DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1894 str. 20     <-- 20 -->        PDF

_ 540 —
8. Otvorenje novih vrela privrede, osobito za žiteljstvo na krašii=
Time dakako Bijesu izcrpljena sva sredstva osobito obzirom na mogućnost,


da će se potreba i drugih sredstava tečajem izvađjanja naumljenih radnja poka


zati. Izmedju ovih sredstva imati će i zakonodavstvo prema naravi nji


hovoj poprimiti ona, koja se tiču neodgodivog pitanja glede prava paše, dočim Bjeki


poslovi spadaju u šumarsko-tehnićku struku, kao što na pr. zagradjivanje bu


jica i t. d, ili su čisto šumsko-gospodarstvene naravi, na pr, uvedenje racional


nog uzgoja nizkih šum^ radi krme za stoku-


Osim obćenitih radnja zakonodavne naravi, koje se protežu ili na čitavu


Bosnu-Hercegovinu ili barem na sve kršovite predjele ovih zemalja, ograničiti


će se prvih godina radnje kultiviranja na kotar županički, te je ukupni trošak


radnja u ovom kotaru proračunan na 40—50.000 for. Kako je već prije spo


menuto, ove su radnje već započele. D pogledu uredjenja racionalnoga gospo


darenja u nizkih šumah mora se smatrati kao prvi važni korak naredba bos


herc. zemaljske vlade, kojom se nalaže popis svih šumš,, koje su u svakom ko


taru za takvo gospodarenje prikladne. Osim toga izdane su takodjer njekoje


naredbe u pogleda uredjenja prava paše dalma tinskih stanovnika u nekojih po


graničkih kotarih bosanskih i hercegovačkih.


Šumarsko-tehničke radnje u kotaru županjačkom započele su takodjer, ali
mi nije poznato, u kojem smjeru. Zanimivo je znati, da je bos.-herc. zemalj.
vlada povjerila rukovodjenje ovih radnja sinu već spomenutoga nadšumara A.
Gesch^inda, kojega je imenovala koncem prošle godine bos.-herc. šumarskim
vježbenikom i šumarskim izvjestiteljem za kotar županjački.


Ljetos proučavali su vladin savjetnik g. K. Petraschek iz zajedničkoga
austro-ugarskoga ministarstva financija i šumarski savjetnik bos.-herc, zemalj.
vlade u Sarajevu g. K. Hoffmann radnje i nasade kod pošuraljivanja krša u
Dalmaciji i Istri, te valjda i u hrvatskom Prraorju s tom namjerom, da uzmognu
tamošnje Izkustvo upotrebiti i kod sličnih radnja u Bosni.


Na svaki način mora se pokrenuto riešenje pitanja gajenja krša u Bosni
i Hercegovini smatrati kao jednu od najvećih i najtežih zadaća šumarstva u
obće, te dvojim, da bi se itko naći mogao, koji nebi želio, da se ovakovo
ogromno poduzeće sretno svrši.


J. Marhula.
šumarski tehničar.
Iz azbuke o sadjenju šuma.


Frevod članka šumarnika M. KoŽeŠnika.


Jeđnoč me nestrpljivo upita njeki stručnjak: „što dakle vi, gospodine
šumarniče mislite, koja je biljka posve dobro izkopana?" —To je bio dakako
samo nastavak prijašnjega razgovora. — Nedavno bo sam ja radi glavna uzroka




ŠUMARSKI LIST 12/1894 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 541 —


njeke sadnje na razmak, koja mi ni najmanje uspjela uije, takav razgovor raz


predao. Mjesto, gdje su bile biljke, udaljeno je bilo mi moju žalost od mog


sjedišta oko 400 kira., pa tiza sav veoma obširni opis, koji sam primio, mogao


sam samo odgovoriti, da mi odavle nije moguće odkriti pravi uzrok loša uspjeba.


Sliedeće sam godine zatajio, da sam opet po svojoj metodi zasadjivao, ali


je pokus ipak još SO^o iznašao.


Posve je naravski, da u tom slučaju nijesam mogao pravi uzrok loša


uspjeha dokazati, prem su mi poznate bile vrlo nepovoljne okolnosti za kulti


viranje po onom, što mi se priobćilo, a osim toga pridružila se je i dugotrajna


suša. Da ipak dokažem svoju uslužaost, te po onom, što sam upravo glede


toga pokušao, zatražio sam, da mi se pošalje njekoliko osušenih biljaka, a tako


isto i njekoliko zelenih i to baš iz onoga biljevišta, iz kojega su biljke vadjene


za svaku sadnju. *


Zato sam osobito pazio, da budu obe biljke pomno izkopane, kako se izkapaju
za svaku sadnju u prostoj sječi.


