DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1894 str. 7 <-- 7 --> PDF |
345 spodarenja — izuzam neke rieđke slučajeve. U prvi kraj uka?.e se dodaše, da mlada šuma izvrstno uspieva, kada se uz nju i ratarski proizvodi goje (korun^ kiiruza i t. d.) nu izkustvo je pokazalo, da takove kulture iznenada u rastu zaostanu, te napokon posve zakržljave. Tomu nije ni čudo jer su okopavine sav fosfor i kalij absorbirale, S druge strane mora se priznati, da i šumske biline isto tako kao i ratarski proizvodi, tim bolje uspievaju čim bolje je tlo obradjeno odnosno, čim lakšeg pristupa atmosferilija u tlo imaju. Iz izkustva mogu preporučiti, da je dobro, ako tlo, na kojemu kanimo žir posijati, na jednu ili dvie godine u gospodarske svrhe upotrebimo (sijanjem žitarica ili okopavina). Druge ili treće godine preporučuje se na takovom tlu zimski usjev skupa sa žirom posijati. Ja sam imao prilike, da na jednoj te istoj šumskoj plohi, koja je kroz dvije godine bila žitaricama obradjivana posijem žir: 1, pod motiku, 2. pod plug u brazde (sa pšeničnim usjevom), 3. širokom sjetvom skupa sa pšenicom. Prvi je način potrošio najmanje žira, ali je ipak bio najskuplji, jer zahtjeva najviše radnika ; za drugi i treći način potrebno je doduše dva do tri puta više žira, ali zato sjetva sama ue stoji mnogo, jer su dovoljna dva radnika: jedan sijač i jedan prevozač žira. Buduć da se je uz način pod 2 i 3 dotično zemljište iznajmilo za jesenski usjev, to su tom zakupninom ogojni troškovi skoro za polovicu namireni bili. Što se uspjeha tiče, to se je na proljeće pokazalo, da je kod sva tri načina efekt mal´ne jednak bio. Nakon što je žir jednom izniknuo, ne mogu preporučiti daljnu uporabu toga tla u gospodarske svrhe, jer što je jednom šuma, neka ostane šumi. Kod ove prilike ne mogu prešutiti, da je na šumskim čistinama, koje su negda bile privatno zemljište, te do skrajnosti izcrpane, kultura sa žirom najnezahvalnija. Prve godine, dok se još mlada biljka hrani iz pričuvnih tvari sjemena, izgleđje kao da je kultura uspjela, nu što kašnje, to hrastići sve riedji bivaju, dok napokon treće godine jedva ovdje — ondje po gdjekoji ostane. Takove enklave imaju obično najviši položaj u dotičnoj šumi, tako da do njih blagotvorna Savska poplava niti ne dopire, usljed toga osuši se takovo tlo i omršavi, da ga nije moči ni oranjem za šumsku kulturu popraviti. Uz sve to zlo, još i miševi na taj suhi terrain pribjegnu, te ne preostaje drugo, nego godimice kulturu popravljati, dok se bar toliko hrastića i razne biele šume na istoj ne uvrieži, da bar nalik na mladu šumicu izgleđje.* Treći odsjek razpravlja o sadnji, U istoj spominje se samo što je najnuždnije, a to je poznato iz ostalih knjiga o šumogojstvu; kao izrični pristaša naravnog pomladjivanja, razumije se, da B. nije veliki prijatelj sadnje, odnosno presadjivanja, za to je u toj grani — napram ostalim — posve kratak. * Mi smo kod nagih gojitbah, koje smo na takovih česticah provađjati morali najbolje onda prolazili, kad smo uz veoma pomnu priredbu tla, neštedeć žira pun u sadnju proveli, e je žir tako gusto nikao, kao izpod hrasta za srednje žirovine. Velika je blagodat po gojitbu kad lis(5e mladicab ved u prvoj godini pioštinu zastre. Uredn. |