DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1894 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 478 — Međju stablastiin drvećem raste od listače najbrže pa jasen, zatim topola, n e r 0 d, vrba, lipa i t đ.; od četinja&e odlikuje se brzim rastom a r i ž i vaimudov bor; bieli i crni bor, te omorika raste takođjer prilično brzo. No brzina rasta navedenih rastlina nije ništa vanrednoga, ona nezadivljuje nikoga. Drugo je pako glede trstin e (Bambusrohr). Brzina njena rasta Je uprav bajna. Veoma malo naći ćemo rašća, koje onako brzo raste. God. 1884. konstatovano je u botaničkom vrtu u Kalkuti, da je ^Bambus gigantea*´ (Riesenbambus) za 30 dana preko 8 metara visoko narasla. U Chatswortu pako narasla je u staklenoj postavi jedna trstina za 42 dana 13^3 metra, dakle poprieko 1*3 centimetra svakoga sata. To je bez dvojbe najbrži rast, što se je dosele na rastlinah opazio; ali on je i tako vanredan, tako čudnovat, da mu se čovjek ne može dosta nadiviti. 0 Ijudih, koji nam nevjerojatne stvari i tajne pripoviedaju, velimo porugljivo, da čuju, kako trava raste. Nu ljudi u Kalkuti i Chatswortu mogu u istinu reći, da su svojima očima vidjeli, kako se trstina u vis diže, kako ona svietu na očigled raste. Franjo Ć o r d a š i ć. 0 kultiviranju krasa u Bosni i Hercegovini. u posjeđnutib posestrimskih pokrajinah prekosavskih latila se je uprava zemaljsko-erarskih šuma vrlo važna posla. Užasno napredovanje pretvaranja težatnoga tla u neplodan kras primoralo je istu upravu, da bez dalnjega oklievanja pristupi na riešenje pitanja, kako bi zapriečila dalnji napredak ovom pretvaranju, koje u stanovitih predjelih osujećuje ne samo šumsku kulturu, nego i kulturu tla u obće. Ogromna važnost toga pitanja po čitavo bosansko-hercegovačko narodno gospodarstvo dade se razabrati već od tud, što površina krasa u Bosni i Hercegovini iznaša na stotine hiljada hektara, te je veća, nego što je ukupna površina krasa u Hrvatskoj i Dalmaciji. Već poznati pridjevak Hercegovine kao „kršne" označuje ovu srodnu nam zemlju junaka kao pokrajinu pretežno krašovitu, a ako putuješ kroz južne i zapadne predjele Bosne, onda ćeš svagdje naći ili gol bieli kras, ili nevarajuće tragove, da i ovdje neprestaju uplivati isti zlovjetni faktori, koji pretvaraju ze_ lene pašnjake i šume u bieli, neplodni kršni vapnenac. Zato nije preostalo spomenutoj upravi drugo, nego osbiljno se baviti pitanjem, kako bi se štetonosnu djelovanju ovih upliva na put stalo. Ali prem je odluka bos.-herceg, šumske uprave glede pitanja o kultiviranju krasa na ovaj način „pod moraš" prihvaćena, ona će ipak uzbuditi udiv- Ijenje u čitavom strukovnom svietu. Jer uzpored ogromnoj velikoći spomenute zadaće ne smije se nikako zaboraviti na stanje, u kojem se ista uprava nalazi, |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1894 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 479 — te na sijaset drugih šumsko-gospođarstvenih zađa& i pitanja, koje su orijaške poput navedenoga, te koje u isto vrieme riešiti želi. U pogledu stanja šumske uprave u Bosni i Hercegovini mora se u obsir uzeti — bez zamjere i uvriede —, da ona nije još dovoljno organizovana, niti joj je dosadašnja organizacija prokušana, pače pokazala je već više puta, da nije u svakom pravcu dorasla svojoj zadaći. Sjetimo se samo njezinoga postupka glede unovčivanja bosanskih hrastovih šuma Kome od hrvatskih šumara i drvotržaca nije poznata ona famozna prodaja