DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1894 str. 13 <-- 13 --> PDF |
bude povjerenstvo moralo, kako se je lani dogodilo, preko polovice kandidata reprobovati, jer to baca loše svjetlo ue samo na kandidate, već i na struku samu. Kandidati kao zreli ljudi morali bi se pako sami u prvom redu pobrinuti, da se valjano priprave, jer ako cesto i nije osobita nesreća na kojem izpitu pasti,, pošto to gdje kad i od momentane iadispozicije ovisi, ipak se dičnim nazvati ne može, a osim toga svaki je takav izpit sa troškovi, a često i đrugirai neprilikami skopčan. Konačno molim, da oni, koji bi koje od ovih redaka na sebe protegnuti btjeli, oproste, jer što je ovdje spomenuto, učinjeno je lih u interesu napredka naše struke, kojoj ipak počinju svitati dani bolje sreće, nego li dosada, pak je stoga i ođ pojedinih članova isto pravo tražiti: što bolju teoretsku i praktičnu podlogu za samostalno vodjenje šumskoga gospodarstva, jer se i šumsko gospodarstvo sve više dojakošnjeg tutorstva riešava.* ^´ I ako se s gospodinom piscem podpunoma u razvitih naČelih slažemo, to mislimo, da u pogledu razjašnjenja stvari moramo sliedece dodati S Mjesta Šum. vježbenika kod imovnih obc´ina nisu kreirana s potrebe, da si im. obdina u vlastitoj periferiji uzgoji sto bolje organe, već su ta mjesta nastala po nuždi tako, da su mjesta, koja su dosada zapremali nadlugari i dnevničari popunjivana s abutiiienti šumarskih zavoda, koji iza svršenih nauka eksistencije naći mogli nisu. U tih slučajevih bio je samo ovaj potonji donjekle zadovoljniji, pošto je bas privremeno našao utočište u stručnom uredu, te stupio u prigodu, da bar jedan dio manipulacije nanči; ter da za svoj rad dobije adjutum. Šnjim samim, ili sa više takovih gdjekad 3 — 5, nije se mogao puno baviti njegov predpostavljeni, ne od nemara ili s neljubavi, već zato, što bi onaj posao, kojeg je „vježbenik" obavljao, zaostajao, kad bi se istoga k drugom zanimanju pritezalo. Pokraj svega toga dade se u većem gosp. uredu steoi prilična manipulativna praksa, jer se vježbenik može raznoliko upotrieblti kod kanceliste u manipulaciji, kod raČunovodje u knjigovostvu, kod taksatora u uredjajnih radnjah. A kad je tako jedna godina probavljena, tad bi valjalo vježbeniku iz ureda k šumariji. Ali i tuj je potežkoća, jer raznoliki interesi kao i razpoložba vježbenikova nedopuštaju svagda takovog dođi elenja. Zato je sasma naravno, da se za vježbenikovu praksu neimadu brinuti toliko njegovi predpostavljeni, koliko on sam, pa mora biti pridržano i ostavljeno njegovoj ambiciji i materialnom položaju, da mienjanjem službovnih mieata i pragmatike svoju erudiciju umnožava. U Njemačkoj propisuju dapače, da kandidat za državno namještenje studira odnošaje struke i izvan svoje užje domovine. S toga mnijemo, da se pitanje o praksi u vježbenikah neće moći tako urediti izdanjem koje naredbe, kako hi se uredilo, da se za naše višje držane izpite propiše jošte i treći, do sada mu manjkajući, to jest praktični dio iz pita. Čim će kandidat znati, kakovi ga sve zahtjevi očekuju, tim će se sam i pobrinuti, da jim dorastao bude. A tom prigodom biti će individualno znanje i upotrebljivost i našeg križevČana i akademičara pravim mjerilom omjerivano. Zato nam valja 0 tome raditi, da se državni izpit svakako Upodpuni, Grlede čitanja njemačkih knjiga sasma smo sporazumni, samo tuj savjetujemo, da se ponajprije uče specialia, a nakon toga istom, kratko prije izpitaj neka se čitaju enciklopedije. Uredn. |