DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1894 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 303 —


jedinac sam ne može ništa, jer ako i oSistiš ieđan srez od „domaćilr^ grabežljivaca,
eto za kratko vrieme „tudjih" iz susjednog sreza, čim opaze, da ovdje
ne ima toliko konkurencije za životni obstanak. Ne preostaje ino, nego da se
što izdašnije latimo strihnirm. Ovdje ne mogu prešutiti da sam opazio, da naše
oblasti ne rado daju dozvolu za trovanje sa strihninom*, — nu ja ne vidim
razloga tomu, u našim javnim glasilima javljaju se svakojake nesreće i nezgode,
nu ja još niesara čitao, da se je dogodila kakova nesreća sa trovanjem. Da
vidimo, kojoj domaćoj životinji može otrovana mrcina naškoditi? Nijednoj, do
li krmetu i psu. Nu pošto se trovanje obavlja po najvećoj zimi (o božicu),
kada ni svinje u šumu ne zalaze, pa pošto se takove otrovane mrviue izlažu u
najgušćim branjevinama, kamo osim lisice i vuka riedko živ stvor u to doba
godine zalazi, to je očevidno, da je bojazan od trovanja posve neosnovana.


Da se naši, oblastnici jednom na licu mjesta pred lisičjom jamom osvjedoče,
koliko je zečeva, trčaka i domaće živadi, lisica za ono 3—4 mjeseca,
dok je odhranila ono 5—8 štenadi, uništila, sigurno se nebi nikojih sredstava
žacali, da ju utamane. Neka se na jedno lisičje leglo računa za ono 100 dana
samo 20 novčića na dan (što potamani koristnih životinja), to samo za to
kratko razdobje šteta 20 for. iznaša, a koliko takovih legla ima u svakoj
obćini! Neka se sada proračuna šteta za cielu Hrvatsku, pa će izaći nevjerojatna
svota, — a ipak je tomu tako. A što da tek reknemo o vuku, koji najmanju
štetu počini, ako odnese tromjesečno prase ili razdere srnu! Nijedna
njegova šteta ne iznaša izpod 5 forinata! U mojih srezovih odnieli su ovog
proljeća oko 20 komada krmaka, to je, što sam saznati mogao, a biti će ih
sigurno i više. Dakle, učinimo mi svoje, a strihnin svoje, pa kod naše izvrstne
klime i bogate paše, ne će za desetak godina nitko u Hrvatskoj biti željan
niti trčke, niti srnetine.


Napokon smo, bogu hvala, dobili i ribolovnu naredbu, a bilo je već skrajne
vrieme. Ja, koji sam od prve svoje mladosti imao prilike vidjeti, kako se riba
kod nas tamani, uviek se čudim, da je u obće još u našima vođama ima. Pa
da bi se bar u pravo vrieme tamanile, nego baš u travnju, svibnju, lipnju za
vrieme mriestenja. Hvata se, ili da bolje rečem, ništi se riba na sve moguće
načine; nu nijedan način nije mi tako mrzak, kao onaj sa tako zvanim prebojem.
Dotični potok se naime tako zagradi su debelom, katrajsanom mrežom,
koja je razapeta o čvrste stupove, da nikakova riba, osim najsitnije, tuda proći
ne može. Kada se pred prebojem djbrano ribe nakupi (riba se naime vraća
natrag u Savu), onda ribari, koji na bregu imaju svoju koljebu, sa drugom
mrežom, alovora, tako nakupljenu ribu jednostavno van izgrnu. ^Na taj način


* To 8U lokalne i pođpuno neopravdane tiesnogrudnosti ođ strane dotičnih zvaničnikah.
Medjutim se je na^e okretno družtvo za zaštitu lova i ribolova već dogovorilo,
da se u tom predmetu, uz predlog obrađen naredbe o postupku kod trovanja sa striebninom,
obrati na kr. zem. vlada za posredovanje u tom predmetu, što <^e i izvesti,
eim pristigncmo dotični obrazne naredbe izraditi. Uredu.