DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1894 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 458 Šume i šumarstvo u Srbiji. Piše MilaH OI)radovi*J-LiČailill, šumarski upravitelj. (Nastavak) 0 razvoju šumarstva od prvoga početka pa do danas. Kad je Srbinu dogorelo bilo, te ne mogaše više da trpi nasilje i pakost svog ugnjetača, kad više ne imadjaše čira da zajazi njegovu ne zasitljivu grabežljivost, kad mu bi pogažena svetinja i crkve i doma, onda on skloni sebe i svoju sirotinju u neprohodljive šume. U tim se šumama začeše prve misli o oslobođjenju, o te šume se razbiše nebrojene čete sinova Muhamedovih, i iz tih šum^ granu nam sunce današnje slobode! Pa da ni u šta ne brojimo sve ostale koristi od šuma, ova bi jedina svakom pučaninu morala uliti čuvstvo najve(;e zahvalnosti, što su stari šume sačuvali i time ga u stanje postavili, da se spasi od propasti, koja se činjaše prije pol vieka ne izbježivom. Ali ova uspomena trebala je da podsjeti mladje naraštaje, te da očuvaju šume bar u onakovu stanju, u kakovu ih nasljediše. Zašto toga ne učiniše njihovi mladji naraštajii? zašto ne sačuvaše svoje šume, bar u nekohko, već ih onako nemilice sekoše i satiraše ? Za to, što nebje u prvom početku ustrojena potrebna šumska uprava. Od onoga dana, kako je knjaz Milo š preuzeo vladavinu, njegovom bistrom i pronicavom umu nije se mogla izmaći ni velika narodno-ekonomska vriednost naših šum^. Tako je on cieneći veliku vriednost šumš, po narod i njegovu privredu, najprije savjetom uticao na pojedine ljude i obćine, da šume što više štede, i njima se pametno koriste. Docnije videći, da savjeti malo pomažu, izdavao je razne naredbe u pogleda čuvanja i podizanja šuma, pa je najposlje postavljao naročite ljude ekonome, koji su bili plaćani iz državne kase. Ali najbolje namjere svakog čovjeka moraju se najposlje osujetiti, ako se radu jednoga stavi usuprot rad njih stotine! Tako je bilo i sa Milošem. Ono što je on u interesu zemlje radio, protivnici njegovi upotrebljavali su kao agitaciju protiv njega, da ga kod naroda omalovaže i obore. Po odlazku Milo5evom ondašnja namjestnifika vlada nije ništa prečeg imala da radi, no da šume oglasi kao narodno dobro, i da ih dieli. Ali i druge pojedine planine počnu se razdavati pojedinim obćinama i selima, a to sve da bi svoje privrženike što većraa zadovoljila i time svoj obstanak obezbiedila. Razumije se po sebi, da ovom diobom opet nisu se koristili oni, koji su potrebu u šumi imali, već oni bogatiji i koji su neku političku ulogu igrali« Vlada knjaza Mijaila starala se, da se šume povrate što prije u ono stanje, koje je pod vladom Miloševom bilo. U toj celji izda ona i velike uredbe; ali sve to trajalo je samo dotle, dok ona ne pade. |