DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1894 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 429 — čira se zanietae, neproviriv mt\ iz kapice, odpadne Hi se na grniicici osuši. Od ona četiri hrasta, koja se u vrtu MaxiiBira nalaze, porasla su dva slučajno na sjevernoj sirani na kraj vrta biizu potoka, od juga su zakloBiti brežuljkom i visokom šumom tako, da iiii sunčana žega naškoditi uemože, a sunce se već oko jedan sat po podne izgabi s njihovih krošnja. Ova dva hrasta počela su prije 5 godina plodom (žirom) radjati, od kojih sam svake godine, od kako su počeli roditi, sjeme kupio i po šumi i sjemeništu sadio. Prve godine sadio sam taj žir po šumi u nizini i na brežuljku u jesen , ali ni jedan nije niko, jer je izzebo, a od onih, što sam ih u sjemeništu sadio, niklo je od 100 komada žira jedva pet, i tako sam dvie godine u jesen sadio, ali bez uspjeha. Nakon toga odlučih se za sijanje u proljeće, pa sam i žir preko zime u podrum spravio, koji je do proljeća počeo i klicati. Na to sam ga u sjemenište i šumu posadio, gdje je niko i hepo u rastu napredovao. Ovaj hrast donosi liep i krupan žir, pa bi čovjek mislio, da je i dobar za krmu. Kako ova dva hrasta na medji vrta stoje, pristupni su i svinjama, koje baš često tamo zalaze i opali žir pojesti mogu. Jednom zgodom zapitam pastira, koji se je u blizini sa svinjama nalazio, da li mu svinje ovaj žir žderu, na što mi reče: da je to morski žir (!) i da krraci ne mare za njega. Pa jer sam ga još u proljeće pod hrastom u Ušću nezgrižena i nepojedjena nalazio, to odatle zaključujem, da je trpak, jer da je tečan kao naš, sigurno bi ga svinje pojele. Kod te okolnosti nebi savjetovao, da se od ovog sjeverno-amerikanskog crvenog hrasta, a niti od drugih vrsti amerikanskih hrastova, koje u naših predjelih po perivojih za ures goje, te ih je već preko 20 vrsti importirano, sjemenje za sadnju po šumah naručuje i kupuje ; jer kako ja te hrastove poznam, to ne radja ni jedan plodom, pošto im je naše podnebje, kako rekoh, odveć blago, k tomu je i drvo prema našim hrastovom lošije kvalitete, a da bi vriedno bilo po šumah ga razplodjivati. Nama nije nuždno, da uviek ono, što Njemačka i drugi preporučuju, prihvatimo; oni što pišu i savjetuju, čine to za svoje predjele i narodno-gospodarstvene odnošaje, koji nam uviek na uhar nesluže. A kako je s time, tako valja da smo oprezni i kod uporabe.njihove strukovne literature, naročito prigodom kompilacije i prevadjanja njihovih djela. Tuj ćemo najbolje proći onda, ako ćemo umjeti obćenitosti njihovih teoretičnih zasada shodno aplikovati na naše narodno gospodarstvene odnošaje, koji su i usljed čisto posebnih napremicah našega naroda i usljed geografičkog položaja tla i inih faktora skroz različiti od njihovih. ~ Uz sve zanimanje za ono, što je u stranih liepa i dobra, proći ćemo gospodarstveno najbolje, ako u tom pogledu budemo konzervativni, ter ako si naše odlične vrsti hrastova neizmjenjujemo, — jer ih čim boljim zamjeniti nemožemo i nećemo. Sve kad bi to i moglo biti, to bi majka narav već sama našim stojbinam udieiila i tog araerikanca, pa nam u naših radnjah te vrati valja svagda sliediti rukokaze njezine i na |