DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1894 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 474 — stranim i zrelim šumama u površini od 640.000 ha nemože ni da pokrije izdatke oko šumarstva prihodom od svojih šuma. Na naše šume može se vrlo prilagodno upotrebiti ona nepobitna istina, da: „čira veći uložiš kapital u radnju, tim ćeš imati i veći prihod". (Svršit će se.) Nešto 0 onih vrstih američkoga drveća, kojih gojitba bi i u nas koristna bila. Najviše i najvažnije drvo sjeverne Amerike jest tako zvana „Sequoia". Seqnoia raste u primorju velikoga iliti tihoga oceana, Tuj ima više vrsti toga drveta, a medju timi odlikuju se osobito „vazda zelena Seciuoia", onda „Sequoia gigantea". Vazda zelena Sequoia naraste do 94 metra visine, gigantea Sequoia pako dosegne visinu čak od 102 metra. Jedan oboreni eksemplar ove vrsti imao je 60 metara dugo, bezgrano deblo. Dva metra iznad zemlje mjerio je u promjeru 7 metara, a u visini od 34 metra jošte 3-7 metra. Jedno takovo stablo sadržaje toliko drvne gromade, koliko kod nas iznosi normalni etat jedne 95godišoje omorikove šume. To su dakle pravi gorostasi, i to tako ogromni gorostasi, 0 kojih mi ovdje u Evropi ni pojma ne imamo, i kojih veličinu mi — pravo rekuć — ni shvatiti ne možemo. Oni su za nas prava čudesa. Svako pojedino stablo tih gorostasa reprezentira bajnu vriednost, tim veću, što jim se drvo u trgovini veoma cieni i traži, jer je od izvrstne kakvoće.] Sequoia ima osobito svojstvo, da svoje grane, kako kod gornjega eksemplara vidismo, istom u znatnoj visini razvija. To joj podaje osobiti oblik. Kora joj je duboko razpucana, debela, mekana i crvenkasta. Vazda zelena Sequoia odlikuje se još i tim, kad se posieče, da potjera mnogobrojne izdanke iz korjenja. Oko starih panjeva znade porasti petnajest do dvadeset stabala, koja različitu dobu pokazuju; pokraj mladih stabala nalazi se tuj i takovih, koja imaju već obseg od više metara. Preogromna je dakle množina drvl., što ju takovo stablo daje. Ta vanredna, neđosiziva korist i unosnost obijuh spomenutih vrsti preporučuje osobito njihovu gojitbu, pa bi valjalo, da svojski o tora nastojimo, da ih i u nas uzgojimo i udomimo onako, kako to učinismo s inim eksotičkim đrvećem, n. pr. s platani, s vajmudovim borom, pajasenom, akacijom i t. d. Primorska Sequoia obskrbljuje Kaliforniju gotovo sa svim gradjevnim drvom. Osim toga izradjuje se ona na daake, na stupove za brzojave, na željezničke podsjeke i t. d. Mlazasti đjelovi njena drva osobito su dragocjeni i |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1894 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 475 — skupo se plaćaju. Izradjeaa od nje roba odprema se čak u Texas, u obće u unutrašnje države, koje ne imaju drvlja; velika množina te robe dovaža se na brodovih takodjer u Japan« Amerikansko primorje tihoga Oceana je u obće domovina goroatasoih stabala. Uzrok tomu gorostasnomu rastu drveća je ondješnje pođnebje. U onom vazda vlažnom naime uzduhu, koji se, dolazeć od mora, preko ondješnjih šuma razprostire, razvija se sve drvlje daleko bujnije i snažnije, nego li drugdje. To je posve naravno. Vlaga i voda naime služi rastiinam dvojako, ona ih poji i dovodi jim hranu, to jest one hranive tvari, od kojih im se tielo sastoji, a koje tvari one samo u raztvorenom stanju skupa s vlagom u se primati mogu. S tih -razloga dosiže ondje „Dougias-jeia" visinu od 80 i više metara; za njom ne zaostaju daleko u rastu „Jefrey-omorike" i sladorni bori. — Potonje prozvaše tako zato, što iz njih, kad im se bjehka ozledi, curi sok, koji osušivši se, daje žuto-bjelkasto brašno. Ovo brašno raztvara se u ustih, ima sladak tek i služi kao