DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1894 str. 71 <-- 71 --> PDF |
— 516 stoji od šumskog ureda do tvoroice 4 tor. Sad se natnjeravfi takovu tvornicu sagraditi u Liesefchalu, U Austriji ima do sad 161 tvornica za proizvadjanje drvijiva, u kojih se pravi oko 500,000 mt. đrvljiva i 30,000 mt. stanič^vine. Izvaža se mnogo više, nego što se uvaža, te je god, 1891. izvezeno 280.000 eetv. mt. staničevine u vriednosti od 4 milijuna for., doSim je uvezeno samo 30,000 četv. mt. u vriednosti od 500.000 for. Sgrtanje šušnja u šumah. U koliko se može u njekoj šumi dozvoliti sgrtanje šuŠnja bez loših posliedica za s;´iniu šumu, zavisi ponajviše o vrsti drveda, tla i o kakvo(5i stojbinskih odnošaja. Kod uživanja šumske stelje (šutnja) neka nam posluže sliede(5a na izkustvu od više godina 08nivaju<^a se pravila : 1. Branimo sgrtanje šušnja u šumi tako dugo, dok drvene ne prestane rasti t. j . dokle god treba drve<;e hranivib tvari za svoje raatenje. Prema tomu ne dozvolimo sušanj sgrtati u kolosjecih i branjevinab sve dotle, dok drvede ne postigne najve*?! prirast drvne gromade i dok nije posve ponaraslo u poduž. 2. Sgrtanje šušnja neka se dozvoli samo u matorih, sjecivih ili skoro sjecivih šumah, koje ne trebaju toliko hraniva za svoje rastenje, kao Što to trebaju mlade još za sjekiru nedorasle šume. U onih matorih šumah, u kojih će se stabla za 5—6 godina morati posjedi, ima se sgrtanje šušnja posve zabraniti, jer ga poslie sječnje matorog drveda treba kod obradjivanja tla za mladikovinu, koja de na šumištu porasti, a ta mlađikovina zahtieva jaka braniva iz crnice. 3. Manje zadovoljevajude se vrsti Četinjača nijeeu tako osjetlive, kao one vrsti listnjača, koje potrebuju hraniva. Čim je lošije tlo, tim je škodljivije sgrtanje šušnja. 4. Pjeskulje su vrlo osjetljive, te se stoga moraju čuvati od sgrtanja Šušnja. Samo se može sgrtanje šušnja dozvoliti ovdje, gdje se u pjeskuljah nalazi u primjerenoj dubljini podzemna voda, koja uslieđ svog bugačljivog dizanja pridonaša u korienje vodu i hranive soli. Vapnena ilovina, glinovina ili laporovina nije tako osjetliva, kao što je na vapnu oskudna ilovina ili glinovina. Cim je šumište (šumsko tlo) jalovije, tim ga više treba čuvati od sgrtanja šušnja. 5. Srednje i sitne Šume treba više štediti od sgrtanja šušnja, nego gvozdove (krupnogorice), pošto se iz prvih šumS, koristno unovčiti mogu sitnija stabalca (kolje, prut, šibje i t. d.), koja davaju glavni užitak i pošto za njihovo rastenje treba da ima u tlu više hraniva, nego što ga trebaju krupna i matera stabla u gvozdu. Osim toga opredieljuje se u prvih Šumah krača obhodnja, te se uslied toga šumiŠte više put razgali, što kod gvozda nebiva tako često. 6. Suviše progaijene porastline (sastojine) treba od sgrtanja šušnja braniti više, nego pravilno sklopljene porastline. 7. Sgrtanje šušnja tim je škodljivije, čim se SuSanj u kradem vremenu sgrče. S toga bi trebalo, da snažno tlo opoSine bar 4, a mršavo tlo bar 6 godina, za koje vrieme nebi se smjelo dozvoliti sgrtanje šušnja. 8. U dulibah, u kotlastih prodolinab^ u vlažnih dolinah, po stazah (putovih) i na prosjecjb, na sjevernih i iztočnih strminah ili bočinah može se sgrtanje kušnja (listinca) prije dopustiti, nego n suhih, vjetra i suncu izvrženih položinah ili na južnih i zapadnih strminah, 9. Ako je steralj mahovine u šumi bar 8 centm. jak, ili ako se nalaze naslaga još nezriele crnice, onda se može djelomice dozvoliti sgrtanje šušnja. 10. Sgrtanje šušnja neka se obavi tako, da se sgrde samo svježi sušanj ili podovina šume, ako se je djelomice raztvorila; nu ne smije se pri tom sgrtati i dolnja jur posve, raztvorljiva crnica. Stoga nije probitačno, ako se sušanj sgrče željeznimi grab´jami nCgo treba šosanj sgrtati (sgrabljati) sa drvenimi grabljami. |