hrastovih šuma tvrdki Morpurgo & Parente, ili bolje Rotšlldu, i koja je sada opet produljena za tri dalnje godine tako, da će sada još šest godina potrajati? Ova je prodaja sklopljena bez ikakvog obzira na odnosne trgovačke odnošaje, bez obzira na najbližju budućnost. Posljedica je ogromni gubitak nebrojenih milijuna u Bosni-Hercegovini i u Hrvatskoj, propast velikoga broja manjih drvotržaca u Hrvatskoj, te sniženje zaslužbe kod mnogo hiljada šumskih radnika hrvatskih i kranjskih. Pa još i u najnovije vrieme pokazala je ista uprava u velike, da joj bosansko-hercegovački odnošaji poznati nijesu, jer je za Bosnu i Hercegovinu izdala zakon o lovu, prem svako diete znade, da se taj zakon ondje provesti neda. A tako je i bilo. Koncem kolovoza 1893. bio je spomenuti zakon proglašen, te je stupio odmah istim danom u kriepost, ah već poslie mjesec dana bijaše bos, herc. zemaljska vlada prinukana, da stavi izvan krieposti nekoje glavne ustanove toga zakona do konca godine 1893., te je opet kasnije, prije nego je izminula god. 1893., opet izdala naredbu, kojom se spomenuta obustava produljuje do konca godine 1894. 0 tom drugi put. Sjetimo se nadalje, da uprava zemaljsko-erarskih šumž u Bosni i Hercegovini ima da rieši još pitanje o unov&ivanju ogromnih zaliha drva; jelovine, smrkovine, bukovine i t. d.; da je od 2,708.595 hektara zemaljsko-državnih šumS- tekar 407.000 hektara (koncem godine 1892.) sustavno omedjašeno, a da nije više, nego do 130.000 hektara (koncem god. 1893.) priredjeno za redovito šumsko gospodarstvo; da kod rebrojenih šum. čestica nije još niti riešeno pitanje 0 vlastničtvu istih; da ne ima dovoljnog broja činovničkoga osoblja, pa se odtud zaključiti može, kolikih ima potežkoća sa poduzećem, kao što je jur zasnovano kultiviranje bosansko-hercegovačkoga krasa. Nu ovo su samo njeke potežkoće, koje su izvan zadaća, koje vlada još kani riešiti. Još teže prikazuje se riešenje pitanja o kultiviranju krasa, jer se u Bosni i Hercegovini boriti mora osim s ogromnimi šumarsko-tehni^kimi potežkoćami još i sa odnošajima političke naravi, te donekle i sa pomanjkanjem potrebitih sredstava-Politički odnošaji zahtjevaju osobito nježno postupanje prema starodrevnim gospodarstvenim i drugim običajima naroda, ma da i nijesu ovi običaji u svakom slučaju u skladu sa zahtjevi racijonalnoga gospodarstva u obće i raeijonalnoga šumarstva napose. Pomanjkanje potrebitih sredstava, makar i djelomično, steže opet djelatnost u preuzke granice. Razumije se samo po sebi, da je bos. herceg, šumska uprava prije, nego je pristupila na ovo važno djelo, kroz čitav niz godina dala proučavati odnošaje |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1894 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 480 — tla, pođaebja i vegetacije krasa u svojem području, odnošaje, običaje i potrebe tamošnjega žiteljstva, te sabrala bogat materijal podataka, koji sada sačinjavaju temelj za sve dalnje korake u tom pogledu. Ova u toliko častiia, koliko i tegotna zadaća proučavanja bosan. herceg, krasa, te sabiranje podataka zapala je jednoga od najvrlijih bos. hercegovačkih stručnjaka, nadšumara Andriju Geschwinda, rodom Čeha, koji je podjedno bio i šumarski izvjestitelj za okružje travničko. On je prije godinu dana u najboljoj dobi umro na raztrovanju krvi, jer ga je na službenom putu ubola njekakova muha. Okružje travničko obuhvaća najveći dio bosanskoga krasa. Ondje se pokazuje pretvaranje krša