DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1894 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 536 — , šnjaci, na kojih se prigodom paše i grmlje nništuje. Osira toga mogla bi se Ba taj način kvaotitavivno i kvalitativno više proizvadjati bolja drva, te već zato imale bi se šikare u šume pretvarati. Šikare na današnjih gorskih pa^njacih svjedoče nam o primitivnosti prijašnjih gospodarstvenih odnošaja i o barbarskom postupku sa sumarni u prošlosti. I zaista ništa se nije jače haralo kao baš šuma! Da bude izdašnija krma t. j . da bolje trava poraste, popalilo je pučanstvo šumsko tlo, dakle samu šumu. A gdje se ni to uspješno postići dalo nije, ondje je okresavalo čitava stabla ili je obsjecalo drveće, koje je tim načinom poginuti moralo, te si tako prokrčivalo put za pašu. Ovakovo obsjecivanje rabilo se je i kod krčenja šuma, kad je trebalo pretvoriti šumsko tlo u oranice. No i da se stara trava uništi, a da ponaraste jaka svieža trava u proljeću, poharane su šume svake godine požarom. Na taj način razgalila su se stabla u šumi sve to više na velike udaljenosti i to tako, da su tim izčeznule najbolje vrsti trave za krmivo, imenito mekane nezasjenjivajuće vrsti trave. Njihovo mjesto zapremaju sada na boljem tlu tvrđe visoke travurine, koje stoka neće da jede, dočim je na lošijem tlu i ova gorja trava izčeznula, te na mjestih, koja su izložena sunčanoj žegi, nevidi^ ništa do bielog golog krša. Često biva, da žitelji nijesu u stanju svladati šumske požare ili neće da to učine, a tim nastaju užasni požari, koji sve uništuju. Žiteljstvo podpaljivalo je šume i stoga, da zloglasne razbojnike iz njihovih skrovišta iztjera, a često i iz kakovih strategičkih razloga. Tako na pr. sjećaju nas osobito na crnogorskoj medji bezbrojna do pol pogorela stabla i slaba trava izmedju kamenja na prijašnju šumu i šumsko tlo. Nevjerojatna razsipnost vlada u izradjivanju drveća. Stabla su žitelji sjekli sva u visini odrasloga čeljadeta, pače ostavljali su još visokiji panj. Gornje djelove stabala izradjivaše kadkad samo za svoju potrebu, dočim je sve ostalo ležalo u šumi. Daske, šimle, te vrljike i t. d., izradjivali su žitelji samo ciepanjem sa sjekirom. Svaki si je uzeo, što ga je volja bilo, imenito od golemih stabala obično samo njekoje česti, koje se daju lako ciepati, dočim je sve ostalo ostavljeno da trune i gnjili. Da, razsipnost dosegla je taj vrhunac, da su i posječena stabla ostavljali onda, ako im je izradjivanje mučno bilo. Na milijune stabala zatesana su u svrhu, da se vidi i kuša njihova kalavost, a to je bilo posljedicom, da je nutrinja stabala izvržena uzdahu i vlagi, te postalo pravim gniezdom raznih gljivica i zareznika, te je napokon i stablo oholilo i propalo. Isto tako nerazborito postupalo se je kod pravljenja Ifiči. Ovakove lUči izsjecivali su iz stojećih borova povrh tla, te su to običavali činiti postupiće tako dugo, dokle god je još moglo stojeće ozledjeno stablo nositi načeti svoj dio. Ako je bura ovakovora šumom prohujila, onda je polomila sve na svom putu, a od njekadanje šume nijesi ništa drugo vidio, nego unakrst prelomljene patrljke od debala sa slomljeaimi granami ili padom svojim razmrskana stabla. |