DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1894 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 468 — zato, upravo dozvoljeno. Načelnici okružni, srezki, kmetovi obćiuski, narodni poslanici i avaki drugi vidjeniji član ove ili one partaje bio je gospodar nad šumom i šumarom; pa kad se šumar nije hteo pokoriti ostao svjestan svoga poziva i stao se zlorabom protiviti, dovoljna je bila prijava jednog kmeta, pa da bude šumar baš odanle, odkle bi ga štititi valjalo, odpušten, dok je šumske čuvare sam kapetan odpuštao. Vrhovni predstojnik šumarske uprave morao je za volj svoje existencije i obitelji si i proti svojoj savjesti i protiv stručnog uvjerenja vršiti točno sve naredbe, ma bile one i na štetu i zator šuma i šumarstva. Jor da se je tomu i opirao, samoj stvari bi slabo koristio, pošto bi se njegovo mjesto brzo izpunilo zamjenikom, na posluh spremnim. — Žalostni su to ođnošaji, pa smo uvjereni, da za cielo neima nigdje na svietu ovakog uredjenja, ovakog šumskog gospodarenja Ove redke izpisujemo bolnom dušom i sa bojazni, da se nebi taj ubitačan posao i dalje produžavao, te da se nebi opustovajuća zaraza i dalje širila! Gorka je ovo istina, ali je istina ćela. Narod je naš nekad šume voleo, jer je imao i zašto, jer je u šumi našao najprirodnije i najbhže utočište, u njoj je našao svoju narodnu slobodu i poeziju, što najbolje karakteriše naš pjesnik: „Što bi gorštak bez planina? ,, Srodstvo gore i gorštaka Što r planina bez junaka? Zavrgle su žrtve naše. Kudj bi vile stanovale, Ljubav, pjesma i sloboda Ili mnnje bez oblaka?" Duh gorštaka uzdizaše." A što sad rade ti gorštaci sa svojim šumama? Oni su ih pretvorili na pola u pustoši: preobratili su onu divnu i tajinstvenu tišinu šumsku u pravo razbojište; onu bogu umilnu i slavopojnu pjesmu šumskih ptica i dirljivi žubor malog potočića — u odjeku zatorne sjekire; i tako je mjesto ljubavi i slobode — nikla u šumama mržnja i oko njih se zacarile stranačke zadjevice. Kako koja politička stanka, a s njome i nova vladavina dolaze redom na upravu zemlje, to su šume prvo sredstvo (misle najbliže, najpraktičnije i najjeftinije!) za agitaciju i predobijauje pristalica vladinih u narodu. folitikaje dakle najglavniji uzrok, sbog čega naše šume propadaju. Osim ovoga glavnoga uzroka ima još množina drugih manjih, koji su stvoreni sticajem okolnosti, a bogme i s neumjeća, neznanja i nemarnosti. Ovdje ćemo da prestanemo nabrajanjem ovih uzroka — naših nedaća, jer bi morali u produženju jadanja dotaknuti se inih osjetljivih činjenica i odnošaja, a pošto nam nije cilj i namjera kritično razmatranje, već samo nabrajanje obćih istinskih fakata o današnjem stanju našega šumarstva, to ćemo tu delikatnu stranu ove razpravice ostaviti za bolja vremena. A sad da vidimo, dali se je u Srbiji gospodarilo sa šumama po ma kakvu planu, da i negovorimo o racionalnom gospodarenju? Nije. U Srbiji se gospo |