najbolje, a tamo je i potreba najpreča, da se ovom pretvaranju na put stane. Posve bilo bi opravdano, da je vlada ovakav važan posao povjerila tamošnjemu izvjestitelju za šumarstvo. Ali izbor nadšumara Geschwinda bio je osobito sretan radi njegovih osobitih vrlina, jer je u njega bilo duboko i temeljito strukovno znanje, spojeno sa neumornom radinošću, tvrdom voljom, te neograničenom Ijubavju za šumarstvo. Opredieljeni mu posao smatrao je kao glavnu zadaću svoga života. Geschwind doživio je još na svoje najveće zadovoljstvo, da je vlada njegovu glede kultiviranja krasa u god. 1892. podnesenu predstavku — koju je izradio na temelju tečajem 8 godina sakupljenoga materijala — primila za temelj dalnjih radnja, te je namjeravala povjeriti mu provedbu istih. Na istom temelju provedene su i godine 1892/93. potrebite dalnje predradnje, te su izradjene osnove, koje su predložene godine 1893. sa vrlo obsežnim obrazloženjem ministru pl. Kallaj-u. Ministar odobrio je iste, pa su radnje ove godine već započele. Sada ćemo kušati prije, nego što kanimo predočiti čitateljem „Šum. lista" bitnost i načela djelatnosti oko pošumljavanja bos. herceg, krasa, da nacrtamo šumske odnošaje u Bosni i Hercegovini polag službenog opisa s osobitom pažnjom na odnošaje krašovitih predjelž, zemlje. Prisvojene pokrajine predstavljaju gorovitu zemlju, koja se diže u pravcu od sjevero-zapada na jugo-iztok. Gorske kose protežu se paralelno medju sobom i sa dalmatinskim morskim krajem u istom pravcu, te bivaju na jugoiztoku sve to visokije i tim davaju Hercegovini obilježje visokog gorja. U Maglicu sa 2390 metara visine dosižu pako svoju najvišju točku. Jugozapadno od pojasa najvišeg gorja, t. j . u Hercegovini, teku rieke u jadransko more, te su sve osim Neretve prave ponornice. Usuprot tomu imaju rieke svoj tok na sje^ero-zapadu od spomenutoga pojasa, dakle u Bosni, sjeverni pravac k Savi. Ove rieke imaju dakle samo neznatnu važnost kao prometna sredstva za drva, jer promet sa bosanskim drvom negravitira k Savi, nego k moru. Razvitak transversalnih željeznica izmedju jadranskoga mora i Bosne je po tome jedan od glavnih uvjeta za unosan izvoz drva, Gorske kose u ovih zemljah sastoje se ponajviše iz vapnenca. Vapnenci na jugozapadnoj medji Bosne i u pretežnom djelu Hercegovine spadaju medju |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1894 str. 37 <-- 37 --> PDF |
- 481 — razne slojeve vapnenaste tvorbe, u kojoj se ovdje ondje protežu đogački striekovi eocenskog sjemenjaka. Osim toga nalazi se jedan kretacejs´ki denuiacni zr^ostatak u vapnencovom ravanku južno od Banjaluke, te konaČBO sastoji se i gorstvo Grmeć planine, Crljevice i Klekovače planine iz vapnenca. Vapnenci, koji se nalaze u preostalom djelu Hercegovine, i oni, koji tvore tlo u predjelih na zapadu, jugu i jugo-iztokn Bosne, gdje se priključuju spomenutim krednini vapnencem, spadaju u starije vapnence iz formacije JuraiTrias. Izmedju vapnenca i triasperiode izviru na površje verfnerovi slojevi poput ostrva i to amo tamo već izmedju prednjih, ali ponajviše izmedju nutarnjih gorskih kosa, a izpod ovih slojeva dolaze okamine i to najviše kristalinički škriljevci. Ovakve ostrve vidimo izmedju Novog, Priedora iOmarske sve do Staroga Majdana, te Sanskoga Mosta, dalje u predjelu, koji je ograničen mjestima : Ključ, Varcar Vakuf, Jezero, Jajce, Travnik, Busovača, Kiseljak, Kreševo, Prozor, Gornji Vakuf, Bugojno i Dolnji Vakuf; onda oko Foče i Gorazde, te konačno izmedju Jadrom i Drinom. Osim toga nalazimo okamine na glavicah Prozora i Motajice planine. Na sjevernoiztočne bokove palaezojskih kosa priključuje se kao treći tektonički prvak onaj kompleks flyša, koji siže sve do Save i Drine. Ovaj kompleks sastoji se iz pjeskovaca, koji su posve srodni onim, koje poznajemo pod imenom „Bečki pješčenjak" i živac-kamen (Macigus). Ove vrsti su ondje ali ipak ne samo spojem sa vapnencima, nego se medju njima nalaze i mnogobrojne, te vehke naslage serpentina, te gabbro-kamina. Ako još spomenemo, da u Bosni, i to na Savi izmedju Kobaša i Svinjara izvire na površje granit^ da je u okolici Srebrenice ogromni sklop gora od trachytičkoga kamenja prorazio paieozojake škriljevce i da se u nutrašnjem djelu zemlje nalaze mnogobrojni veći i manji kotlovi, koji su izpunjeni raediterranom izlučeniaom i sa neogenimi vrstami izlučenih iz sladkih voda, te ako još nadovežemo, da se u području Save nalaze tvorine naplavina, onda smo izcrpili sve glavne geoložke sastojbine bosansko-hercegovačkoga tla. Preostaje sada da kažemo, u kakvom odnošaju stoje ove sastojbine sa plastikom i tvorenjem tla i sa šumskom vegetacijom. Ne samo kredoviti vapnenci, nego, što je osobito pažnje vriedno, i vapnenci starijih formacija pokazuju one čudnovate fenomene, koje smo vični označivati kao pojave krasa. Površje toga krasa je koničko, grebenasto i balvanasto, osobito cievčasto, posvud sa pukotinami i razsjelinami izpremrežano, sa lievkovitimi ponori, u kojima meteorička voda odmah propada, pa bilo je koliko mu drago. U tom kraškom predjelu neima naročitih dugačkih i popriečnih dolina, nego tu ima samo većih ili manjih duhba, koje se protežu paralelno uzpored gorskih kosa, u kojima se stiće voda, kiša, snieg i led, te malobrojna vrela i potočići, koji se vijugaju i posve mirno teku. U tom kraškom predjelu vidimo naglo propadanje potoka u nutarnjost labirintičkih gora sa špiljami, iz kojih se takovi potoci neriedko nakon duijega ili kraćega toka opet pomole u |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1894 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 482 — iiizi^ah, te ovdje, ako to u đulibah biva, često poplave sve nizine u proljeću i u jeseni, te onda tlo zaplave. Ovo posve nepravilno površje i spomenuta osebujnost kod toka vode prieči izvažanje drva, te je vrlo tegotno i skupo. Namjestih, na kojih se nalaze mnogobrojne naslage verfenskih škriljevaca, u tom triadičkom vapnencu izadje propala voda na medji tih uepropustljivih škriljevaca kao vrelo na površje. Tamo neima oskudice na vodi, niti na vlagi, a posvud nalazi se i bujna vegetacija. Krašoviti predjeli imaju ponajviše samo vrlo plitke slojeve plodovite (težatne) zemlje, iz koje prodire više manje gol, neplodan kraški vapnenac na površje. Ovi odnošaji tla nastali su kako uslied težke raztrošljivosti kraških vapnenaca, tako i uslied njihovog sadržaja ilovine. Zemlju dakle, koju vidimo kao razderano pokrivalo na krškom vapnencu, nesmijemo smatrati kao proizvod raztrošenja vapnenca, nego kao zadnji preostatak trećedobnih tvorevina gline, ila i lapora, koji je sa vapnenci lošo spojen. Ovaj nije ništa drugo, nego korienje šumske vegetacije. Korienje ovo prodire ovdje ondje kroz razmjerno tanki sloj zemlje sve do vapnenca, ´te se za ovaj čvrsto priveže. Ako se dakle kod pustošenja šuma barbarskom pašom stoke i korienje ozliedi, te izumre, onda prestane svaki spoj medju slojem zemlje i vapnencem. Pošto se pako gornji sloj crnice najprije pretvara i izgubi, preostaje samo onaj tanak sloj zemlje, koji je tada izvrgnut direktnom mekaničkom uplivu meteoričke vode. Na taj način počima izplahivanje tla, zemlja bez sveze sa vapnencem počme se gibati nizbrdice, pa eto gologa krasa! Ovaj pojav o postanku krasa naime, da treba najprije samo šumu poharati, onda pašom svaku svezu izmedju zemlje i vapnenca prekinuti, poznat je već davna i žiteljstvu kraških predjela, samo što si ga nezna točno protumačitiŽiteljstvo kraških predjela označuje ovaj pojav tvrdnjom, „da na krasu kamenje raste". Pa ipak je to naravni proces, a to biva ovako: Odmah nakon toga, što je šumske vegetacije nestalo, počme raztvaranje gornjega humosnoga sloja, onda izplahivanje tla, te konačno gibanje zemlje, a nakon svega toga pojavi se go kamen sve to više i više. Na golih brdskih glavica natječu se dakako jaki sjevero- zapadni vjetrovi (bure). Osobito pako unapredjuje — a to je malo komu poznato — paša ovaca pretvaranje tla u krš u mjestima, koja nijesu zaštićena prama vjetru, jer ovca nadje svaku pojedinu biljku, te ju sa svojimi zubići većim dielom sa korienjem izčupa i tako svaki vez tla prekida. Pomislimo na golemu štetu, koju čine ovce na paši, ako kažemo, da je Bosna i Hercegovina prije njekoliko godina imala 2,065.720 ovaca- Za uzdržavanje ono malo zemlje, što no još krije vapnenac u kraških predjelih, prvi je uvjet, da se uzdrži gusta, visoka vegetacija, osobito još i s toga razloga, što se tlo u vrieme, kad neima dugo kiše, vrlo Iako izsuši« Predjeli, koji su na pristranku od juga prama jugo-zapadu izvrženi najvećoj suši u ljeti, najbrže ogole i najbrže se pretvaraju u goli krš. |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1894 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 483 -" Zato se pojavlja krš najviše u predjelih od pojasa Bajvišega gorja prama jugu kako u Bosni, tako \ u Hercegovini, te upozoruje već iz daleka ea štetonosoe posljedice ekstensivne kulture tla u pokrajiaah, koje neimaju niti dovoljno dubokoga sloja zemlje, niti dovoljno tekuće vođe i vlage, — u obće, koje su izvržene izsušavajućoj buri, žestini sunca, te jakoj kiši. Osim toga nalaze se velike puste kršovite goletine sjeverno od jur spomenutoga pojasa, n. pr. kod Banjaluke, te osobito 6esto u jugo-iztočnoj Bosni. Nasuprot tomu liepo uspjeva rastenje drveća u kišovitom tlu u predjelih, gdje se voda i vlaga ne može tako lako izgubiti ili u škulje i razsjeline izmeđju kamenja propadati te u đubljinu odteći, osobito pako ondje, gdje više stogodišnja šumska vegetacija svoje bumosne ostanke sa zemljom neprestano miesi. S tog razloga treba dakle da se na vapnencovih gorah više, nego igdje čuva humosni sloj, jer je isti na mnogih mjestib pravim nosiocem produktivnosti. Oprezno pomlađjivanje uz slabo progaljivanje šume ovdje je od prieke potrebe. Predjeli, u kojih prevladjuju druge tektoničke vrsti, razpoznavaju se već iz daleka od predjelah sa tlom od vapnenca. Grebeni onih gorž,, koje se sastoje iz verfenskih slojeva i paleozojskoga škriljevca, jesu široki, više manje zaobljeni, bočine su produljene, te kad nebi bilo dubokih dolina i gudura, onda nebi bilo valjda nigdje vidjeti go kamen, Najnježnije gorstvo pokazuju srednjomorske naplave i novije naplave rieka, Prama Savi stvaraju iste samo brežuljke ili pače valovito tlo. Površje ovoga kamenja pokrito je tvorbom vlastitog raztrošenja. Zaista i ovdje prija jako humificiranje vegetaciji, osobito rastu drveća u visokoj šumi, ali i ovdje nije humus, sa iznimkom kompleksa flyšovih (serpentina i gabbra), uvjetom rastenja drveća i bilja u obće. Dugotrajno ogolenje šumskoga tla, sastojećega se iz ovih vrsti kamenja, nije toliko štetonosno, kao što je ogolenje šum. tla, sastojećega se iz vapnenca. Veliki dio šumom zapremljenog tla sa nježnim reliefom mladjega flyša — dakle sa pješčanikom sredomorskih slojeva i novodobnih riečdh naplava — ima duboke slojeve kulturne zemlje, pa je na taj način za poljsko gospodarstvo prikladan. Sličnu oprieku, koju opazismo kod škriljevca i pješčenika, ako sačinjavaju pokrov tla, opažamo i kod vodotoka. Na tlu od škriljevca i pješčanika nastaje meteorička vođa posve na površini ili samo malo izpod nje; ovdje ima dakle svagdje dosta vode, a ponajviše u otvorenih koritah, onda u malenih, iz neznatne duljine izvirućih vrelih, potočićah, močvarah i crietištah. Vodotok upliva dakako u velike na odplavljenje tla na strmih bočinah meteoričkom vodom, zato je ovdje vrlo važno neprestano uzdr^vanje šuma. Izsječenje šnmk na strmih bočinah radi uživanja tla za livade imalo je na mnogih mjestib, osobito u kotaru Prozorskom, tu posljedicu, da su ista pušta i gola^ postala. Na svih ovih vrstih tla mogle bi se uspješno uzgojiti velike šume sa dobrim ubokorienjem. |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1894 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 484 — Na werfeijskili slojevih, u kojih ima dosta vlage, uspjeva i raste izvrstno omorika; na tlu od škriijevca uspjeva ova vrst drveta bolje, ako se nalazi u višjem položaju. Na tlu iste vrsti, koje ima mnogo silikata, opažamo kao karakteristički znak. vrlo dobar uzrast pitomoga kestena (Castanea vesca Linn.)^ zelene johe (Alnus viridis) i kozjeg zanoveta (Oytisus austriacus Jacq.). Na kompleksih flyša i na novodobnih naplavah od rieka nalazimo osobito dobro uspjevajući cer pozni (Quercus cerris Linn.) te dub (Quercus pubesceus Willd,) i to na mjestih, gdje se nalaze u flyšu slojevi serpentina i gabbra. Pošto se ali na ovih vrstih tla i na boljih mjestih samo plitki sloj zemlje nalazi, pokazuju hrastovi naprečac svojim jakim uzrastom slab prirast tako, da drvo treba do 250 godina i više, dok ponaraste kao jako stablo. Lošija mjesta na istih vrstih tla zaprema obično bor crni (Pinus austriaca Hos.), ovdje ondje i bor bieli (Pinus sjlvestris Linn.). Radi toga mogu se slojevi serpentina i gabbra već iz daljine razpoznati. Premda povoljni položaj površina u prije spomenutih predjelih neprieči, da se ponamjeste svakojake spreme za transport drva na kopnu, ipak se odpremanje drva uspješno obaviti može samo tokom vode. U tu svrhu mogu i nekoje veće rieke za ođpremu drva poslužiti. Konačno kazati ću nješto i o alluvialnih naplavah. Tlo, koje je postalo od ovih naplava, obićno je snažno, a takovo naplavljeno tlo oko Save pravi je eldorado za hrast lužnjak (Quercus pedunculata Ehrhd.). Drugi glavni faktor bihnskoga života jest podnebje (klima). Bosna i Hercegovina neima nikakovo osebujno podnebje. Klimatički odnošaji podvrženi su ovdje uplivu sredomorske kotline i sjevero-iztocnih stepskih krajeva. Radi toga odlikuje se bos. herceg, podnebje manjom vlagom uzduha, te manjom množinom kiša po ljeti. Isto tako karakteriše se podnebje u Bosni-Hercegovini time, što se ovdje nalazi takovih vrsti drveta, koje bez ikakve štete mogu pođnašati ljeti privremenu sušu, kao n. pr. omorika, bieli bor, crni bor, pitomi kesten, cer, nabojito listnati hrast, crnograb, žestika, jelenski rog, rašeljka, bazga ili crna zova, i šiha. Nadalje izražuje se manja vlaga uzduha u Bosni i Hercegovi*ni takodjer time, što ovdje nadvladjuje hrast, bukva i jela sve druge vrsti drveća. Prema tomu valja iztražiti uzrok, zašto neima tamo ariša, limbe i sriemze, onda zašto se tamo pokazuje omorika u kompaktnijih sdruženih ponajviše na vlažnijih wertenskih slojevih u već spomenutoj manjoj vlagi uzduha. Pošto ovi slojevi sačinjavaju najdolnji triadičld horizont, možemo si odtud protumačiti i često čudnovato razito razprostranjivanje smreke. U ostalom nalazimo u predjelih na sjeveru od pojasa najvišega gorja više vlage, nego u predjelih na jugu od istoga. Prije spomenuto gorje čuva južnom predjelu njegovu višju toplotu u zimi, a naprotiv zaštićuje sjeverne predjele od upliva tophh morskih vjetrova, te time stvara ondje prilike za ljutu zimu. Tako n. pr. pada toplomjer u Sarajevu dosta put na 25**—30^ izpod ništice. |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1894 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 485 — U jiižnoni predjelu zlovjestna „bura´^ nije u pogledu svog postanka i domašaja ništa drugo, nego polarno strujanje zraka. Bura ponajviše onda duva i hara, kad se aeroklinoskop iz nutra Evrope prama jugu kloni; vjetar „borino" opet imade mjestni izravnajući značaj, jer borino imade svoj uzrok u nejednakoj toploti zraka na visokoj, manje ili više šumovitoj gori razmedjici s jedne strane, a s druge strane brže se ngrijajućeg golog kamenja južnog predjela. Gdje bura često puše, tamo prieči ona uspievanje drveća ili ga pretvara u grmlje. Često se govori, da okrčivanje šuma u kršovitih predjebh buru vrlo jača, pošto da sa šumom izčezava zaštita, koja poput nasipa žestinu bure lomi. Nu ova se mekanička zaštita šume u istinu ipak proteže samo na neznatne daljine, jer bura neduva vodoravno, nego se baca kao kakav slap iz visine. Okrčivanje šuma zaista jača spomenuti „borino" i to s toga, što je tlo sve to više direktnom uplivu sunčane žege izvrženo, pa tim nastaje razlika izmedju konstantnog podnebja gora i izmedju sveudilj rastuće topline podnebja golih obronaka. Dakle kad i nebi bio kras pošumljen, nego izmjenice samo sa gustim tlo zasjenjivajućim grmljem obrašten ili djipom zatravljen, onda nebi mogao „borino" biti nikad tako žestok i štetonosan kao sada. Kultiviranje krasa mora se prema novim naravoslovnim činjenicam ravnati i prama tomu upriličiti, a onda će moći i žiteljstvo odtud očekivati znatnu korist. U ostalom ima nade, da će se znatan dio krašovitog tla brzo i sa umjerenim troškom privesti u to stanje, da će se moći za poljsko obradjivanje i uživanje upotrebiti. Žitelji u kraških predjelih Bosne i Hercegovine trebaju doduše drva, nu netrebaju nikakva dugačka i debela stabla, jer za izradjivanje građje manjkaju radne snage i druga potrebita sredstva. Puno prešnije treba žiteljstvo kraških predjela lišća za hranu stoke, pošto livada i pašnjaka sbog prije spomenutih uzroka razmjerno vrlo malo ima, te ni livade ni pašnjaci nijesu izdašni, a osim toga neima ni prikladna tla za uzgoj hranivih biljka. Ovoj oskudici pomoglo bi se samo uzgojem nizkih i srednjih šuma kao jedino prikladni način šumarenja u tih kraških predjelih. Kao cilj kultiviranja krasa mora se dakle u prvom redu odabrati valjan uzgoj, te racijonalno