Čim sam pošiljku primio (bile su tri i četiri godine stare biljke), opazio


sam istu prijašnju manu, uviek zaista istu: žilice su biljaka bile izkidane, te


su imale samo njekoliko vršika, pa mi je sada uza svu odaljenost glavni uzrok


pokusa posve jasan bio: lošo obrezivanje materijala za sadnju, a


osim toga i veoma neprikladno zemljište i dugotrajna suša.


Bio bi u velikoj neprilici, što da kažem, ako bi morao dokazati: dali će
ova sadnja uslied takovih okolnosti imati neznatan ili upravo nikakav uspjeh,
odnosno da li će biljke kod ove sadnje izbiti liepe Ijetoraste. A bio bi u ne
prihci i s toga, što su mi dosadanji uspjesi pokusa nerazumljivi bili,


, U tom se pogledu još uviek mnogo grieši! A sada se opet vraćam na ono,
što sam prije spomenuo.


Mi smo mimogred tada bili kod biljevišta i odmjerili razmak od jedne
sadjenice do druge, nebi li u obće mogli trogodišnju ih četverogodišnju smreku
bez ozlede izkopati. Ja sam to tvrdio dakako bezuvjetno, jer se bez toga, što
je vrlo važno, osobito kod četinjača, a napose kod smreke, bora i ariša, pođpuni
uspjeh kultiviranja neda ni pomisliti.


Kada sam došao k biljevištu, dao sam si njekoliko biljaka izkopati, ali
su i ove bile opet oštećene, te pošto sam ovo skoro i kod svake biljke opazio,
počeo sam već nestrpljivo razmišljati o onom, što sam jur u početku spomenuo
ili bolje rekuć o zametnutom pitanju, koje me je ozlovoljilo.


Tada počmem s^m izkapati biljke, ali sam najprije zahtjevao lopatu, mjesto
do tada u tu svrhu rabljenog budaka, jer se za izkapanje dvo- tro- i četverogodišnjih
smreka iz biljevišta rabi lopata.


Uviek treba nastojati, kada se radi o sjetvi, da redovi biljaka budu jedni
od drugih tako daleko, da se lopatom može izmedju njih lievo i desno kopati,
a da se ne ozlede žilice korienja susjednoga reda, a osim toga mora se lopata
tako duboko zabosti, da se svaki busen može izkopati bez oštećenja
i najtanjih žilica, kojimi biljka crpi hranu iz zemlje.




ŠUMARSKI LIST 12/1894 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 542 ~
Svaki izkopani busen sa neoštećenim korieajem treba odmah, 6im je iskopan
(po drugih radnicih), na mekoj, ravnoj, čistoj od kamenja
ilovač i jedan put ili više puta prebaciti, pa se busen pušta tako, da prosto
padne, a dotle se nesmije vršika biljke u rukuh držati ili možda ciela
biljka. Mogu ovdje spomenuti, da se ovo zadnje na žalost veoma često
dogadja!


Ako su lihe čiste od trave, jer je biljevište, koje je obraslo travom velika
nevolja — onda se busen razmrvi veoma brzo, obično već kod prvoga pada, a
iznimno samo kod njekih ne. Kada se izkapa uzduž redova posijanih biljka, moraju
biljke kod takove radnje imati posve neoštećeno žilje i posve
zdravo korienj e.


Najprikladnije vrieme za izkapanje biljaka jest proljeće i to odmah čim
snieg okopni, te kada se zemlja posve otopli; prije se to radilo u kasnoj jeseni
poslije blage kiše, te se za njekoliko časaka po stotinu posve neoštećenih
biljka izkopalo, koje smo tada dobro izpitali, kao i prije spomenute, ali je moj
sustručnjak nješto oprezniji bio, te tako obziran, da je odlučio posvetiti svu
brigu dosadašnjem izkapanju sadnica.


Biljke pomno u proljeću izkopane (kod jačih listača, te kod jačih smreka
treba najprije škarami okleštriti) moraju se odmah poslie, kada ih izkopamo i
od korienja očistimo, friškom zemljom posuti i čim prije staviti u jamicu, koja
treba da je u bhzini biljke.


Kada se takova ili slična načela opisuju, tada nam se pričinja, kao da
nam praktična provedba ide veoma polako od ruke; obzirom na uputu, kako
smo prije opisali glede izkapanja biljka sadnica, nedogadja se uviek tako, te
ako su radnici dobro uvježbani, onda se i posao veoma brzo obavlja.


U obće ovisi uspjeh kultiviranja u prvom redu o materijalu
sadnica.


