DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 10-11/1894 str. 18     <-- 18 -->        PDF

- 462 —
šume opet podigau, jer imaju odkuda. A šta srao mi radili? Mi smo aaš e


šume spaliliina vrljikeizciepali, koje su već po trunule,


i sad kad je ve(5 došlo vrierae^ da ih obnavljamo, a mi ne


mamo od kuda.


U proljeću 1891. godine, posije dvogodišnje radikalne vladavine, jedva do


čekasmo, da se narodnoj skupštini podnese projekat novog „zakona o šu


mama". Ovaj prvi saziv prve periode narodne skupštine primi objeručke ovaj


novi projekat „zakon a o šumama " sa nekim dosta zamašnim, pogriešnim


izmjenama, jer u srbskoj narodnoj skupštini ne sjedi ni jedan stručan šumar,


da bi na pretresu ovog važnog zakona sudjelovati mogao, već ga pretresaše i


praviše primjetbe i izmjene većina onih, kojima bi bolje ličio plug i ašov, nego


na onako važnom i častnom mjestu sjediti i na osnovu svoga seljačkog izkustva


zakone stvarati!


Taj projekat „zakona o šumama" bio je vrlo liepo za naše prilike sastavio
naš zaslužni šumar, bivši šef šumarskog odiela ministarstva narodne privrede
gosp. Jevrem Novaković, da nisu u skupštini nepozvati narodni tribuni
pojedine odsjeke toga zakona na svoju vodenicu navijali i tako taj liepi projekat
nakazili.


Najbolji nam je tome dokaz sam „zakon o šumama*", koj bje 30. ožujka
god. 1891. sankcioniran. Ovaj je zakon i pored mnogih izmjena opet tako neprilagodan
srbskim šumskim prilikama, da s njime može biti zadovoljan možebiti
lajik, a stručnjak šumar nikako. Nadati se je, da će doći skoro vrieme,
kad će ga ona ista stručna i energična ruka moći i popraviti, koja ga je sastavila
i napisala, pa da šumarstvo podje već jedaom i u Srbiji pravim svojim
tokom.


Kad počnem pisati o historiji srbskoga šumarstva i redati uzroke ovakom
žalostnom stanju ovdašnjih šuma i šumarstva, onda ću iznjeti sve uzroke, koji
i što koče radvoj ovostranog šumarstva. Za sad samo kažem: domaća politik a
i nesretno partizanstvo!


Neupuštajući se u samu kritiku novog „zakona o šumama", jer ću to
posije u zasebnom članku učiniti, a moram ga za sad i sam donekle respektovati,
spomenuti ću samo nekoliko važnih mjesta iz toga zakona, koja će,
uvjeren sam, poštovane čitaoce zanimati.


Šum e (planine, gore, zabrane) u Srbiji jesu:


a) državne,


b) obćinske,


c) seoske,


d) manastirske,


e) crkvene, i


f) privatne.


Državne šume dvojake su:


1. Čisto državne šume, koje su isključivo svojina državna bez ičijeg i
izkakvog prava uživanja u njima;