njegovanje ovih šumskih forma na svih za to prikladnih stojbina. Na drugih stojbinah mogla bi se prema snazi tla i sredstvima uzgajati i visoka šuma. Na taj način moći će se liepa namisao kultiviranja krasa ipak u toliko oživotvoriti, da već sadašnja generaacija žiteljstva bude mogla djelomice učestvovati na blagodatih iste. Pokušaji, daše kras makar i u većoj mjeri opet sa šumom ozeleni, nemogu uspjeti radi ođporažiteljstvai radi nesnosljivih troškova. Prije spomenuta veća vlaga u sjevernom djelu Bosne djeluje i na veću množinu vode u šumskom tlu, a prema tomu i na pravilnije razdielenje kiše. U proljeću pada i ovdje više izdašno kiše, nego po ljetu, ali ni to |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1894 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 486 — nije često. Ovaj pojav možemo si protumačiti tim, što se po ljetu vjetrovi ođ strane mora, koji su puni vlage, nemogu kondensirati na vruiiih pećiiiah jožnog djela Hercegovine i Bosne, a to kondeiisiranje može nastupiti tekar tada, kad se vjetrovi prebace preko gorskih grebena na zašumljene hladnije česti sjevernog djela zemlje. Ali bi se ipak varao onaj, tko bi iz takvoga povoljnoga meteoroložkoga djelovanja šume htjeo izvesti, da valjda dosta šume ovdje neima, te bi iz ovoga razloga htjeo zapriečiti svako krčenje šuma u prilog poljskoga gospodarstva. Baš protivno je istinito. Jer ako se nalaze izmedju prostranih šuma veća nepošumljena mjesta, koja dakako nesmiju biti pusta i gola, nego n. pr. poljskom kulturom zapremljena, onda djeluje ovakovo razdieljenje kulture još bolje na klimatičke odnošaje, nego šuma sama po sebi. U prvom slučaju diže se toplota, te se time unapredjuje izparivanje šuma; mjestna cirkulacija, noćni hlad i kretanje nzdušnih slojeva, napunjenih parom, unapredjuje opet kondensaciju, koja u obliku oblaka i magle nedopušta, da nezašumljeno tlo postane prevruće ili prehladno, te u obliku kiše polja i livade zavlažuje. Ako neima izmedju prostranih šuma nepošumljena mjesta, onda više put manjka potrebita toplina i kretanje uzduha, te se ni izpare šumskih voda dizati i dalje gibati nemogu. Prema tomu nije sa klimatičkih razloga opravdano, ako neupotrebimo zašumljene ploštine, koje su za trajnu poljodjelsku uporabu prikladne. Isto tako griešimo, ako rabimo absolutno šumsko tlo za poljodjelstvo^ imenito na strmih bočinah i na gorskih glavicah, te u ravnicah na mršavu tlu s jalovom mrtvicom, kao n. pr. na vapnencu u Bosni i Hercegovim, koji nepropušta vodu. (Nastaviti (Se ee). Prilog za uredjenje knjigovodstva i blagajničkoga rukovanja kod gospodarstvenih ureda imovnih obćina bivšeg krajiškog područja i kontrole kod kr. zemaljske vlade. Kao što ima svaka struka kojekakvih manjkavosti i nesavršenosti, tako osjećamo njeku prazninu i u računovodstvu, te blagajničkom rukovanju kod gospodarstvenih ureda imovnih obćina. Neka mi bude kao skromnomu činbeniku gospodarstvenog ureda dozvoljeno onako baš po srcu izjaviti svoje mnienje, kako bi valjalo na uhar toga službovanja kod gospodarstvenog ureda, pa i same kontrole kod visoke kr. zemaljske vlade uvesti reformu; a moUm već unapried, da mi se bud s koje strane ne priveže grieh na dušu, ako misli svoje istinito i vjerno orišem. 0 knjigovodstvu počam od ustrojstva imovnih obćina godine 1874, pa sve do konca godine 1881. reći ću naprosto: bilo pa prošlo! Jedan je računovodja vodio knjige ovako, drugi onako, glavnu svrhu ipak je svaki postigao. |