DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1894 str. 14 <-- 14 --> PDF |
534 — tvrta formacija sastoji se iz hrasća i bukava; u petoj formaciji prev hrast; šesta sastoji iz četinjastili šuma od bora, jele i omorike, te konačno u sedmoj formaciji prevlađjuje bor. Osim ovib, glavno obiležje šume oznaćujućih vrsti drveća ima tamo još i mnogo drugih, nuzgređnih vrsti. Medju potonjima opažamo na odgovarajućih mjestih i plemenite vrsti drveća, a to su: javor, jasen, bnest, biela lipa, kruška, pitomi kesten, bieli orah i t. d. Pošto ali žiteljstvo sve svoje orudje za poljodjelstvo, te i kućno posudje ponajviše pravi iz gorerečenih vrsti drveća, nemojmo se čuditi, da sve te vrsti drveća brzo izcezavaju, imenito radi razsipnog načina proizvadjanja tog orudja i posuđja. Ta uništenjem svakoga pojedinoga plodonosnoga stabla potencira se naravno i gubitak po hiljadu puta, pošto se takove vrsti niti razploditi nemogu. Isti razsipni način vlada i kod proizvadjanja kolja za plot i za šimle, za koje uzimlje žiteljstvo samo najbolja stabla od plemenitijih vrsti drveća. Tim, što su bolje vrsti drveća izsječene i na onakovih mjestih, koja njima neprijaju baš najbolje, zapremaju sad odtud nastale goljeti manje vriedne vrsti drveća, a prema tomu iztisnule su razne vrsti bora hrast, pače i bukvu, ova opet jelu, te jela omoriku. Ovakve vrlo štetne preinake šumskoga obiležja vidimo u svih predjelih. Još više pada u oči preinaka predjašnjih šumskih formacija, koje su nastale na nebrojenih krčevinah sjekirom, požarom i motikom, koja su ali mjesta nakon više godišnjega poljskog obradjivanja ma iz kojega mu drago razloga opet napuštena. Na ova mjesta naselila se je breza, jasika, ušata vrba (Sahlweiđe) bor, te mjestimice i omorika, ili su se ovakove krčevine posve zatravile, te na njima nemože drveće uzrasti. Veći dio gorskih livada postao je na ovaj način, a na njima nalazimo više put još po gdjekoja stabla ili samo šikarje, izpod kojega se još sakrivaju ostanci prijašnje šumske flore. Ove prelaze iz šume u livade gleda napredni motrioc sa narodno gospodarstvenog gledišta vrlo rado, osobito onda, ako je tlo za livadu prikladno ili ako se šumski proizvodi nemogu dobro unovčiti. Unatoč tomu žalostno je viditi takove goljeti, ako su obraštene samo šikarjem ili ako su pače posve gole. Pa ipak nesmijemo naprečac prokleti onu raku, koja je te šume tako devastirala. Historički dogodjaji nijesu dopustili, da se seljak ovdje onako naobrazi, ´kako to vidimo kod drugih kulturnih naroda, pa nije čudo, što nezna cieniti korist šuma. U vječnom ljutom boju sa svojim neprijateljem, borio se je taj narod samo za svoj obstanak, a nije mu dostalo vremena, da se i kulturno usavrši. Potlačen lošimi političko-gospodarstvenimi uredbami u zemlji, koje nijesu dopuštale, da se poljodjelstvo podigne iznad najprešnije potrebe, te i ondje, gdje su poljodjelstvu odnošaji tla i podneblja prijali, bio je seljak posve upućen samo na gojenje stoke^ a u tu svrhu trebalo mu je dobre paše. Prema tomu nemojmo se čuditi, ako je seljak za pašu harao i palio šume. I kod uzgoja stoke nije se pazilo na vrsti stoke, nego se je gledalo više |