DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1894 str. 49 <-- 49 --> PDF |
493 — Mnijem, da imovaa obćina nije vlastna raspolagati sa tuđjim vlastnićtvom, jer konj, kojega šumar za svoje novce kupi, nije i iiemože biti vlastnictvo imovne obćine. S toga bi se i šumarski vježbenici za službena putovanja imali paušalirati, kako je to kod njekih imovnih obćina i učinjeno, ili bi se morali na koji drugi način zato odštetiti. Nu šumar dobiva i paušalne dnevnice od 87^2 novč. na dan i to samo onda, ako je središte šum, sreza barem preko 8 kim. udaljeno od središta šumarije, a inače ništa. Zaista krasna odšteta prema ostalim zemaljskim činovnikom, gdje zadnji dnevničar imade 1 for. dnevnice. U koliko mi je poznato, u nijednoj drugoj struci ne postoji propis, da činovnik smije zaračunati miljarinu i dnevnice tekar onda, ako prevali put preko 8 kim., jer mu to pravo pripada i onda, ako prevali put samo od 3 kim. Pa ipak je tako kod šumara. Ovakove dnevnice, koje su šumaru odmjerene sa 87^2 novč. a vježbeniku sa 50 novč. na dan, mogle su biti dovoljne njekad, dok je na hrastu osim žira još i što šta raslo, nu one su sada, kad je sve poskupilo, vrlo malene. Mora se priznati, da su prošla ona vremena, kada je drvotržac dostavljao šumaru podvoz i obskrbu u šumu, a hvala bogu, što su ta vremena prošla, jer je tim padao i ugled šumara i jer je napokon svaki kupac nastojao, da si taj trošak posredno nadoknadi, često put i na uštrb imovne obćine. Ovu okolnost imale bi i imovne občine uvažiti, te svome činovniku dati takove dnevnice, da bude neodvisan, te da bude prema svome stališu primjereno živjeti. Jer šumar osim svojih redovitih dohodaka neima nikakovih nuzgrednih. On se nesmije baviti mjerničkom praksom, on nesmije uzimati nikakovih pristojba za poslovanje na privatnom posjedu u privatnom interesu n. pr. kod doznake i premjere stabala na privatnom posjedu, kod izvidjenja gajića, koje su uzgojili pojedini žitelji na krasu i t. d. Za vrieme kad sam služio kod vojni(^tva, učili me, da poručnik ima, ako dobije stan u naravi, pravo na toliko i toliko soba. Isto tako ustanovljeno je kod satnika, četnika i sve dalje do vojskovodje. Valjda je tako uredjeno i kod ostalih činovnika, samo šumari neznaja nikad koliko jim u to ime pripada. Čuo sam u razgovoru sa kolegom bogate imovne obćine, da isti ima stan od pet soba, a poznam opet šumara, koji služi kod siromašnije imovne obćine i taj je imao tri godine stan u naravi i to od jedne sobe, jedne posve male sobice i kuhinje. Bilo bi s toga veoma dobro, da se ustanovi kolika je kompetencija pojedinog činovnika. Jer imovne obćine nastoje, da se za šumare, gdje je to iole moguće, sagradi posebna zgrada, bilo bi veoma koristno, kada bi se po gradjevnih vještacih izradilo njekoliko uzor-nacrta s odnosnimi troškovnici. Tim bi se višeput prištedio trošak, a nestalo bi raznih neprilika. Uz ovakovu eksistenciju traži javno mnienje, pa i sami šumari, da se od šumara zahtjeva akademićka naobrazba. Ako se to zahtjeva od šumara, koji služi u gradjanskom djelu Hrvatske, neprigovaram, jer tamo je šumar sve u 34 |