DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9/1894 str. 42     <-- 42 -->        PDF

— 428 —


Na to, što Niemci preporučuju, da se ovaj amerikanski hrast po šiiioah
razplodi radi njegove osobite kakvoće drva i što brzo raste itd.; primjetiti mi
je, da to mogu samo oni preporučivati, koji odličnih svojstava naših hrastova
nepoznadu, te ih s onim a paralelu stavljaju, dapače ga od naših za tehničke
svrhe sposobnijim drže. Ako je za Niemce ovaj hrast u onih predjelih Njemačke,
gdje su ga već razplodili i goje od važnosti, nemože za naše šumske
predjele isto vriediti, jer ga naše hrašće u svakom obziru nadmašuje.


Kako su mi vrela poznata, napomenuti ću, da je ovaj hrast sa drugimi
vrstrai hrašća u Evropu^ donesen godine 1760. i da je sjeme ovog crvenog
hrasta u Evropi godine 1770. od vlađajućeg vojvode Franje od Anbalt-Dessau
razprostranjeno. Ova vrst hrasta presadjena je sa drugimi vrstima importiranih
hrastova najprije u čuvenom perivoju Vorlitz za ures, te je za nekoliko godina
osobitu pozornost gospodara i šumara na se obratio, jer je znatno brže u rastu
napredovao, nego li ijedna od ostalih vrstih hrašća, koje su istodobno iz Amerike
donesene i presadjivane. Od tog doba nastojalo se je, da se taj hrast čim
više razširi, a to se je moglo izpuniti samo onda, ako taj hrast plodom rodi,
na što se je dakako dugo čekati moralo. Po naredbi vlađajućeg vojvode Friderika
nije se smjelo od ovog hrasta sjeme iz države izvažati, jer se je moralo
najprije o tome pobrinuti, da se ono u bašćah anhaltskih više razplodi. Posije
toga priredjena su bila sjemeništa i gojilišta u šumah.


Godine 1818, presadjeno bje prvo ovakovo mlado drveće u anhaltske šume,
pustare i močvare, gdje je u različitom tlu i stojbinanij kako vele, za čudo
dobro napiedovalo. Od tuda su kašnje sjeme i sadnice razpačavane na sve
strane po Njemačkoj i drugih krajevih, pa je tako preko oceana ova vrst hrasta
i u naše predjele unesena, pošto su je kao uresno drvo za perivoje nabavljali.
I u Ijepom i zanimivom MakvSimiru, vrtu nadbiskupa zagrebačkog, nalaze se
četiri odrasla exemplara, koji su mi služili kao objekt za studij o tome, kako se
u naših predjelih u rastnji taj hrast razvija, pa sam te hrastove odavna motrio.
Ovaj hrast, kojega je domovina sjeverna Amerika, može naše podnebje
lasno podnjeti, priljubiti mu se i u rastnji dobro napredovati, samo nemože u
našem predjelu redovito plodom (žirom) roditi, jer mu je podnebje toplo, pa mu žir,