DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1894 str. 2 <-- 2 --> PDF |
522 — množi svoju stoku, odstranjuje koliko samo može sve, što mu prieci, da si pašnjake razširi, ako ga samo u tom poslu oblasti nezaprieče. S druge je strane slobodna trgovina sa šumskimi proizvodi, koja je za vrieme otomaaske vlade dozvoljena bila, mnogo dopriniela k nerazumnom uži vanja šuma, jer je izbor sjecnje bio posve prepušten volji domaćih drvotržaca (većinom seljaka). Najviše su pako stradale šume za vrieme otomanske vlade uslied požara; jer ne samo seljaci, nego i vojnici pališe šumu, koja im je po njihovu mišljenju smetala. Prvi (kako je već spomenuto), da si pribave zemlje za težanje i za pašu, a potonji da iztriebe skrovišta ustaša i hajduka. Tako su za vrieme Omer pašina rata na Crnu goru g. 1852, popaljene znatne borove šume uz sadanju crnogorsko-hercegovačku zemaljsku medju, te i mnoga liepa šuma u blizini važnih mjesta i prometnih puteva izgoriela je vatrom radi strategičkih obzira. Zadnje pobune, koje su dovele do toga, da je Austro-Ugarska Bosnu i Hercegovinu zauzela, uciniše konačno šumu dobrom ničijim, s kojim je svaki po volji gospodariti mogao. U tako vanredno mučnih prilikah, bolje u takovom kaosu, započela je austro-ugarska monarkija svoje djelovanje na polju šumarstva. Prva zadaća, koju Je imala u tom pogledu zemaljska vlada riešiti, bila je, da izda sve one otomanske zakone i naredbe, koje slove o uporabi i čuvanju šuma. Ove zakonske ustanove obuhvaćaju: 1. Šumski zakon od 11. schevala 1286 (1869). 2. Naputak od 27. sefera 1288 (1871) o načinu, kako valja izdavati bezplatno drvo u smislu §. 5. šum. zakona; 3. Naputak za šumare, kako se iraa obavljati sraolarenje u državnih šumah od 26. februara 1289 (1872); 4. Naputak o cienah za ogriev i ugljen od 15. Rebiu levela 1291 (1874) 5. Naputak za pokrajine, u kojih šume još nebijahu prešle u urednu državnu upravu od 17. schevala 1292 (1875); 6. Naputak o pristojbah za drvo i ugljen od 7. travnja 1292. (1875); 7. Naredba carsko-otomanskog fi lancijalnog ravnateljstva o ustaaovljenju šumskog posjeda od 3. sefera 1290 (1874) i naputak za povjerenstva o izpitivanju izprava, tičućih se šumskog posjeda od muharema 1293; 8. Zakon o upravi vakufskih šuma (bez datuma) i još njekoliko drugih naredaba, koje su imale značaj provedbenih propisa k gornjim zakonom i naredbam. Da su bili ovi zakoni i naredbe prije zauzeća ovih zemalja provedeni, bila bi jednostavna zadaća zemaljske vlade, da ih i nadalje u krieposti uzdrži, ter da na toj, ako i primitivnoj, ali ipak čvrstoj podlozi uvede moderno šumarenje. Buduć su pako ove naredbe, kako jim i datum svjedoči, izdane bile u ono vrieme, kada je već ugled vlade vrlo uzdrman bio uslied nutarnjih nemira, te su se i otomanski vlastodržci brinuli prije za sve drugo, nego za šume, nijesu zakoni, kojim se dobra namjera zatajiti ne može, nikada na javu prodrli, |