DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9/1894 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 403 — povoljnije uvjete, nego li državni urednici, a kad´, poskoče ciene životnim potrebam, tad se a pravilu i beriva takovim činovnikom povisuju. Naprotiv državni urednik ostaje ii svakom slučaju, dok trgovac i obrtmk prema poslovnim konjunkturam ciene svojih proizvodah i robe povisuje, vezao na svoja stalna beriva, a izkljuCen je načelno od svake^ nuzgređne privrede., tako, da nm napram sve to većoj skupoći ne preostaje drugo, nego uzkratit sebi i obitelji svojo.) najnuždnije životne potrebe, ako neće da propadne. Nije s toga ni čudo, što se darovitiji a izvrstno naobražeai mladi ljudi nerado javljaju´;^za državnu službu ili što iz nje bježe, ćim im se pruži prilika naći inu privredu. Mnogi pako, koji su već duže vremena služili, nastoje da dodju u stanje mira, pak da tad nadju nuzgredne zaslužbe, nebi li tako uz svoju mirovinu došli do većega prihoda. Uz pritisak materijalne nužde ne može se urednik ni u stručnoj naobrazbi svojoj usavršivati. Često mu manjkaju sredstva za nabavu najpotrebitijih stručnih djelah, dapače ima slucajevah, gdje niži činovnik nije u stanju ni pristupit čitaonici kakovoj, jei= ne može namaknuti godišnje članarine. Nije se s toga čuditi, daje činovnik, tako loše materijalno postavljen, čim još pridodje bolest, slučaj smrti u ´obitelji ili ina kakova izvanredna nesgoda, prisiljen potražit vjeresiju. Tako obično pada u šake lihvaru, odatle potiče pak takav moralni pritisak usljed nedostojne ovisnosti, da se time često smanjuje ne samo sposobnost za rad, već i pouzdanost dužnikova,. Na dlanu leži, kako se time u pogibelj dovađjaju najhitniji interesi državne službe. Vlada opažava s njekom bojazni, kako velik dio slabo plaćenih urednikah pod pritiskom oskudice posiže za sredstvom, zakonito dopustivim, ter uzimlje predujmove na plaću, da doskoči časovicoj nuždi. Vlada te predujmove i dozvo- Ijuje, ali kako usljed znatnih odbitakah od tekućih berivah za povratak predujma, materijalno stanje takova urednika još oskudnije postaje, nije čudo, da se vrlo često odatle samo radja nova nužda. Tad se takav činovnik zadužuje kod bankah, šteđionicah, družtvah, uz vrlo teretne uvjete, zalaže na dugačak niz godinah velik dio svojih, berivah i uzimlje na vjeru nuždnu hranu za obitelj. A to nišu pojedini slučaji, dapače medju nižim činovničtvom iznimke su oni, koji su kadri redovito izlaziti sa svojimi berivi. Pošto ima razmjerno malo službenih mjestah s većimi berivi, nije uredniku lahko napredovati u službi do višega činovnoga razreda. Dapače i promak u viši plaćevni stupanj istoga činovnoga razreda po dosadanjih propisih zapinje često putah tako dugo, da urednik, uživajuć po desetak godinah neprestano ista beriva, mora sbilja izgubiti svaku ambiciju i dobru volju za vršenje svojih težkih dužnostih. Razumljivo je s toga, što su se neke kategorije činovnikah obratile na vladu i sabor s molbami, da jim se pomogne, a što su i u dnevnih listovih učestale tužaljke o nevoljnom stanju činovničkoga stališa. 28 |