinriehtung im Nieder- u. HochwalđbetrJebe". Nach der 3. franz, Aufl. v. Premierlient. Forstass. E. Liebeneiner, gr. 8*^ VIII, 144; S. m. Abbild. Berlin P, Parej. Ciena 3*50 mrk. „Einundz^anzig mal im Reclienexamen". Forstliche Priifungsaufgaben aus den J, 1874.—1894. mit vervollstandigten Auflosgn. fiir Scbulen u. zum Selbstnnterrichte, gr, 8^ (80 S.) Colmar i E. M, Wettig. Ciena 1 mrk. Grasbey 0. „Praktisches Handbuch f. Jager", Mit vielen Testillustr. u. 40 Taf. in Farbendruck (lu 22 Lfgn.) 1 Lf. 4*^, Stuttgart E. Hoffmann. Ciena 1 mrk. Schlieben, W. E. A, „VollstSndiges Hand- u. Lebrbucb der gesam. Land m easkuns t mit besond. Beriicksichtg, der pr. Verm, Vorschriften. 1 Hft. Le^ 8** (96 S.), Halberstadt, Ernst. Ciena I mrk. Zirkel, prof. „Lebrbucb der Petrographie", 2 Aufi. (ScMusa. Bd.) gr. 8** (VII. 833 S.), Leipzig, W. Engelmann. Ciena 2´50 mrk. Lovstvo. Hajka na divlje svinje obdržavana bje po odredbi bosanske okružne oblasti u Doinjoj Tuzli na 9. rujna t- g., u Jasicab-brdu, te je tom prigodom nadšumar Bec k medju inim ubio vepra, koji je težio 142 kilgr. Divlje se svinje u ondašnjem kraju u toliko umuožiše, da su postale prava napast po tamošnje žiteljstvo. Različite viesti. Državni izpiti za samostalno vođjenje šumskog gospodarenja obdržavani sa počam od 22. do uključivo 26. listopada t. g. Izpit obdržavao se je u maloj saborskoj dvorani za one kandidate, koji su se prijavili za jesenski rok. Izpitom predsjedao je p. n. gosp. Mijo Vrbanić , kr. zemalj. šumarski nadzornik, a kao povjerenici fungirabu p. n. gg. Rob. Fischbacb, kr. zera. Šum. nadzornik, Ivan PartaŠ , kr, profesor na gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcih |