DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1894 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 362 vačko osoblje hranitelj racijonalnog lovišta; ovaj ga goji, a onaj ga štiti, nu gdje se ništa ne odgaja, tu se ne ima ništa ni zaštititi. Da budemo jasniji: naše dosadanje lugarsko osoblje ne ima ni pojma o raeijonalnom lovu i lovištu, ODO misli, da je već udovoljilo svojoj dužnosti, ako danas obidje svoje lovište, a ako ovaj ili onaj još umije ubiti srnu na 30—40 koraka (ali ne tanetom) onda se već drži, da je lovac nad lovce. One lugare, što ih ja poznam, a poznam ih dosta, mogu razdieliti u dva razreda: ili mare za lov i za pušku, ili nose pušku samo da ju nose na ramenu. Oni prvi zanimaju se doduše ponešto za zvjerad i divjač nu imaju i tu veliku pogriešku, da ne mare, jeli lovostaja ili ne, nego pucaju na sve i u svako doba, što im na oko dodje, sve iz pasije za pucanjem, ti se dakle ne razlikuju baš puno od zvjerokradica. Oni drugi idu posve indolentno svojim srezom: niti ih zanima srna, niti lisica, niti zvjerokradica, puška je li puna, iU prazna, to neznaju svakiputa ni sami. S takovim osobljem ne da se ni misliti na racionalno gojenje lova, nu zato ipak ne imamo prava kriviti to osoblje, nego sami sebe. Naš lugar ne može imati pojma o lovu, kada mi ne imamo ni najprimitivnije knjige o racionalnom gojenju lova. Što više, ja sam opazio, da i mnogi naši šumari, koji niesu podpuno vješti njemačkomu jeziku, da si usvoje njemačku lovačku znanost, ne mare puno za gojenje plemenite divjači. Dakle, prvo što nam iza lovskog zakona treba, jeste lovačka knjiga. Zato najtoplije preporučam upravi našega šumarskoga družtva, da uznastoji što prvo naše lugarsko osoblje obskrbiti takovom knjigom*. Drugo, što bi valjalo, jeste to, da se kod lugarskih izpita posveti veća pažnja lovu, odnosno, da se dotične ustanove o izpitu u tom smislu nadopune. Valjano lovište zavisi više od lugara, nego od šumara, šumar je obterećen raznim tehničkim i uredovnim poslom, te mu ne dostaje uviek vremena, da i plemenitoj divjači posveti onoliko pažnje, koliko bi trebalo Usuprot lugar, koji je svaki dan u srežiu, ako ima smisla za racionalno gojenje divjači, kadar je za 3—4 godine lovište podići bolje, nego ikoji zakon. Valjana lovačka knjiga mora lugaru usaditi ljubav napram koristnoj divljači; divjač mora njemu biti malo ne isto, što i domaća životinja, valjana lovačka knjiga ima ga uputiti o koristi divjači u narodno-gospodarstvenom pogledu, imade mu uciepiti mržnju proti svim dlakatim i perjatim grabežljivcem, imade ga dovesti do spoznaje: tkogod je neprijatelj koristne divjači, da je ujedno i njegov neprijatelj. Za sada su najveći neprijatelji racijonalnomu lovu kod nas razai grabežljive!, naše su šume pune vukova, lisica, kuna, jastrebova i t. d., da bi se sbilja već nešto moralo učiniti, da se taj gad iztriebi. Sa hajkami nije dan danas ništa, jer su branjevine tako guste i tako velike, da ih nije moći obkoliti i valjano zasjesti. Po- Upravni odbor gum. družtva učinio je svoju u tom pogledu već u zadnjoj sjednici, preporuSiv kr. zem. vladi na izdanje rukopis p, n. g. J. E. „Hrvats. slav. Lovdjia", pak tog predmeta više s vida pustiti neće, jer je potrieba za takovom knjigom danomice sve to čutljivija. Uredn. |