sredstvo proti kašlju. Mjeseca kolovoza pune su šume Kalifornije i Ore gona ljudi, koji taj slador sabiru. Putujuć iz Kalifornije prama klisurastim gorara, udara ti u oči, kako rast drveća sve to manji biva, cim bliže se goram primičeš. Douglas-jela, koja kod tihoga mora, kako jur rekosmo, kakovih 80 metara visoko raste, dosegne u Montani jedva još 3o metara. Medju raznimi vrstmi drveća, rastućega u južnih državah, vriedna je osobito spomena australska omorika. Da bude uporabiva, treba ona 150 do 200 godina, a tad postigne visinu od kakova 33 metra. Australska omorika je prilično razprostranjena, a daje izvrstnu smolu i terpentin. Drvo joj je vrlo smolasto, ter s toga veoma upor^bivo za razne grane industrije; pod imenom smolaste omorike dovaža se često i u Evropu. — U prostranih vlažnih nizinah i cretih raste močvarni čepris, koji se odlikuje dugotrajnošću svoga drva, pa i tim, da ođolieva jakom mrazu i smrzlavici. Čepris taj raste do 60 met. visoko. U viših stupnjevih širine raste medju ostalimi vrstmi tako zvano „Hickorj drvo´S koje se radi svoje vanredne žilavitosti, razpruživosti i tvrdoće izradjuje na držala i raznovrstno oruđje. Amerikanski kolari daju mu prednost pred svim drugim drvljem; gotovo sva amerikanska kola, koja su sa svoje lahkoće i ele gancije na glasu, gradjena su od toga đrveta. Jedna od najdragocjenijih i najkoristnijih vrsti drveća amerikanskoga istoka je sladorni javor. B´inomlazasti dielovi toga javora imaju osobitu svilastu laštinu. S toga stoji mu drvo u velikoj cieni i u´ velike se traži za stolarske radnje. Povrh toga je sladorni javor jedan od najljepših uresa perivoji; ođolieva tako mrazu i smrzlavici, kao i prahu i ugljevnoj pari, pa ga zato i rado sade oko velikih tvornica. A k svemu tomu dolazi jošte i to, da daje množinu soka, koji se za slador destilira, U jednoj od posljednjih godina proizvela je Amerika 38 milijuna javorovoga sladora i 83.000 hektolitara javorova sirupa. Javorov slador i sirup odlikuje se osobitim mirodijnim tekom. |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1894 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 476 — Od ostalih vrsti drveća amerikanskog istoka spomenuti nam je jošte bieli i crni jasei), koji postizavaju visinu od 40 metara, U Bavarskoj pokušaše gojitbu tih jasena, te nadjoše, da jim ne mogu nahuditi ni povodnje ni oštre zime. — Jedna vrst breze je vrlo koristna; od njene biele kore prave se košare, raznovrstne pletenine, pače i same ladjice. U Njemačkoj počeše s dobrim uspjehom praviti pokuse s gojitbom Sequoie i Douglas-jele; pokuse te izvedoše na dva načina, naime sjetvom i sadnjom. Nu sva je prilika, da u ondješnjem suhom podnebju uzgojena stabla ne budu ni iz daleka onako visoko i bujno rasla, kao u svojoj pravoj domovini. Nadalje uzgojiše ondje u ovećoj kohkoći Hickory-drvo, koje će, kako se čini, dobro uspievati. Mnogi pokusi učinjeni su takodjer s močvarnim čeprisom, kojemu bi radi vrlih mu svojstva i u nas pažnju obratiti valjalo. Pokuse, izvedene n Bavarskoj s bielim i crnim jasenom, spomenusmo već prije. Niemci su, kako vidjesmo, praktični ljudi. Upoznavši vrline i vanredne koristi nekojih vrstih američkoga drveća, počeše ih odmah i kod sebe saditi i gojiti. Ugledajmo se dakle u Niemce, pak nasljedujmo njihov hvale vriedni primjer! Naši klimatički odnošaji su puno povoljniji od njemačkih, pa možemo biti sigurni, da će američko drveće u našem blagom i vlažnijem podnebju još bolje uspievati, nego li u Njemačkoj. Iztaknuvši u predidućem one važnije vrsti američkoga drveća, kojih gojitba se i u nas preporučuje, zatim pokuse uzgoja, učinjene u Njemačkoj s nekojimi tih vrsti, — preostaje nam još koju