DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1894 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 456 — Obzirom na samo teoretsko znanje, koje se na ovom izpitu zahtjeva, prem mu je smjer više prakti(Vui, spomenuti je, da mnogi kandidati dolaze pred povjerenstvo slabo spremni, dapače da su neke predmete prije u školah bolje znali, nego ih sada znadu. Uzroci su tome razni. Većinom se to opaža kod onih kandidata, koji su prekomjerno dugo u praksi. Kao kod svake znanosti, tako i šumarske mnogo se toga uči, što se kasnije malo ili skoro nigda netreba, nu ipak se znati mora, jer to već položaj šumara kao strukovnjaka zahtjeva. Nepreostaje dakle drugo, nego, da kandidat i ovakove stvari čita. Nasuprot mora on biti podpunoma vješt onomu, što mu je od prieke nužde, tako rekuć, svagdanji hljeb. Tu se nemože ništa kroz prste progledati. Ovamo spada primjerice uporaba raznih skrižaljka, kakove su sadržane gotovo u svakom šumskom koledaru, pak osobito točno poznavanje ustanova šumskoga zokona, osobito priloga D. k šumskomu zakonu i proračunavanje odšteta na temelju istoga, točno poznavanje raznih naredaba i naputaka tičućih se službovanja, gospodarenja, procjene i uredjenja šuma i t. đ. Često dakle takovih stvari, koje se u školah neuče, ali se u praksi bezuvjetno znati moraju. Ipak se je opazilo, da neki od kandidata, kojih je inače teoretsko znanje dovoljno bilo, nisu nikako poznavali takovih naputaka, prem n. pr. kod imovnih obćina službuju. Žalostno je pako, da činovnik niti onoga nezna, što od njega njegov službodovac zahtjeva. Kardinalne zasade šumarske nauke mora svaki kandidat dobro znati i razumjeti, to je kod ovih izpita glavno. Potrebite detalje neka poznaje, ah neće mu biti dovoljno, da baš samo ono opetuje, što je u školi čuo i naučio, već mora da polag mogućnosti prati literaturu i to osobitu dnevnu, ponajpače koliko se same domovine tiče. U tom pogledu opažaju se nedostatci. Ima takovih, koji dvojako grieše Jedni opetuju samo ono, što su u škoh naučili, a to nije dosta. Preporuča se osobito čitanje njemačkih strukovnih knjiga, jer se može reći, da je šumarska literatura gotovo sva njemačka, ostali narodi toj su nauci dosta malo privredili. Neka dakle oni, koji dovoljno njemačkome jeziku vješti nisu, izučanju istoga što veću pomnju posvete. Laganim čitanjem takovih knjiga proniknuti će i u same tančine jezika, kojega bi svaki vrstni i napredni naš šumar bar u toliko poznavati morao, da može gladko njemačke knjige čitati. Drugi opet grieše tako, da i previše knjiga čitaju, nu površno, a da pročitanog pravo ni ne shvaćaju, pak im uslied toga pojmovi nisu bistri, već se samo smute u mnogom. Na ovakovog kandidata mogla bi se tada upotriebiti ona njemačka: „sieht den Wald vor lanter Baumen nicht." Samo onaj, koji je jedini knjigu valjano proučio i shvatio, neka tada i druge knjige čita, inače slaba mu korist odatle. Izpit ovaj interesantan je i za samo povjerenstvo zbog toga, što isto ima da osim kandidata iz domaćeg križevačkog učilišta, izpituje još i one iz drugih zavoda, navlastito akademičare. Opazilo se je, da posliednji kan da nekoj puta omalovažaju ovaj izpit, pak dolaze savSma nepripravni, posljedice toga naravno da tada svakoga osupnuju. Neka dakle svi nastoje doći što pripravniji, da ne |