DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1894 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 478 — Međju stablastiin drvećem raste od listače najbrže pa jasen, zatim topola, n e r 0 d, vrba, lipa i t đ.; od četinja&e odlikuje se brzim rastom a r i ž i vaimudov bor; bieli i crni bor, te omorika raste takođjer prilično brzo. No brzina rasta navedenih rastlina nije ništa vanrednoga, ona nezadivljuje nikoga. Drugo je pako glede trstin e (Bambusrohr). Brzina njena rasta Je uprav bajna. Veoma malo naći ćemo rašća, koje onako brzo raste. God. 1884. konstatovano je u botaničkom vrtu u Kalkuti, da je ^Bambus gigantea*´ (Riesenbambus) za 30 dana preko 8 metara visoko narasla. U Chatswortu pako narasla je u staklenoj postavi jedna trstina za 42 dana 13^3 metra, dakle poprieko 1*3 centimetra svakoga sata. To je bez dvojbe najbrži rast, što se je dosele na rastlinah opazio; ali on je i tako vanredan, tako čudnovat, da mu se čovjek ne može dosta nadiviti. 0 Ijudih, koji nam nevjerojatne stvari i tajne pripoviedaju, velimo porugljivo, da čuju, kako trava raste. Nu ljudi u Kalkuti i Chatswortu mogu u istinu reći, da su svojima očima vidjeli, kako se trstina u vis diže, kako ona svietu na očigled raste. Franjo Ć o r d a š i ć. 0 kultiviranju krasa u Bosni i Hercegovini. u posjeđnutib posestrimskih pokrajinah prekosavskih latila se je uprava zemaljsko-erarskih šuma vrlo važna posla. Užasno napredovanje pretvaranja težatnoga tla u neplodan kras primoralo je istu upravu, da bez dalnjega oklievanja pristupi na riešenje pitanja, kako bi zapriečila dalnji napredak ovom pretvaranju, koje u stanovitih predjelih osujećuje ne samo šumsku kulturu, nego i kulturu tla u obće. Ogromna važnost toga pitanja po čitavo bosansko-hercegovačko narodno gospodarstvo dade se razabrati već od tud, što površina krasa u Bosni i Hercegovini iznaša na stotine hiljada hektara, te je veća, nego što je ukupna površina krasa u Hrvatskoj i Dalmaciji. Već poznati pridjevak Hercegovine kao „kršne" označuje ovu srodnu nam zemlju junaka kao pokrajinu pretežno krašovitu, a ako putuješ kroz južne i zapadne predjele Bosne, onda ćeš svagdje naći ili gol bieli kras, ili nevarajuće tragove, da i ovdje neprestaju uplivati isti zlovjetni faktori, koji pretvaraju ze_ lene pašnjake i šume u bieli, neplodni kršni vapnenac. Zato nije preostalo spomenutoj upravi drugo, nego osbiljno se baviti pitanjem, kako bi se štetonosnu djelovanju ovih upliva na put stalo. Ali prem je odluka bos.-herceg, šumske uprave glede pitanja o kultiviranju krasa na ovaj način „pod moraš" prihvaćena, ona će ipak uzbuditi udiv- Ijenje u čitavom strukovnom svietu. Jer uzpored ogromnoj velikoći spomenute zadaće ne smije se nikako zaboraviti na stanje, u kojem se ista uprava nalazi, |