DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1894 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 467 —


Za vneme, dok se šume ne ograniče i privređai planovi ne utvrde, obustavlja
se svaka eksploatacija šuma za izvoz i2 zemlje.


No u ovom vrememi ne smije se šuma sjeći ni za spekulaciju u zemlji
u ouim državnim sađaojim obćenarodnim i obćinskim šumama, koje leže pokraj
željezničkih linija na 20 kilometara razmaka.


Ministar narodne privrede dužan je svake godine narodnoj skupštini podnositi
obširan i to^an izvještaj o cielokupnoni stanju šuma u zemlji.
Ovoliko sam našao za shodno, da napomenem o novom „zakon u o
šumama" , u koliko bi moglo štovane čitaoce zanimati.


Još mi preostaje da rečem o šumskom gazdovanju kod nas: o podieli i
ograničavanju šuma; o šumarskoj literaturi i o životu našega naroda u svezi
sa šumama.


Šumsko gospodarenje i uredjenje šumske uprave.


Posije onoga, što srao već napred kazali, lako je svakome stvoriti si sliku
0 bezrazložnom i žalostnom gospodarenju s našim šumama. I bili se moglo ovo
i nazvati šumsko gospodarenje, kad nebi znali, kakav je život proživela ova
jadna zemlja od kad postoji, i kad nebi pojmili, kakvi su uzroci sprečavali
razvoj našeg šumarstva od kad se za nj´ znade. Tko iole poznaje geografske
prilike Srbije, razvoj njenog političkog života i njena napredka na polju ekonomnom,
kao i borbu za ob^tanak narodnji samo za posljednjih nekoliko decenija,
taj će podpuno pojmiti, sa kakvim se težkoćama i neprilikama imao
da bori šef srpskog šumarstva.


Političko rastrojstvo u zemlji s jedne i financijalna nemoć države s druge
strane ponajglavniji su uzroci, zašto se šumarstvo ovdje nije već odavna počelo
da razvija i napreduje onako, kako bi to iziskivale i potrebe narodnje i
koracanje na polju kulturnog razvitka Srbije, za onda nauka i dub vremena.
U najtežim fazama života narodnjeg bile su šume pučanstvu najveća, u pojedinim
slučajevima jedina utjeha i sigurno zaklonište u bedama i nevoljama
spolja, kao i u najtežim trenutcima političke borbe iz nutra. Pa netreba onda
da se čudimo, što smo zaostali tako, da se danas nalazimo na onom mjestu u
šumarstvu, gdje smo trebali da budemo prije stotinu i više godina.


Prije još nekoliko decenija naše su šume bile prirodna ljepota, one su
čitave i zdrave, neoštećene ponosito stojale, kao što na velikim planinama, tako
i na omanjim brežuljcima i doljama; pa nije u ono vrijeme ni narod nemilice
zatirao šume, kao što to radi sada u posljednje vrijeme. A zašto baš u posljednje
vrijeme? Za to, što je od desetak i više godina ovamo vezana politika
za šume i šume za politiku. Pa što se radi? Da bi pojedine političke
stranke došle što lakše i brže do cilja i moći, to su pošiljana s najmjerodavnijih


najnadležnijih strana, koja su upravo zvana da uredjenjem šumskog gospodarstva
upravljaju i da se o konservativno gospodarenje brinu, naredjenja u
narod: „neka seljak seče šume koliko mu drago, ima je i dosta,
samo onda neka pripada ovoj ili onoj partaji." Ovdje je sve ka