DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1894 str. 50 <-- 50 --> PDF |
494 jednoj osobi, on je upravljač, procjenitelj, geometar i t. d., a osim toga ima on veoma obsežan djelokrug, jer mora samostalno raditi. Ali kod imovnih ob ćina je to posve drugačije. Tu je uzakonjen tako zvani šumarnički sustav, gdje je šumsko-gospodarstveni ured sve i sva. Bez njegove privole i naloga nesmije upravitelj šumarije baš ništa samostalno učiniti, Prigodice podsjećam na tu okotnost, da su šumari do nedavna morali šumske prijavnice predlagati na preizpitanje gospodarstvenom uredu imovne obćine. Razumjeva se samo po sebi, da se osoblje, koje stoji pod takovim skrb ničtvom, slabo plača, ali onda nemojmo ni zalitjevati, da kandidati za takova mjesta ulažu veču glavnicu za svoju naobrazbu. Ako zahtjevamo akademičku naobrazbu, onda se moramo razkrstiti sa šumarničkim sustavom, koji se je i onako već preživio i koji sa svojim skrbništvom ubija duh i svaki polet. Kad već govorimo o akademičkoj naobrazbi, spomenuti ću njeku odredbu, po kojoj se zahtjeva od kandidata, koji želi stupiti u državnu službu s onu strane Lajte, da mora biti u praksi bar godinu dana prije, nego što kani na visokoj školi u Beču učiti šumarstvo. Po mom mnienju ova je odredba u dvo´ jakom pogledu shodna, a to s toga, što slušatelj prvo predavanje s puno većim razumjevanjem sluša i uči i što bi se okanio učiti šumarstvo mnogi i mnogi slušatelj, koji si šumarev život predstavlja samo kao liepu šetnju po debelom hladu, da se naužije svježeg gorskog zraka ili da lovi zečeve i srne, jer mnogi misli još i sad, da je to glavno zanimanje svakoga šumara. Ovako nakon jednogodišnje prakse može mladić uviditi, da li mu se život šumara svidja, a ako ne, a on bi imao i sad dosta vremena, da se posveti drugomu zvanju. To nemože učiniti onaj, koji je posvetio tri godine jednoj nauci, pa došav u praktičnu službu, tekar sada bude razočaran, dakako na svoju žalost prekasno, — da prekasno za sebe i za struku. Svaka struka razvija se i napreduje. Tako i šumarska. S toga je za šu mara neobhodno potrebito, da uviek uči. Nu za učenje treba knjiga, a te su obično veoma skupe, te si pojedinac nemože iste nabaviti. Za šumara bilo bi veoma potrebito, da može stručne knjige dobiti iz kakove knjižnice. Ovakove knjižnice mogle bi imovne obćine za šumsko-gospodarstvene urede ustrojiti, 3 kojima bi se svaki šumar mogao okoristiti. Mi imamo šumarsko družtvo, koje drži svake godine po jednu skupštinu. Nu pošto je polazak ovakovih skupština i velikim troškom spojen, s toga se slabo posjećuju. Bilo bi dobro, kad bi se birem šumari jedne okolice češće sastajali, — recimo šumari jedne županije ili jedne imovne obćine. Tim bi se kolegijalnost i uzajamnost u struci širila, a i mnoga pitanja bi se mogla u prijateljskom razgovoru ugodnije i laglje razpravljati i razjasniti, nego što se to učiniti može u skupštini, koja ima više službeni značaj. Naše šumarsko družtvo liepo uspjeva, ali još ni s daleka ne onako, kako bi moglo. Ima na žalost još mnogo šumara, koji nijesu članovi toga družtva. Ja sam poznavao šumarske vježbenike, koji su već četvrtu godinu služili, a da još nijesu bili članovi toga našega jedinoga družtva. Dapače poznam njeke šu~ |