DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1894 str. 46     <-- 46 -->        PDF

— 336 —


mi se kod tog Šumskoga požara absolutno nikakova nemarnost pripisati Becooge, jer
sam 8ve mogutSe kao šumar učinio, što mi u ob6e strukovno moje zvanje propisuje.


Što se prijave radi odpisa privremeaog poreza od te izgorjele površine tija mislim, da to nespada u djelokrug šumara, služećeg u provincialu, već za oto su
zvana obć. poglavarstva. Da li je to pako u tom slu6aju učinjeno ili ne, nije mi ništa
poznato. — Zak. član. XXn. od god. 1885. sloveći ob očevidnoati zemljarinskog katastra
propisuje u §. 3. točki 7. h), da požarom oštečene šume, prema veličini prouzročene
štete, ako se zemljište i nadalje rukovodi kao šuma, odnosno iznova pošum-
Ijuje, prema težkoći i troškovom posumljenja i prema vrsti drveća na vrieme od 8 do
10 godinah oprost od poreza dobiju.


Nadalje prema §. 112. istog zak. član. ovisi oprost o dobi izgorjele sastojine,
trošku pomladjivanja itđ. — Sve ako i je obć. poglavarstvo prijavilo oprost poreza od
tih 10 jutarab neznam, hoće li prema gornjem i oprost dobiti, jer mjestimični pomladak,
kojeg sam dao izsječi nečekajuć povjerenstva radi odpisa poreza, neprekoračuje
dobu od četirih godinah, a nadstojno drveće nalazi se u podpunom sklopu, pa neima
nade, da će sva šumska površina skoro do uporabe i doći. Ovaj Šumski požar morao
je njetko od susjednih žiteljah iz objesti zapaliti, lih radi toga, đa bolju pašu dobije,
nu srećom nije isti velikih dimenzijah obuhvatio, zašto ide ponajviše zasluga hrabre
obližnje žitelje.


Iz tog mog obrazloženja uviditi će svaki, da se meni kao Šumaru niti najmanja
nemarnost pripisati nemože, i đa dopis iz Gor. Miholjca naperen na moju osobu lih iz
mržnje potječe, Što ja u stanovito kolo neidem, te me se radi toga pred mojim predpostavljenimi
ocrniti kani. Iv . AntoŠ , kot. šumar.


P. n. dostojanstvenikom i imućnikom u Hrvatskoj I"^
Kućne životinje, po svojoj koristi, po svojoj prirodjenoj i priučenoj pitomoati, po
toliko i toliko puta dokazannj privrženosti čovjeku, doista su mu, ako ćemo reći, pravi
nerazdruŽivi prijatelji.


Ravnim načinom koriste Čovjeku još nekoje, nedomaće životinje u svojoj slobodi
na polju i u Šumi, kao na pr. ptice, krt, gliste itd.
Čovjek to i uvažava, jer se i te kako brine demaćoj životinji za hranu i staju,
za zdravlje i snagu; i svi narodi s domaćom životinjom liepo postupaju.


To se može i smije reći po gotovo o našem narodu, koji domaću životinju upravo
miluje, mladu u kuću uzima, na ruci nosi, iz ruke ju hrani, govorom draga, pjesmom
i frulom razveseljuje. To nam do ganuća dokazuju narodne naše pjesme i dnevni dogodjaji
od davne davnine do današnjega dana.


Pored svega toga neriedko ae dogadja, da životinja, koja čovjeku sve radi i učini,
čovjeka oblači, hrani i brani — ipak i strada, sad s neukosti, sad sa surovosti čovječje.


Oni, koji životinju pretovaruju, bez povoda i potrebe preko mjere i nemilice tuku,
podražkuju i draže, upreženu ostavljaju na putu, ostavljaju na sunčanoj žegi, ili studeni,
mećavi, po noći, puštaju da gladuje i žedja (a sami više puta zasjednu u krčmi), gone
ju bez odmora i preko snage, nemilice ju vežu, navlače, prebijaju i mrcvare: svi ti
ili nemisle ili zaboravljaju, da sve to životinju boli, dok i ona od muke i bola stenje,
posrćc, pada, ruci i zavija, svaka na svoj način jauče.


Svi ti, koji tako rade i neznadu ili zaboravljaju, da je to i prema niemoj životinji
grda, crna nezahvalnost, a po same nje prava sramota, jer davna rečenica pravo
veli: „reci mu, da je nezahvalan, i sve si mu rekao."


* Uvršdujemo na zamolbu. Uredn.


ŠUMARSKI LIST 7/1894 str. 47     <-- 47 -->        PDF

— 337 —


Svemu tomu nalazi 1 na(5i de najpouzdaniji liek crkva i Škola uljudbom, obukom
i naobrazbom srca i uma.


Ali crkva i Škola nedoeplevaju u svakom slučaju, kada tko životinju zanemari
ili 5 njom zlo postupa. Pa kako druguda, složilo se je i u Zagrebu evo ovo ^Zagre bačko
družtvo za zaštitu žrvo tinja**, koje si je uzelo dvostruko plemenitu
zadaću i to prvu: zaštitu životinja.


Druga nam plemenita zadada, prem se nespominje izrično, jesfc svrha, koja se
postizava prvom, jer neima sumnje^ uljudnije i pitomije srce, te bistriji um biti de u
onoga, tko se je naučio ea životinjom liepo postupati, za nju se brinuti te ju svojim
dobrim prijateljem smatrati.


Družtvo po §. 3. pravilnika svrhu svoju postizava molbom, podukom, uputom
neukih; a obranom životinje proti obiestnikom i zlobnikom, te prijavljujuć ih poglavarstvu.


Družtvo ovo treba da je razgranjeno ne samo u glavnom gradu Zagrebu i njegovoj
okolici, ved i u svih drugih gradovih, trgoviStih te svih ovedih mjestih, osobito
gdje se stide promet i obdržavaju sajmovi; treba da imadu Što više dlanova i prijatelja,
kako bi uzmoglo Što Širje i Što uspješnije djelovati, pošto mu djelovanje nije
stegnuto samo na područje grada Zagreba, i jer treba u istom smjeru djelovati i po
svoj zemlji, pošto se svagdje ukazuje ista potreba.


Redoviti Član družtva uz dužnost aktivnoga sudjelovanja plada kod
upisa 50 novč. i godišnjega prinosa 1 for.


Pođupirajudi članplada na početku svake godine 2 for. ili kao
članutemeIjiteljjedanputzavazda25for. i


Uslobodjujemo se uljudno i učtivo umoliti p. n. gospodstvo Vaše, da blagoizvolite
družtvo ovo podupirati te plemenitu mu svhu promicati sborom i tvorom.


Družtva za zaštitu životinjah svagdje podupiru svom pripravnosti i svakim mogudim
načinom. Tako je Njegova c. i kr. Visost; nadvojvoda Karlo Ljudevit, pokroviteljem
bečkoga i Štajerskoga družtva, mnogi nadbiskupi upozorili su i pozvali su svoje
dušobriŽno svedenstvo, da podučava puk i da podupire ovakova družtva; visoko svedenstvo
i plemstvo, biskupi i ministri, veleposjednici, imudnici, tvorničari, učitelji, trgovci,
obrtnici i poljodjelci, gospođje i djevojke: dakle bez razlike spola i staleža svi razredi
druguda, podupiru moralnim načinom i izdašnimi materijalnimi podporami, pak i tvornim
sudjelovanjem podpomažu, kako bi se što bolje i što uspješnije promicala i postizavala ,
humanitarna ova družtvena svrha.


I ovo naše mlado ^zagrebačko družtvo za zaštitu životinja* u Čednom svom razvitku
— a želeći i ovim putem krotiti čovječje divlje strasti, pitomiti surovosti, ublaživati
okrutnosti, zaprečivati obiesti,* poučavati neuke, pak tako i tim putem buditi u
srcu neukih i zapuštenih Čuvstva milosrđnosti i bogoljubnosti, pravednosti i zahvalnosti


— uslobodjuje se učtivo i smjerno visoko i Častno duŠobrižno svedenstvo umoliti, da
izvoli svoj puk u tom smjeru podučati u crkvi sa propovjedaonice i izvan crkve u
svakoj prigodi; roditelje i učitelje naroda imenito u pučkoj školi umoljavamo, đa izvole
mladeži ved u miadjahno i mekano srce uciepljivati milovanje prema koristnoj životinji
i pticam.
Visoko svedenstvo i plemstvo, gradska poglavarstva, dostojanstvenike i više činovnike,
posjednike, uČiteljstvo, tvorničare, trgovce, poduzetnike, novčane zavode i sve
imudnike umoliti, pak da družtvo naše blagoizvole i materijalno podpomoći kao Članovi
utemeljitelji svotom od 25 for. jedanput za uvjek, da im imena možemo
upisati u „zlatnu knjigu" našega družtva.