DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1894 str. 15     <-- 15 -->        PDF

~ 459 —


Još za Miloševe vlade počeli su šume naglo upropašćivati; jer naredbe,


koje su od njega izdavate u pogledu šuma, uisu bile to6no vršene; iio ovo se


nije moglo lako primjetiti, pošto je onda naseleaje još slabo bilo, a i povećih


prostora, naročito planinskih bilo je još pod dobrom šumom.


Za vrieme prve vladavine po ođlazku knjaza Mijaila, upropašćivanje šuma


uzelo je takve razmjere, da je ondašnje savjestnije vladine krugove obuzela ve


lika briga, kako da se ovomu zlu na put stane.


Za to se počnu izdavati naročite naredbe u pogleda čuvanja šuma, i u


obće počne im se veća pažnja da obraća. Ali sve uzalud. Nesrećna popular


nost, koja se kod naroda tražila, nije dala, da se ma i najmanji dio izdatih


naredaba i ostvari. I tako i oni, koji nisu ni ukoliko politikom zauzeti, no su


gledali samo interese zemlje umuknu, i šume se počnu još većma dieliti i za


vatati, a vlada je ondašnja morala gledati sve to skrštenih ruku.


Kolike je razmjere bilo zauzelo upropašćivanje šuma u ono vrieme, može
se vidjeti od tuda, što su i privatna i zvanična lica i nstmeno i pismeno dostavljala
vladi pojedine slučaje o zauzimanju i dielenju pojedinih šuma sa predstavkom,
da se ovom varvarstvu što prije stane na put. Pa ne samo to, i pojedini
stranci, koji su u ono vrieme putovali po Srbiji, videći šta se radi sa
šumama, kao najvećim blagom svake zemlje, iz sažalenja nisu mogli ostati ravnodušni
prema ovoj pojavi, no su kao prijatelji ondašnjih vlastnika savjetovali
im, da nastoje da i šume što prije zakonskim! mjerami zaštite. Tako ode jedan
konzul francuzki, putujući po Srbiji i vidiv što se čini sa borovimi sumarni, ondašnjem
predstavniku, i predloži mu, da se netko od domaćih ljudi pošalje u
Francuzku, gdje će naučiti kako se ljepše, lakše i koristnije katran i t. d. iz
borovine vadi, a da se šuma tako ne šteti, kao što je vidio daše radi u Srbiji.
I (dotični predstavnik, da li odista po svojoj uvidjavnosti ili samo iz gole učti


vosti prema konzulu, u sporazumu sa popečiteljem financija naredi, da ondašnji
pitomac u Parizu izuči pi^avljenje katrana, smole i t. d. iz borovine i opiše
eielu manipulaciju, pa opis da pošalje popečiteljstvu financija. Taj pitomac bio
sad pokojni Dr. Milosavljević. On je sve to vrlo savjestno i izvršio. Njegov se
rad može još i danas naći u starom arhivu ministarstva financija, gdje pokriven
debelim slojem prašine viečni sanak sniva. Ovome radu prave viečno družtvo
i svi drugi radovi ondašnjih državnika, koji su se ticali poboljšanja i uredjenja
ovdašnjih šuma.


Ovo zauzimanje i stranaca, da se stane na put devastaciji šuma, pa i
mnoge druge mjere u tom pravcu nije ništa pomoglo očuvanju šuma. Naprotiv
satiranje je sve to više otimalo maha!


Najposlje vlada uvidi, da joj valja energične korake preduzeti u pogledu
zaštićenja šuma, te izdade god. 1857. zakon šumski sa takvom tendencijom,
da je imao za cilj ne šume da očuva, već da se digne buna u zemlji. Daleko
bi nas odvelo, kad bi se dublje upuštali i navodili što iz ovoga zakona. Dosta
će biti, ako samo spomenemo, da ovaj zakon nije u život ni uveden, već je
posije njekoliko mjeseci opozvan.