DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1894 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 469 — darilo zatorno, vandalski — ne ljudski, onako, kako aamo može i znade seljak, kad mu tudje do ruka đodje. Da li se tu bar ma kakvim redom sjeklo, da bi se šuma sama od sebe na prirodan način podmlađjivati i podizati mogla? Nije. Sjeklo se je bez ikakva reda i načina, bez ikakva računa .. . pa su tako šume radikalno čistili, dok su ih i očistili, bar na svima pristupačnijim mjestima. Posije ovoga svega naše šume još nijesu ni ograničene, ni izdieljene od obćinskih, seoskih, crkvenih, manastirskih i privatnih šuma tako, da se još ni uezna, koje su i koliko je šumadižavnih, pa onda se i nemože da govori o kakvu gospodarenja i uređjenju šuma. Šumarsko odjelenje u ministarstvu narodne privrede postoji tek od 1883. godine, kad je isto ministarstvo i ustrojeno. Prije toga postojalo je samo obće ekonomno odjelenje u popečiteljstvu financija, u kome su bile zastupljene ove privredne grane: zemljodjelstvo i stočarstvo, trgovina i radinost i šumarstvo. Načelnik i sekcioni šef toga odjela bio je obično stručan ekonom, u koliko je u ono vrieme takvih bilo. Za sve vrieme, od kad je postojalo to odjelenje u ministarstvu financija, bio je jedan jedini od tih šefova stručan šumar, današnji penzionar Aleksa Stojković, koji je napisao ono jedino do danas šumarsko djelce „IIo^H3aH>e n qyEaiLe mjMa". Može se misliti, kako se u ono vrijeme gospodarilo sa šumama, kad još nije bilo stručnih ljudi, i kad su šume kao obće dobro, obće narodne šume bile ostavljene na milost i nemilost naroda bez ikakva nadzora. U ono vrijeme bilo je odista nekakvih šumara, ali ti su šumari bili trgovci sa drvima, a nikako čuvari povjerenih im šuma. Ovome su opet najbolji dokaz ogoljena brda po Srbiji. Ti šumari zvali su se (h)atarni šumari, opštinski šumari i tek od najnovijega vremena počelo se postavljati državne šumare. Ovi su šumari uzimati s početka iz reda pismenih ljudi, posije svršeni đjaci koje ratarnice ili najviše koje srednje šumarske škole Nekolicina su sa križevačke šumarske škole, a nekolicina iz Weis\vassera u Češkoj, većina pak sa postojeće zemljodjelsko- šumarske škole u Požarevcu. Od svih tih naših šumara nema ni jednoga, koji bi bio u stanju da vodi uredno bar šum.-administrativne poslove, a nekmo li da ima pojma o kakvu uređjenju šuma, o taksaciji, sastavu gospodarstvenih osnova, plana za sječu i kulturnog plana, ili o ma kome drugom uredjajnom sistemu´^. Sa takovim šumarima niti se je kad moglo što raditi, niti se može u buduće, dok se ne postave stručni i izkusni šumari i dok se ne obrazuju šumske uprave. Danas još gospodare šumama i šumarima srezki načalnici (kotarski predstojnici), i pošto su to svagda zastupnici stranačke politike, to onda može svaki — prema gore navedenome — da lahko pojmi, kakva je sbrka u upravi šumskoj i kakvo je stanje šuma kod takvih nestručnih i nepozvanih poglavica, kojima je nasvetija dužnost: politika, najdraža svojina: sebičluk i najglavnija celj: džep. * Ntipoznavajuc^ osobe, o kojima g. pisac govori, ne možemo niti da ib od abdi. kacije svake atrukovce sposobnosti branimo, Uredn. |