reći o amerikanskih šumah u obće, napose pako o pošumljenju ondješnjih pustoših i golietih. Šumska cvjetana predjela iztočnoga pokazuje dva velika pojasa borika. Jedan tih pojasa leži u blizini od pet velikih jezera; drugi pako, kojega širina do 250 kilometara iznosi, nalazi se sjeverno od poluotoka Floride. Tlo ogromnih tih pojasa je djelomice pjeskovito i mršavo; mjesta, gdje je listača zamjenila borike, imaju bolje tlo, te su prikladnija za oranice. Šume južnih država pokazuju osobiti oblik i značaj. Tuj se naime razvrieži na drveću neka lišajiva nametnica, koja je često više metara duga, te poput brade dolje visi. U viših stupnjevih širine razlikuju se amerikanske šume od naših šum^ svojimi mnogobrojnim! vrstima. U nas su glavne šume hrastove i bukove, amerikanske šume pako sastoje od najmanje dvadeset različitih vrsti drveća; ni hrast ni bukva nesačinja u Americi posebnih šum^. Hrast je zastupan ondje sa kakovih dvadeset raznih odroda i suvrsti; nekoje tih suvrsti imadu vanredno liepo, sitno nareckano lišće, pa su toga radi i kod nas udomaćeni i rese nam perivoje. Crni orah raste u Americi preko 45 metara visoko. Briest postizava visinu od 35 metara i promjer od jednoga metra. Pitomi kesten pokazuje u Americi puno veću tvrdoću, nego li u nas; on raste ondje visoko kao i hrast. Platani postizavaju visinu od 40 metara. A lierova c (Tulpenbaum), koj se je i u naših perivojih već udomio, dosegne visinu baš i od 60 metara. Drvo liero\ ca se veoma cieni za zdenčane cievi; u sjedinjenih državah prave gotovo |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1894 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 477 ™ sve cievi i^ cmrkove od toga drva, Amerika je domovinom i našega običnoga neroda; ima ga najviše u gori „AUeghaBj". U sjevernoj Americi naliče šume, iežeće pod istim stupnjem širine, pod kojim i naša domovina leži, našim.domaćim šumam. Kanadske su šume u kasnoj jeseni najzanimivije, one najviše privlače i očaruju čovjeka. U doba, kad je cvieća već odavno nestalo, nakićene su one i urešene divnom krasotom svojih jasnih preiievajućih se boja. Lišće blišti, sjaji se i svietli u svih mogućih bojah: rumeakaste, crnkaste, tamno-crvene, crvene, četrunaste, ljubičaste, zelene, sive i bjelkaste masti prelievaju se tu medjusobno i to tako živo, kako si mi ovdje u Evropi ni predstaviti ne možemo. Oim dalje prama jugu ideš, tim slabije ti se prikazuju te jesenske boje; uzrok toga čudnovatoga pojava ne mogoše sve do danas jošte protumačiti. — Stupimo li u jelov i omorikov pojas amerikanskoga sjevera, pričini nam se, da se nalazimo u sličnih šumah evropejskih alpa, ili na našem Velebitu. Jednolikost u razvitku, tamno-zelena boja krošnja, obrast tla s nizkimi rastlinami i mašinom, uzdušni, smolasti miris — sve to sjeća nas na hladovite omorikove i jelove šume naših visokih gora i evropskoga sjevera. Na sjeveru Amerike spajaju se ona dva, glede šumske cvetane posve različita pojasa šumska, pa stopiv se sa svojimi osobitimi značaji jedan u drugi, postaju jednolikom šumom, sličnom posve našim evropskim šumam, ležećim u visokih planinah i na sjeveru. Sredina sjeveroamerikanskoga kopna je velikim dielom pusta i bez drvlja. Ona će ondje, gdje joj tlo sadržaje premnogo alkaličke soli, morati ostati uviek onako gola i pusta; ali u pretežnijem dielu te pustoši nalazi se znatna naslaga izvrstnoga crniCnoga tla, za rast drveća osobito prikladna. Gotovo nijedan larmer, koji se ondje naseli, ne propusti, a da oko svoje naselbine, navlastito pako oko svoga dvorca, ne zasadi drveća. Oni to čine već i radi vlastite zaštite proti jakim vjetrom. — Da se gojenje drveća što većma promakne i pospješi, uvede