DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1894 str. 20 <-- 20 --> PDF |
~ 406 urednike, koji nisu s ostalim udruženi u kakav status, prihvaćeno je načelo, da se u viši plaćevni stupanj promiču od pet do pet godinah. Što se stanarine tiče, to je ona po dosadaojili zakonskih propisih bila za sve činovnike istoga činovnoga razreda i za svu zemlju u pravilu posve jednako odmjerena. Svagdanje izkustvo uči nas ipak, da su u raznih mjestih posve raznolike ciene stanovom, a obćenito, da nigdje ođmjera stanarine neodgovara skupoći stanovah. Za zemaljske urednike, tim je to nerazmjerje nepovoljnije, što njihovi drugovi a podjeđno konkurenti kod iznajmljivanja privatnih stanovah, t. j . činovnici kod zajedničkih oblastih kao i vojnički častnici, uživaju znatno veće stanarine. Trebalo je dakle prihvatit i u tom pogledu načelo zajedničkoga zakona, ter se pri odmjeri držati iznosah, ustanovljenih za zajedničke činovnike. S toga su podieljene stanarine u tri razreda prema mjestu službovanja, a za svaki pojedini činovni razred. U prvi razred, koj odgovara Il-gom zajedničkoga zakona, uvršten je samo glavni grad Zagreb, u drugi sjedišta županijskih oblastih i sudbenih stolovah, kao i neka ina veća mjesta^ gdje su notorno skuplji stanovi j u trećem su razredu napokon sva ostala mjesta. U glavnom gradu Zagrebu, gdje su od posljednjih dvadeset godina stanovi silno, malne na dvostruko poskupili, bit će dosta velika povišica stanarine. U ostalih dvih razredih neima napram sadašnjoj odmjeri stanarine znamenite poboljšice. Vlada scieni, da će svakako novo razredjenje stanarinah mnogo bolje odgovarati zahtjevom pravičnosti. Pitanje, po kojih se načelih ima odredjivati promak uređnikah istoga činovnoga razreda u viši plaćevni stupanj, moglo se je u osnovi riešiti dvojakim načinom. Ili je valjalo prihvatiti načelo, da svaki urednik u viši plaćevni stupanj ima bit promaknut, čim u nižem proboravi stanovito vrieme, recimo pet godinah, kako je to odredjeno za kraljevine i zemlje, zastupane u carevinskom vieću, ali pak imalo se je kao što je do sad kod nas kao i u Ugarskoj u porabi, promaknuće ovisnim učiniti ob izpražajenju dotičnoga mjesta, sisteraizirana u višem plaćevnom stupnju. Poglavito s obzirom na stalnost budgeta prihvaćeno je potonje načelo. Tako će se naime mnogo preciznije dati ustanoviti godišnja potreba za beriva, jer će se svake godine u autonomni proračun uvrstiti razmjerni broj mjestah pojedinih plaćevnih stupnjevah. A opravdan je prihvat toga načela i s toga, što je poželjno, da se u tako bitnoj točki odnošaji autonomnih uređnikah nerazlikuju od odnošajah zajedničkih činovnikah. Osnova ta oslanja se na događanju praksu u pogledu pitanja, kako imadu bit sastavljeni osobni statusi, po kojih će se ravnati promaknuće u više plaćevne stupnjeve. Vladi je ostavljeno, da potanke odredbe o tom naknadno izda. U zakon sam preuzete su najglavnije ustanove, koje sve polaze sa stanovišta, da činovnici sličnih službenih strukah, sa jednakom ili sličnom strukovnom |