DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1894 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 455 — suditi. Stavlja se dakle svakomu mladomu šumaru ua srce, da u praksi nastoji, da bude što više upotriebljen kod izvanjskoga službovanja, ne pako, kako je cesta običaj, da obavlja za vrierae t z. praks e kakove lih jednostrane, više mebanioke poslove u kojem šumskomu uredu, a sam gaje srez malo kada i vidio. Da je tomu često tako, nije mnogo puta kriv žum. kandidat, već su krivi njegovi predpostavljeoi, koji se dovoljno ne skrbe, da im bude vježbenik u svih granah šumarske uprave valjano upućen, mnogo puta i oni su sami ua toliko okupljeni službenimi poslovi, da se pravo ni nemogu ovakovim vježbenikom baviti. Bilo bi medjutim od prieke nužde, da se izradi neki naputak za službovanje vježbenika, koji bi opredielio, kako se imadu vježbenici upotriebljavati, koliko vremena moraju provesti u ovoj ili onoj praktičnoj uporabi, na pr. mjeračini, taksaciji i t. đ. "U tom slučaju nebi bilo takove lih jednostrane prakse, da bi se moglo iz odgovora kandidatova primjerice čuti, da može na godinu po rali prirast u nekoj šumi iznositi po 20—30 m-"^. Svatko će priznati, da kandidat, koji takav odgovor dati može, možda uz svu teoriju neima absolutno nikakove prakse, a po tom ni sposobnosti za „samostalno vodjenje šumskoga gospodarstva". Pošto većina našeg šumarskoga pomladka služi kod imov. obćina bilo bi dakle nuždno, da upravitelj gospodarskoga ureda barem svake četvrt godine dobije izvješća, kakova li je bila praksa njemu podčinjenih vježbenika, koji još viši šumarski izpit položili nisu. Prema tomu morali bi se tada takovi vježbenici i mnogo premješćivati od jedne šumarije drugoj, jer će kod jedne možda imati veliku praksu u šumogojstvu, u drugoj u uporabi šum^ i t. d. Samo ovim načinom moći će oni ono, što su u školah teoretski naučili i praktički upotriebili i steći si bistri pojam o službovanju i zadaći šumarskoga upravitelja, a taj je nužđan kod izpita, koji ovlašćuje „na samostalno vodjenje šumskoga gospodarstva". Svoju šumarsku praksu opisuje kandidat u svojoj posebnoj domaćoj radnji, koju ima izpitnomu povjerenstvu predložiti- Žalibože mnoge od ovih radnja jasno pokazuju loše strane, te često samo imenom nazvane šumarske prakse. Nuz to mnoge od ovih radnja sastavljene su bez dovoljne upute od strane stručnjih poglavara, pak i vrlo malo vriede, dočim se neke nasuprot upravo izvrstnimi ocjeniti mogu. Na te melju dosele spomenutoga od prieke je dakle nužde posvetiti što veću pažnju ovim dvim godinam šumarske prakse, koje su za kandidate propisane, koli od strane samih kandidata, toli od strane njimi predpostavljenih stručnih glavara. Uspjesi državnih izpita biti će tada sjegurno puno povoljniji^ nego je to bilo posljednjih godina. Još mi je jedno gledom na domaće radnje kandidata iztaknuti, a to je sam način pisanja. Mnogi kandidat previše si uobražava pa mish, sve što je našao nevalja, sve bi htio odma zamjeniti boljim, dakako na temelju svoga više subjektivnoga mnienja. Akoprem nisam neprijatelj kritike, dapače triezne kritike veliki prijatelj, jer u njoj nalazim pravo poticalo na napredak, ipak bi se mnogomu kandidatu preporučiti moglo nešto više skromnosti, nego li^e to kadkada u tih radnjah opaža. |