država „Nebraska" veleliepu i koristnu instituciju. Uslied te institucije odredjuje ondje vlada svakoga proljeća jedan dan, kojega se drveće po cieloj državi saditi ima. Dan taj smatra se kao svetkovina; on Le savjestno i sviestno ob~ držaje; sve učione, sva družtva, korpoi^acije i gradjanstvo — sve to hrli toga dana na polja i sadi drveće. Oni, koji se tu osobito odhkuju, dobiju nagrade. Za malo decenija promieni se uslied toga znatno lice ciele zemlje;, a ujedno poskoči i visina godišnjih oborina. Nebi li dobro bilo, da se takova šta zavede i u našem Primorju? Pošumljenje ondješnjih golieti pospješilo bi se tim bez dvojbe u velike. Nešto 0 brzo rastućih rastlinah. Medju brzo rastuće rastline spada naravno sve jednoljetno bilje, dakle i cerealije, medju kojimi se svojim brzim rastom odlikuje naročito ječam, zob, kukuruz čiukvantin i t. d. Grmaste rastliue rastu više manje sve dosta brzo 53 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1894 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 478 — Međju stablastiin drvećem raste od listače najbrže pa jasen, zatim topola, n e r 0 d, vrba, lipa i t đ.; od četinja&e odlikuje se brzim rastom a r i ž i vaimudov bor; bieli i crni bor, te omorika raste takođjer prilično brzo. No brzina rasta navedenih rastlina nije ništa vanrednoga, ona nezadivljuje nikoga. Drugo je pako glede trstin e (Bambusrohr). Brzina njena rasta Je uprav bajna. Veoma malo naći ćemo rašća, koje onako brzo raste. God. 1884. konstatovano je u botaničkom vrtu u Kalkuti, da je ^Bambus gigantea*´ (Riesenbambus) za 30 dana preko 8 metara visoko narasla. U Chatswortu pako narasla je u staklenoj postavi jedna trstina za 42 dana 13^3 metra, dakle poprieko 1*3 centimetra svakoga sata. To je bez dvojbe najbrži rast, što se je dosele na rastlinah opazio; ali on je i tako vanredan, tako čudnovat, da mu se čovjek ne može dosta nadiviti. 0 Ijudih, koji nam nevjerojatne stvari i tajne pripoviedaju, velimo porugljivo, da čuju, kako trava raste. Nu ljudi u Kalkuti i Chatswortu mogu u istinu reći, da su svojima očima vidjeli, kako se trstina u vis diže, kako ona svietu na očigled raste. Franjo Ć o r d a š i ć. 0 kultiviranju krasa u Bosni i Hercegovini. u posjeđnutib posestrimskih pokrajinah prekosavskih latila se je uprava zemaljsko-erarskih šuma vrlo važna posla. Užasno napredovanje pretvaranja težatnoga tla u neplodan kras primoralo je istu upravu, da bez dalnjega oklievanja pristupi na riešenje pitanja, kako bi zapriečila dalnji napredak ovom pretvaranju, koje u stanovitih predjelih osujećuje ne samo šumsku kulturu, nego i kulturu tla u obće. Ogromna važnost toga pitanja po čitavo bosansko-hercegovačko narodno gospodarstvo dade se razabrati već od tud, što površina krasa u Bosni i Hercegovini iznaša na stotine hiljada hektara, te je veća, nego što je ukupna površina krasa u Hrvatskoj i Dalmaciji. Već poznati pridjevak Hercegovine kao „kršne" označuje ovu srodnu nam zemlju junaka kao pokrajinu pretežno krašovitu, a ako putuješ kroz južne i zapadne predjele Bosne, onda ćeš svagdje naći ili gol bieli kras, ili nevarajuće tragove, da i ovdje neprestaju uplivati isti zlovjetni faktori, koji pretvaraju ze_ lene pašnjake i šume u bieli, neplodni kršni vapnenac. Zato nije preostalo spomenutoj upravi drugo, nego osbiljno se baviti pitanjem, kako bi se štetonosnu djelovanju ovih upliva na put stalo. Ali prem je odluka bos.-herceg, šumske uprave glede pitanja o kultiviranju krasa na ovaj način „pod moraš" prihvaćena, ona će ipak uzbuditi udiv- Ijenje u čitavom strukovnom svietu. Jer uzpored ogromnoj velikoći spomenute zadaće ne smije se nikako zaboraviti na stanje, u kojem se ista uprava nalazi, |