Tako se čula sliedeća primjetba, kada se je nješto sUčna razpravljalo
„ta to su samo malenkosti, a ništa novoga".


Ove rieči mogle bi se zaista ticati i gore spomenute metode o izkapanju
sadnica. Pa i zbilja, ako se uzme, da je ovo samo malenkost i da je to već
cako Cotta dokazao, da se sadnice moraju osobito oprezno izkapati, onda to
nije ništa novoga osim, da se danas kod toga drugačije postupa.


Ako bi se opet na jedanput gdjegod presadj ivanj e biljaka
izjalovilo, a z a p ra vi se uzrok tomu ne saznalo, zar bitada
bilo vriedno sjećati se od početka na mnoge značajne malenkosti?!
«


Nu prije nego li svršim, spomenuti ću još jednu takovu „malenkost".


Njeki stručnjak pripoviedao mi je, da je vidio, gdje su jednoč za veoma
topla dana dobili radnici, koji su presadjivali sadnice, veliku množinu biljaka,
koje su bile najprije vrlo namočene ,a uz to i suviše gnojem obliepljene, te




ŠUMARSKI LIST 12/1894 str. 23     <-- 23 -->        PDF

- 543 —
tako stavljene u škrinjicu od dasaka, koja je odasrad čvrsfco zatvorena i samo
gore otvorena bila. Trebalo je pako ovako da bude: Sadnice nijesu smjele nakvašene
biti, nego ih je trebalo na riedko metnuti u košaru, izpunjenu mahovinom,
te žilice korienja obložiti ođozdol i odozgor sa friškom (ali ne mokrom) zemljom
i vlažnom (ali ne mokrom) mahovinom.


Dakako da takovo presadjivanje nije pođnipošto uspjelo. Tu su se naime
kako se je na svršetku presadjivanja po donesenih sadnicah na opređieljeno
mjesto dokazalo, posve sparile one sadnice, koje su zadnje stigle, te su i žilice
korienja ođpale.


Pa da i to nije takodjer samo — „malenkost!"


LISTJkJKZ


Šumarsko i gospodarsko knjižtvo.


Izpod tiska izašle su slieđes^e nove knjige :
Puton A. „Die Forsteinriehtung im Nieder- u. HochwalđbetrJebe".
Nach der 3. franz, Aufl. v. Premierlient. Forstass. E. Liebeneiner, gr. 8*^ VIII, 144;


S. m. Abbild. Berlin P, Parej. Ciena 3*50 mrk.
„Einundz^anzig mal im Reclienexamen". Forstliche Priifungsaufgaben
aus den J, 1874.—1894. mit vervollstandigten Auflosgn. fiir Scbulen u. zum
Selbstnnterrichte, gr, 8^ (80 S.) Colmar i E. M, Wettig. Ciena 1 mrk.


Grasbey 0. „Praktisches Handbuch f. Jager", Mit vielen Testillustr.


u. 40 Taf. in Farbendruck (lu 22 Lfgn.) 1 Lf. 4*^, Stuttgart E. Hoffmann. Ciena
1 mrk.
Schlieben, W. E. A, „VollstSndiges Hand- u. Lebrbucb der gesam.
Land m easkuns t mit besond. Beriicksichtg, der pr. Verm, Vorschriften. 1 Hft. Le^
8** (96 S.), Halberstadt, Ernst. Ciena I mrk.


Zirkel, prof. „Lebrbucb der Petrographie", 2 Aufi. (ScMusa. Bd.) gr. 8** (VII.
833 S.), Leipzig, W. Engelmann. Ciena 2´50 mrk.


Lovstvo.


Hajka na divlje svinje obdržavana bje po odredbi bosanske okružne oblasti u
Doinjoj Tuzli na 9. rujna t- g., u Jasicab-brdu, te je tom prigodom nadšumar
Bec k medju inim ubio vepra, koji je težio 142 kilgr. Divlje se svinje u ondašnjem
kraju u toliko umuožiše, da su postale prava napast po tamošnje žiteljstvo.


Različite viesti.


Državni izpiti za samostalno vođjenje šumskog gospodarenja obdržavani
sa počam od 22. do uključivo 26. listopada t. g. Izpit obdržavao se je u maloj saborskoj
dvorani za one kandidate, koji su se prijavili za jesenski rok.


Izpitom predsjedao je p. n. gosp. Mijo Vrbanić , kr. zemalj. šumarski nadzornik,
a kao povjerenici fungirabu p. n. gg. Rob. Fischbacb, kr. zera. Šum.
nadzornik, Ivan PartaŠ , kr, profesor na gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcih