DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1894 str. 1 <-- 1 --> PDF |
Br. 12. u ZAGREBU, 1. prosinca 1894. God. XVII!. Razvoj šumarstva y Bosni i Hercegovini počam od austrougarskog zauzeća do god, 1893. "^ Razpravlja šum. savjetnik Dragutin flofmail u Sarajevu. I. Kada je austro-ugarska vlada preuzela godine 1878. upravu šuma u zauzetih zemaljah, našla je šumarske prilike u najvećoj zamršenosti što se samo pomisliti može, jer otomanska vlada nije nikakih spomena vrieđnih pokusa učinila, da uredi šurasko-upravnu službu, koja bi udarila temelj uživanju šuma po gospodarstvenih načelih^ odgovarajućih duhu sadanjega vremena. Otomanska vlada izdala je doduše šumski zakon i više na bolji uzgoj šuma smjerajućih naredaba; ali pošto s tim uzpored nijesu postavljeni stručno osposobljeni državni šumski organi, ostali su zakon i naredbe mrtvim slovom t. j . ne dodjoše do provedbe. Njekoliko t. zv. okružnih šumara, kojim je manjkala svaka stručna naobrazba i posve nedovoljan broj lugara, kojim dužnosti cuvarskog osoblja nitnajmanje poznate bile nijesu, bijahu organi, koji su imali upravljati i čuvati državne šume; jer ono malo inozemskih šumarskih činovnika, što ih bje turska vlada kratko vrieme pred zauzećem namjestila, ne bijahu za to postavljeni, da uvedu naprednije šumsko gospodarstvo, nego jedino u tu svrhu, da se što prije unovče prostrane hrastove šume. Očevidno je, da kod ovakovih prilika nije moglo biti ni govora o kakovom razumnom šumarenju i da je šuma zato bila prepuštena razorujućim napadajem pučanstva, iduć poglavito za tim, da si na račun šume razširi svoja polja i pašnjake, a samo se može pripisati čestim političkim zapletajem i nemirom za vrieme otomanske vlade i s tim skopčanom nesigurnošću imovine, da su se ipak još tako veliki šumski kompleksi sačuvali. — Dulje doba absolutna mira i sjegurnosti u zemlji za vrieme otomanske vlade, povuklo bi bilo za sobom znatno smanjenje šuma već tim, što bosanski težak, nastojeć poglavito o tom, da po * Ova zanimiva razprava bila je priobdena n „Vierteljahressclirift fur Forstwesen", svez. I. za god. 1894, te ju u prevodu ovdje donašamo. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1894 str. 2 <-- 2 --> PDF |
522 — množi svoju stoku, odstranjuje koliko samo može sve, što mu prieci, da si pašnjake razširi, ako ga samo u tom poslu oblasti nezaprieče. S druge je strane slobodna trgovina sa šumskimi proizvodi, koja je za vrieme otomaaske vlade dozvoljena bila, mnogo dopriniela k nerazumnom uži vanja šuma, jer je izbor sjecnje bio posve prepušten volji domaćih drvotržaca (većinom seljaka). Najviše su pako stradale šume za vrieme otomanske vlade uslied požara; jer ne samo seljaci, nego i vojnici pališe šumu, koja im je po njihovu mišljenju smetala. Prvi (kako je već spomenuto), da si pribave zemlje za težanje i za pašu, a potonji da iztriebe skrovišta ustaša i hajduka. Tako su za vrieme Omer pašina rata na Crnu goru g. 1852, popaljene znatne borove šume uz sadanju crnogorsko-hercegovačku zemaljsku medju, te i mnoga liepa šuma u blizini važnih mjesta i prometnih puteva izgoriela je vatrom radi strategičkih obzira. Zadnje pobune, koje su dovele do toga, da je Austro-Ugarska Bosnu i Hercegovinu zauzela, uciniše konačno šumu dobrom ničijim, s kojim je svaki po volji gospodariti mogao. U tako vanredno mučnih prilikah, bolje u takovom kaosu, započela je austro-ugarska monarkija svoje djelovanje na polju šumarstva. Prva zadaća, koju Je imala u tom pogledu zemaljska vlada riešiti, bila je, da izda sve one otomanske zakone i naredbe, koje slove o uporabi i čuvanju šuma. Ove zakonske ustanove obuhvaćaju: 1. Šumski zakon od 11. schevala 1286 (1869). 2. Naputak od 27. sefera 1288 (1871) o načinu, kako valja izdavati bezplatno drvo u smislu §. 5. šum. zakona; 3. Naputak za šumare, kako se iraa obavljati sraolarenje u državnih šumah od 26. februara 1289 (1872); 4. Naputak o cienah za ogriev i ugljen od 15. Rebiu levela 1291 (1874) 5. Naputak za pokrajine, u kojih šume još nebijahu prešle u urednu državnu upravu od 17. schevala 1292 (1875); 6. Naputak o pristojbah za drvo i ugljen od 7. travnja 1292. (1875); 7. Naredba carsko-otomanskog fi lancijalnog ravnateljstva o ustaaovljenju šumskog posjeda od 3. sefera 1290 (1874) i naputak za povjerenstva o izpitivanju izprava, tičućih se šumskog posjeda od muharema 1293; 8. Zakon o upravi vakufskih šuma (bez datuma) i još njekoliko drugih naredaba, koje su imale značaj provedbenih propisa k gornjim zakonom i naredbam. Da su bili ovi zakoni i naredbe prije zauzeća ovih zemalja provedeni, bila bi jednostavna zadaća zemaljske vlade, da ih i nadalje u krieposti uzdrži, ter da na toj, ako i primitivnoj, ali ipak čvrstoj podlozi uvede moderno šumarenje. Buduć su pako ove naredbe, kako jim i datum svjedoči, izdane bile u ono vrieme, kada je već ugled vlade vrlo uzdrman bio uslied nutarnjih nemira, te su se i otomanski vlastodržci brinuli prije za sve drugo, nego za šume, nijesu zakoni, kojim se dobra namjera zatajiti ne može, nikada na javu prodrli, |
| ŠUMARSKI LIST 12/1894 str. 3 <-- 3 --> PDF |
— 523 -™ već se je vlada ograničila sarno m to, đa ođ svili šumskih proizvoda, koji se u gradovih na prodaju dovoze, pobire desetiou tržne ciene u ime šuraske pristojbe. Aiistro-ugarskoj vk^di pripala je težka zadaća, da pribavi valjrinost otomanskim zakonom i oaredbam i tim prokrči put racionaloljem uživanju šuma. Zemaljska vlada počela je stoga ponajprije uredjivati snažmu šumsk u obraiubu , da tim načinom po mogućnosti neškodljivim učini način ubiranja šuniske pristojbe po turskom običaju t j= desetog diela tržnih cieaa. Obzirom na izdavanje drva pilanam, iz raonarhije doselivšim se drvotržcem ili inim spekulantom, odredila je zemaljska vlada već mjeseca srpnja 1879., da se za obaranje opredieljena stabla imaju racionalnim načinom izvaditi i obilježiti, a svaki propust kazniti zatvorenjem pilane. Razumije se, da su ove gospodarstvene mjere, koje je poprimila zemaljska vlada, mogle biti od očekivana uspjeha samo onda, ako ih budu provodili i nadzirali za to osposobljeni stručni organi. Stoga dodjoše iz austro-ugarske monarhije potrebiti šumarski činovnici, koji budu političkim (okružnim) oblastim kao šumarsko tehnički izvjestitelji pridieljeni. Ovm organom bila je ta dužnost, da nadziru i vanjsko službovanje namještenog čuvarskog osoblja, da pregledavaju dražbe o prodaji drva i da u obće iztraže šumske prilike u zemlji. Da se barem približno ustanovi, koliko šuma u zemlji ima, bio je povrh toga godine 1879. izaslan u zauzete zemlje Herman vitez pl. Gutcenberg (sadanji c, k. šumarski nađsavjetnik i zemaljski šumarski nadzornik u Gradcu), komu bjebu u tu svrhu pridieljeni sadanji c. k. šum. savjetnik kod ravnateljstva šuma i državnih dobara u Gorici, Max Sch-\veiger i nadšumar Fr. Kaltner. Ovi su mogli u pomanjkanju svakih uporabivih zemaljskih mapa sakupiti samo približne podatke; nu njihova iztraživanja bijahu ipak od veHke vriednosfci, jer oni ponajprije dokazaše, da zauzete zemlje imaju prostranih i dobro obraslih visokih šuma, te da je uredjenje šumske uprave posve opravdano i za racionalno uživanje šuma neobhodno potrebito. Na temelju ovih činjenica započelo je zajedničko ministarstvo god. 1880. s uredjenjem šumske uprave, te je ustrojilo poseban šumarski odsjek kao ravnateljstvo kod medjuto uzpostavljenog zemaljskog fiuancijalnog ravnateljstva, te 6 šumsko nadzornih ureda i 27 šumskih uprava za lokalni promet, a podjedno je izdalo i službene naputke za ove oblasti. Ovo uredjenje šumsko-upravne službe bilo je dosta manjkavo, jer je jedan šumski upravitelj morao nadzirati šume trijuh, a često i četirijuh pohtičkih kotara uz vrlo nedostatan broj čuvarskog osoblja. Uslied pomanjkanja sposobnih sila za popunjenje mjesta šumskih upravitelja namještale su se i takove osobe, koje se sa prihkami zemlje nijesu mogle sprijateljiti, ter su ih iz vlastita nagona zauzete zemlje ostavile ili su nakon kratkog vremena iz službe odpuštene bile. Ako ovo sve na obći razvoj šumarske službe i nije povoljno djelovati moglo, ipak se mora reći, da je ravnateljstvo pregnulo bilo svom snagom, da barem u pojedine djelove šumske uprave uvede njeki sustav i red, i da šumarstvo u obće ua viši stepen podigne. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1894 str. 4 <-- 4 --> PDF |
624 Naročito je iiređjen promet sa drvom, te je svakoj oblasti obzirom na prodaju drva opredieljen stanoviti djelokrug, a ove prodaje učinjene ovisnim! 0 stanovitih propisib i uvjetih; zatim je odredjeno, da se obćinam potrebito drvo u kulturne svrhe kao i nepravoužitnikom bezplatno doznačivati smije samo dozvolom zemaljskog financijalnog ravnateljstva. Proti dotadanjem negospodarstvenom sustavu pobiranja pristojb a od šumski h proizvod a (desetina tržne ciene) nije se ono vrieme ništa učiniti moglo; poboljšica njeka postignuta je tim, da se nije odsele desetina tržne ciene ubirala, nego je, uzev pri tom obzir na potrebitu surovinu, za svaki pojedini proizvod udarena stalna ciena, čim je zemaljskom eraru barem djelomice povraćena vriednost drva na panju. Unovčenju šumskih nuzužitaka posvećena je takodjer potrebita pažnja, te je izrabljivanje kamenoloma i izvršivanje ribolova, koji je u zauzetih zemalja državnim regalom, dano u zakup i tim za tadanje prilike stvoreno ne malo vrelo prihoda. Da se dobije što bolji pregled o prometu šumskih proizvoda i o unosnosti pojedinih šumsko-upravnih kotara, odredilo je zemaljsko financijalno ravnateljstvo već g, 1881., da se imaju svakoga mjeseca predlagati t. zv, šumski računi. Nu ovi su računi bili u toliko pogriešni, što se nije na izpravno zaračunavanje surovine nikakav obzir uzimao, nego se je samo na to gledalo, da za svaki šumsko-upravni kotar budu izkazani unišli novčani iznosi. Šumski mjesečni računi nijesu bili stoga računi o surovinah u pravom smislu rieči, nego jedino novčani računi, nu ipak su već koncem god. 18&1. pružali barem približno preglednu sliku o kolanju surovine, što se je ipak naprama kaosu, u kom se je šumarstvo još god. 1878. i 1879. nalazilo, moglo smatrati znatnim napredkom. Pošto je medjuto pitanje o posjedu šum^ sve neugodnije bivalo, jer je priečilo zemaljsku upravu, te nije mogla sklopiti s jedne strane nikakovih ugovora 0 prodaji drva na više godina, a i zemaljska vlada nije s druge strane mogla ostati na stanovištu, koje je do sada zauzimala otomanska uprava, da su naime ove šume državno dobro, a da tim ne povrieđi privatne interese, privedena su previšnjom rješitbom od 19. rujna 1881. u život šumsk a povjerenstva , kojim je bila zadaća, da izpituju posjedovne odnošaje i ustanove onaj privatni posjed, koji se kao takav na temelju vjerodostojnih turskih izprava dokazati može. Unatoč dobroj volji prve vlade, da posve prekine s predajama otomanske uprave, nije ipak nastojanje ovih šumskih povjerenstva, da podpuno razbistre pravo vlastnosti i druga prava, skopčana sa šumskim posjedom, imalo povoljna uspjeha radi tadanjih prilika vieraena, te je s toga novoj vladi, koja je g. 1882. na kormilo došla, ostavljeno bilo, da u pitanju uredjenja šumskoga posjeda konačno postigne povoljne uspjehe. Uzpoređ sa napredujućom izmjerom zemlje, koja je započela god. 1879. (otomanska vlada nije u tom pogledu baš ništa učinila), stupala je i procjena |
| ŠUMARSKI LIST 12/1894 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 525 — šuma, koju je iz početka r^lAavljalo šunisko-upravno osoblje, docim je posije u tu svrha ustrojen posebni šumsk i k a t a s t e r sa jednim nadzornikom i sa više šumsko-procjenbenili povjerenika. OvitE katastrom dobiveni su prvi podatci 0 drvnoj zalihi postojećih porastlina, o njihovoj starointi, prirastu i smjesi. Obazrev se ua ovo djelovanje u šumarstvu prvih godina iza austro-ugarskog zauzeća, mora svaki nepristrani kritičar dopustiti, da je u ovoj kulturuoj zadaći, koja zahtjeva mnogo sila i vremena, ipak već nješto polučeno bilo i učinjen dobar početak, koji se tim više cieniti mora, što m se pri tom i u pučanstvu morali svladati mnogi stari običaji i predsude. II. Kada je ugušen ustanak g. 1882, nastala je u vladi njeka promjena, te je zajednički ministar financija pl. Kallay preuzeo vrhovnu upravu zapremljenih zemalja. Upoznav pronicavim okom, da šumska uprava onih zemalja nesmije udariti jednostranim lih fiskalnim putem, nego da mora postepeno usavršivanje šumarstva obzirom na sve, dakle i političke prilike u zemlji dotjerivati, izlučeno je šumarstvo kod preustrojstva uprave odobrene previšnjom rješitbom od 29. srpnja 1882. iz financijalnog odjela, te šumarski odsjek bez promjene nje-gove nadležnosti bje pridieljen upravnom odielu zemaljske vlade t. j . odjelu za unutarnje poslove. Zatim prestadoše šumski uredi i šumske uprave djelovati kao samostalne oblasti, te mjesto prvih budu kod okružnih oblastih, a u mjesto drugih kod kotarskih ureda postavljeni šumski izvjestitelji. Kod popunjivanja mjesta kotarskih šumarskih izvjestitelja odlučivao je poglavito šumski posjed, ter manja ili veća intersivnost šumskih užitaka dotičnoga kotara, radi česa su u šumi bogatijih kotari ili gdje su to intenzivniji užitci zahtjevali postavljeni šumski upravitelji i šumarski pristavi, a nasuprot u manje važnih kotari šumarski vježbenici, koji su već praktično rabljeni^ bili ili dapače samo nadlugari. Po ovoj organizaciji sačinjava svaki politički kotar jednu gospodarstvenu cjelinu, kojom pod rukovodstvom šumarskog odsjeka, koji je pođjedno i nadzorna oblast, upravlja kotarski šumarski izvjestitelj. Okružnom šumarskom izvjestitelju jest dužnost, da se češćim obilaženjem njegovom nadzoru pridieljenih mu kotara osvjedoči o tom, da li se šumski proizvodi doznačuju u smislu postojećih propisa i da li je u obće uredovanje u redu. Uviđiv nedostatnost namještenog šumsko-obranbenog osoblja povećan je broj ovoga, te je prihvaćeno načelo, da se prema svagdašnjem stepenu razvoja šumarstva i broj osoblja povećati ima u toliko, u koliko to sbiljne potrebe zahtjevaju. Kako se je ovo načelo uvažilo i kako se je broj šumsko upravnog osoblja pomnožavao, pokazuje nam sliedeća skrižaljka osobnog stališa, koja obuhvaća razdobje od 12 godina. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1894 str. 6 <-- 6 --> PDF |
- 526 — M 43 ´ ^ — n^ 1""^ o > J-T´S 1 M 1 "^ Nadlngara ´ ^ Lugara ci — ´ o 1) M 0T-* ^ MS a 02 ^ Ć5 3 s3 c^ >F P-i ?-,-^ 1 E. d c3 13 e3 5 ^ rt! 2 X3 rf 1—! ^ 0 ^ hOJ i: ^ CS3 c3 CD o3 1—1 CD d M cd CP c3 o !2 P 4 US Opazka KTJ 1880 1881 1882 — _ 1 1 1 2 2 3 1 1 1 4 6 5 1 1 1 15 15 18 10 12 8 3 2 4 22 22 20 7 7 10 29 ´29 30 — 2 2 2 60 60 61 54 64 65 — __ 126 126 128 >, Ovaj osobni stališ bio je unesen (uproračun, sli je ^11 istinu bio broj 1 naraešteiiil:! Šum. ´´upravitelja manji 1883 1 3 1 5 1 18 8 4 20 10 30 — 2 61 65 — 128 1884 1885 f1 3 3 1 I 4 5 1 1 U 11 8 8 5 7 24 22 23 23 47 45 — .— 15 15 40 40 6060 35 35 150 150 1886 1 3 1 5 1 15 9 7 23 23 46 — 25 50100 — 176 1887 1 3 1 5 1 11 10 12 23 20 43 — 26 64106 — 196 1888 — 1 3 1 6 I U 10 12 23 21 44 29 76´109 — 214 1889 1890 1891 — 1 2 2 3 3 3 1 1 1 7 6 6 1 ) 1 u11 11 10 10 11 VA!212 23 23 23 21 22 23 44 45 46 — __ 40 42 45 80110 83 86 115 120 — — — 230 240 251 1892 1898 1 2 2 4 4 ´ 1 1 1 7 7 1 1 15 16 14 14 17 17 24 28 24 27 48 55 s 1 105 107 160 160 , — — 265 267 .Viadni savjetnik [jest izvjestitelj ) za šumarstvo Ikod zajedničkog iinancijalnog mi^ nistai stva. Isto tako, kako je vlada poprimila shodna sredstva za njezino uzdržavanje, uvidiv veliku važnost šuma, isto tako mislila je ona i na povremenu uporabu šuma, da šumske porastline s jedne strane privede gospodarstveno korektnom užitku, a s druge strane državi pribavi ona sredstva, koja su za uspješnu provedbu znatnih reforma conditio sine (lua nom Toj namjeri stajahu na putu već prije spomenuti zamršeni šumsko-posjeđovni odnošaji, koji su se prije svega urediti morali, a da se ciela namisao ne raztepe ili da se samo (što bi obzirom na političke odnošaje vrlo neugodno bilo) makar i bona fine prisvajana prava trećih ne povriede. Pošto se je izkustvom pokazalo, da postupak kojimi se je g. 1881. nastojalo razbistriti šumsko-posjedovne odnošaje, ne vodi k cilju, štavljenje taj izvan krieposti s onom odvažnošću, koja sva djela sadašnje vlade obilježuje, te je i uređjenje šumskoga posjeda započeto na temelju eđictaluoga postupka, odobrenog previšnjom rješitbom od 20. veljače 1884. — Pri tom se je polazilo sa posve opravdanoga stanovišta, da valja posjedovne odnošaje urediti najprije u onih kotarih, koji su šumom najbogatiji i kojih je položaj takav, da će prema postojećim prometnim sredstvima najprije k uporabi prispjeti moći, te je s toga ovo, po razvoj šumarstva zamašno pitanje uredjenja šumskoga posjeda započeto u hrasticih bogatom okružju banjalučkom i nastavljeno u 41 političkih kotarih, i prema tomu (pošto su zauzete zemlje razdieijene u 49 takovih kotara) većim dielom provedeno. Ova energička provedba uredjenja šumskoga posjeda ostati će za sva vremena zlatnimi slovi ubilježena u povjesti zauzetih zemalja, jer bi bez |
| ŠUMARSKI LIST 12/1894 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 527 — toga bio svaki napredak nemoguć, buduć se uredno šumarenje samo ondje razviti, cvasti i uspievati može, gdje mu šumar sve svoje znanje i djelovanje posvetiti može, a da pri tom ne mora uzeti obzir na prigovore trećili, koji su ga kadri smetati. Nu ne samo uređjenju šumkoga posjeda, nego i uredjenju zeraljištnog posjeda u obće, kao i osjegiiranju odnosnih posjedovnili prava obratila je vlada svoju podpunu pozornost, te je odredila, da se imaju osnovati gruntovnice, običajne u svakoj civilizovanoj državi (do konca 1893. osnovane već u 24 kotara), a zatim je g. 1886. zapotela omeđjašenjem državnih šuma ~ Važnost toga znati će podpuno cieniti samo onaj, koji iz vlastita izkustva znade, koliko se velike usurpacije dogajaju kod šuma, koje nisu valjano omedjašene i katastrirane i s kakovimi je potežkoćami skopčano osnovati uredno šumarenje u šumah, kojim se prava površina nezna. Do konca godine 1892. omedjašeno je 443.612 ha. šume troškom od 146.000 for. (dakle okruglo 33 novč. po ha.). Kod omedjašenja državnoga posjeda, koje se u glavnom provadja prema omedjašenju propisanom za austrijske državne šume, pazi se na to, da se ne samo prava šuma, nego u obće sve s dotičnom državnom šumom u savezu stojeće državno tlo vidljivo oraedjaši i tim proti usurpacijam osjegura i da se nadalje u raznih kotarih razštrkane manje šumske čestice omedjašuju primitivnijim i uslied toga jeftinijim načinom. Ovo načelo kod omedjašenja državnih šuma ili bolje rekuć državnog šumskog tla prouzrokuje doduše za sada znatne troškove, ali će zato nositi posije blagoslovne plodove, jer će se one površine, koje se kao šuma uzgajale ne budu, moći opet izlučiti iz državnog šumskog posjeda, te za odkup služnosti upotrebiti ili prodajom unovčiti. Po dovršenom omedjašenju šuma u jednom kotaru, budu pojedini objekti, koje je država definitivno u svoj posjed preuzela, uneseni u šumske karte, ižradjene u mjerilu 1:50.000 na temelju nacrta katastralne izmjere, kojim načinom dobiju šumski upravitelji podjedno kartografički pregled o svih šumah, povjerenih njihovoj upravi. , Osobitu svoju pažnju obratila je vlada unovčenju prastarih šuma, te joj je već g. 1882. pošlo za rukom sklopiti sa pražkim drvotržcem Vrabecom veći posao za izradbu starih porastlina četinjača u planini Kozari u gradiškom okružju, što je bilo povodom, da je prva parna pilana u zauzetih zemaljah podignuta. Osim toga bio je ovaj drvotržac obvezan stara hrastova stabla, koja su se nalazila pojedince razštrkana u mladjih hrasticih u okolišu njegove pilane, preuzeti uz primjerenu cienu. Ovo je bilo prvo racionalno unovčenje hrastovih stabala, preostalih iza vremena turske uprave u pristupnijih šumah (jer je provedba ugovora sklopljena g. 1880. 0 prodaji hrastovih stabala sa drvotržcem Kalinom iz Zagreba jedva što je počela zaspala već sliedeće godine). |
| ŠUMARSKI LIST 12/1894 str. 8 <-- 8 --> PDF |
528 - UnovSenje oepodpuno ili još nikako neizpljenih hrastovih šiima moglo je ali tek g. 1883. u većoj mjeri započeti, kada je živahna tražnja dužica podigla popriečnu godišnju cienu za 1000 kom. reducirane duge franco Tn^ na 230 for. Te godine i sliedeeih do uključivo g. 1885. pošlo je za rukom i u inreresu šumske gojitbe uporabiti oko 86=000 prestarih hrastova, koji su se u blizini Save nalazili pojedince razštrkani po mladih hrasticih, prodavši ih putem pismenih ponuda tvrdkara Leopoldu Kernu u Beču, Josefu Mayeru u Kaltenleutgebenu, Bergeru i Schellu u Zagreba, odnosno Vrbovcu, Hirschu i Biažiću u Sisku, Maksu Krausu u Vrbovici, Maksu Pollaku u Daruvaru, Marie Verosta u Zenici, Petraku Petroviću i Grlig. Jeftanoviću u Sarajevu. Dalnjoj uporabi hrastovih stabala, povoljnoj kako u šumsko-gojitbenom, tako i ufinancijalnom pogledu, ozbiljno je zaprietila pogibelj, kada je g. 1886. cjelokupni izvoz austro-ugarskih dužica spao na 25 milijuna, naprama prologodišnjem izvozu od 53 milijuna, uslied česa je i ciena dužici znatno pala. Kod prve dražbe te godine stigla je stoga samo jedna pismena ponuda L. Blažića iz Siska, a kod ponovne dražbe takodjer opet samo jedna ponuda Maksa Pollaka iz Daruvara. Nu ponude ovih za dotična hrastova stabla bile su tako izpod procjene stavljene, da se nijesu prihvatiti mogle. Za stare, prodaji namienjene hrastove u briegovitom unutarnjem dielu zemlje nije bilo nikakih kupaca. U ostalom tu je kod prodaje hrašća već predjašnje godine, kada su bile tržne prilike dužice povoljne, znatnih potežkoća bilo, te se za prodaju namienjena stabla ili u obće unovčiti mogla nijesu ili su uz vrlo nizke ciene prodana drvotržcu Josipu Majeru u Kaltenleutgebenu i Glig. Jeftanoviću u Sarajevu. Razlog toga bijahu stranom neprovoljni odnošaji tla, koji su vrlo smetali izradbu i izvoz dužica, a stranom udaljenost šuma od prometnih puteva. Ovi momenti zahtjevahu očito više izkustva, znanja, radne i novčane snage. Da se dakle ova danomice padajuća i k tomu mrtva glavnica, koju prestari hrastići predstavljaju, što prije i izdašnije u kolanje stavi, zatim da se stvori njeka šumska renta, koja bi neodvisna bila o fluctuacijah prodje dužice i konačno, da se na mjesto ovih izumirajućih hrastova uzgoji snažan pomladak ovog plemenitog drva, a da se i za jur nalazeći povoljniji uvjeti razvoja stvore, stupila je vlada u neposredne dogovore sa jednom bečkom tvrdkom, koja se je već više godina bavila u Slavoniji sa izradbom hrastovih šuma i izvozom hrastova drva i dužica, kao i sa poznatom tvrdkom Morpurgo & Parente u Trstu, koju je preporučivalo i to, što je još za otomenske uprave kupovala u Bosnoj hrašće i proizvadjala dužice. Ovi pregovori uspjeli su tako, da je sa potonjom tvrdkom (koja je valjda na temelju prijašnjih poslovnih izkustva u bosanskoj dužici, kao i posljedka onih stručnih iztraživanja, o kojih će još govora biti, ponudila bolje ciene) već u jeseni g. 1886. sklopljen veći, ugovor 0 prodaji hrastovih stabala. Ovim ugovorom preuzela je tvrdka Morpurgo & Parente ponajprije sve prestare hrastove u onih brdskih šumah Bosne, koje se, kako je jur spomenuto, javnom dražbom nijesu mogli prodati. Osim toga uvršteni su u ovaj |
| ŠUMARSKI LIST 12/1894 str. 9 <-- 9 --> PDF |
ugovor Bjeki šumski predjeli u viših bregovitih krajevib, u kojih se je nalazio veći broj presUrih hrastova. Iza toga i to od g. 1886.-1892. sklopljeno je prema tomu, kako je napredovala stručna proeieaa hrastovih stabala, više kupoprodajnih ugovora sa istom tvrdkom i to U2 ra2:iičite eiene hrastoviae na panju prema tomu, da li su stari hrastovi m manjoj ili većoj površini razštrkani bili i da li je šuma ležala bliže ili dalje od prometnih putova i usljed toga biia izradba i izvor izradjene robe lakža ili tegotuija. Taj tegotni izvoz prisilio je tvrdka, da si je sama izgradila mnoga p remetila, a medju tima i šumske željeznice. Ona je sagradila već tri takove željeznice, jednu 17 km. drugu 20 km., a treću 45 km. dugačku. Prve su dvie konjske željeznice, a treća na para. Podgradnje (der fešte Unterbau) svih tih željeznica ostaju bezplatno skupa sa pripadajućim! s gradami zemaljskom eraru. Sveza sa tvrdkom Morpurgo & Parente uplivala je vrlo povoljno na daljnje unovčenje starih hrastika. Izvrstne koneksije ove trgovačke kuće podigoše opet dobar glas bosanskoj dužici na mjerodavnih francezkih tržištih, te su se stoga neprestano javljali drugi kupci za hrastova stabla uz visoke ciene i to dapače još u godinah 1889. i 1890, kada je uslied nepovoljne berbe u Francezkoj i uslied istodobno nastupivše novčane i trgovačke krize u južnoj Americi bio izvoz vina na nizko pao. Uslied toga moglo se je g. 1888. i 1889. više odjela hrastovih stabala uz vrlo povoljne ciene prodati dražbenim putem i prijašnim kupcem, kao A. Bergeru iz Zagreba i L. Blažiću iz Siska; osim toga je i sa drvotržcem Dragutinom Schlesingerom sklopljen veći posao za izradbu hrastovine, komu je u tu svrhu velika tvrdka za izvoz dužice I. B, M. Gairad potrebita sredstva predujmila. Konačno pošlo je za rukom pomoćju tvrdka Fritz Kraus i Jos. Hillersa sin, obe u Beču i bačvara Lovre Radida u D. Tuzli primjereno unovčiti i stare hrastove najniže kakvoće izradbom njemačke bačvarske gradje. Sadanjoj upravi predstoji u ostalom u tom pogledu još velika zadaća. Izjašnjeno uspješno unovčenje starih hrastova ima se, kako je već prije spomenuto, svakako smatrati plodom onih već g. 1884 započetih povjerenstvenih s tručnih izviđa šuma, kojim je bila zadaća iztražiti šume zauzetih zemalja sa stanovišta veleprodaje. Jer ako je bila u prvom redu zadaća izaslanika, da stave shođne predloge o uporabi dosada ne izcrpljenih porastlina od četinjača t. j . o unovčenju ponajviše jur davno sjecivih, ali ne uporabljenih smreka, jela i borova, to se ipak samo po sebi razumije, da oni nijesu nahođeće se stare hrastove mimoišli, nego da su se i o unovčenju ovih izjavili. Ovo povjerenstvo sastojaše se iz shedećih vanjskih članova: Dr. Anthura baruna Seckendorffa, drvotržaca A. Offenheimera i G. Leimera i šumskog gradjevnog i upravnog inžinira c. kr. priv. Juerberžke glavne rudare K. Petrascheka (sadanji vladni savjetnik u c. i k. zajedničkom ministarstvu i šumarski izvjestitelj za Bosnu i Hercegovinu). Ovaj potonji ostade doskora samcem kod iztraživanja šuma, te se stoga mogu i pomno sastavljeni predloži, što ih je ovo povjerenstvo o uporabi šuma |
| ŠUMARSKI LIST 12/1894 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 530 — i zavedbi racionalnijeg šumarenja stavilo, smatrati njegovim djelom. Ove predloge dala je zemaljska vlada po istomu članu godine 1887 dalnjimi iztraživaBJi popuniti. Kada se je, kako se iz gornjih obćenitih razlaganja vidi, u svih đjelovih šumske uprave razvila živahna djelatnost, moralo se je sa do onda običajnim prometnim sustavom od slučaja do slučaja prekinuti, jer se je tekom vremena natrpalo toliko množtvo raznih naredaba, odpisa i propisa, da je napose manje izobraženo osoblje izgubilo svaki pregled, ter vrlo često u vršenju svoje &lužbe dolazilo u oprieku sa izdanim! propisi. Da se toj nevolji odmogoe, izdan je g, 1890 od svih stručara toli željno izčekivani i sadašnjim prilikam u zemlji pri agodjeni službeni naputak z a šumarsku slu žbu kod kotarskih ureda, koji je šumarstvu ciele zemlje dao značaj jednoličnosti, ter, šumarskim izvjestiteljem točno opređielio njihove službene dužnosti. Skoro u isto vrieme, kada je izdan netom spomenuti shižbeni naputak, započelo se je sa preustrojstvom šumskog odsjeka kod zemaljske vlade u Sarajevu. Već se je naime davno osjećala potreba, da se razdieli posao kod šumskog odsjeka, jer je služba tako intensivnom postala i poslovi se tako umnogostručili, da nije više bilo moguće veliku odgovornost za točno funkcioniranje šumsko upravnog aparata svaliti na ledja jednog jedinog činovnika. Toj potrebi za svrsi shodno preustrojstvo šumskog odsjeka udovoljilo je zajedničko ministarstvo u rujnu 1890. razdieliv do tada jedinstveni šumski odsjek na šumsko-upravni i šumsko prometni odjel. Da se omogući bezprikorno djelovanje razdieljenog šumskog odsjeka, označen je svakom odjelu stanovit djelokrug i podjedno odredjeno, da se prije riešenja njekih predmeta, na pose osobnih, mora potražiti sporazumak predstojnika obijuh odjela. (Svršit 6e se.) 0 kultiviranju krasa u Bosni i Hercegovini (Svršetak). U predjelih na sjeveru i na jugu od pojasa najvišega gorja ravnaju se klimatičke razlike prema položaju visine i prema bilinskom pokrovu pojedinih stupnjeva. U pogledu pojasa najvišega gorja unutar višeg šumskog pojasa leži predjel, u kojem je uzduh dosta vlažan. Usuprot tomu nije ovdje množina kiša velika, jer ondje pada često kiša samo u kasnom proljeću i početkom jeseni, a prema tomu vladaju ovdje oni isti odnošaji, koje nalazimo u bližnoj sređomorskoj pokrajini. Isto valja i glede pravca vjetrova, jer i vjetrovi sjeverno- iztočni i južno-iztočni (bura i široko) ondje prevladjuju, samo što nijesu tako žestoki, te manje topli, nego tamo. Ostali vjetrovi netraju dugo. |