DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1894 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 303 — jedinac sam ne može ništa, jer ako i oSistiš ieđan srez od „domaćilr^ grabežljivaca, eto za kratko vrieme „tudjih" iz susjednog sreza, čim opaze, da ovdje ne ima toliko konkurencije za životni obstanak. Ne preostaje ino, nego da se što izdašnije latimo strihnirm. Ovdje ne mogu prešutiti da sam opazio, da naše oblasti ne rado daju dozvolu za trovanje sa strihninom*, — nu ja ne vidim razloga tomu, u našim javnim glasilima javljaju se svakojake nesreće i nezgode, nu ja još niesara čitao, da se je dogodila kakova nesreća sa trovanjem. Da vidimo, kojoj domaćoj životinji može otrovana mrcina naškoditi? Nijednoj, do li krmetu i psu. Nu pošto se trovanje obavlja po najvećoj zimi (o božicu), kada ni svinje u šumu ne zalaze, pa pošto se takove otrovane mrviue izlažu u najgušćim branjevinama, kamo osim lisice i vuka riedko živ stvor u to doba godine zalazi, to je očevidno, da je bojazan od trovanja posve neosnovana. Da se naši, oblastnici jednom na licu mjesta pred lisičjom jamom osvjedoče, koliko je zečeva, trčaka i domaće živadi, lisica za ono 3—4 mjeseca, dok je odhranila ono 5—8 štenadi, uništila, sigurno se nebi nikojih sredstava žacali, da ju utamane. Neka se na jedno lisičje leglo računa za ono 100 dana samo 20 novčića na dan (što potamani koristnih životinja), to samo za to kratko razdobje šteta 20 for. iznaša, a koliko takovih legla ima u svakoj obćini! Neka se sada proračuna šteta za cielu Hrvatsku, pa će izaći nevjerojatna svota, — a ipak je tomu tako. A što da tek reknemo o vuku, koji najmanju štetu počini, ako odnese tromjesečno prase ili razdere srnu! Nijedna njegova šteta ne iznaša izpod 5 forinata! U mojih srezovih odnieli su ovog proljeća oko 20 komada krmaka, to je, što sam saznati mogao, a biti će ih sigurno i više. Dakle, učinimo mi svoje, a strihnin svoje, pa kod naše izvrstne klime i bogate paše, ne će za desetak godina nitko u Hrvatskoj biti željan niti trčke, niti srnetine. Napokon smo, bogu hvala, dobili i ribolovnu naredbu, a bilo je već skrajne vrieme. Ja, koji sam od prve svoje mladosti imao prilike vidjeti, kako se riba kod nas tamani, uviek se čudim, da je u obće još u našima vođama ima. Pa da bi se bar u pravo vrieme tamanile, nego baš u travnju, svibnju, lipnju za vrieme mriestenja. Hvata se, ili da bolje rečem, ništi se riba na sve moguće načine; nu nijedan način nije mi tako mrzak, kao onaj sa tako zvanim prebojem. Dotični potok se naime tako zagradi su debelom, katrajsanom mrežom, koja je razapeta o čvrste stupove, da nikakova riba, osim najsitnije, tuda proći ne može. Kada se pred prebojem djbrano ribe nakupi (riba se naime vraća natrag u Savu), onda ribari, koji na bregu imaju svoju koljebu, sa drugom mrežom, alovora, tako nakupljenu ribu jednostavno van izgrnu. ^Na taj način * To 8U lokalne i pođpuno neopravdane tiesnogrudnosti ođ strane dotičnih zvaničnikah. Medjutim se je na^e okretno družtvo za zaštitu lova i ribolova već dogovorilo, da se u tom predmetu, uz predlog obrađen naredbe o postupku kod trovanja sa striebninom, obrati na kr. zem. vlada za posredovanje u tom predmetu, što <^e i izvesti, eim pristigncmo dotični obrazne naredbe izraditi. Uredu. |