DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1894 str. 41 <-- 41 --> PDF |
- sai — Oni, koji podporu VQ6 uživaju, dužni su ponovno STOJe molbe predložiti^ te se primje(;uje, da jednoga Činovnika ne semo po jedno diete, već i dvoje, dapače i troje djece, odnosno sirotČadi podporu postići može. Godišnja podpora, koja se tečajem školske godine u mjesečnih obrocih po deset for. izplaeuje, iznaša za jednoga učenika ili jednu učenieu 100 fon ; dvie trećine od razdielifci se imaju^ib podpora podieljuju se dječakom. Molbenice, koje imadu podnieti roditelji ili zakoniti tutori, valja da budu pro vidjene sa svjedočbom od strane oblastib o stanju imučtva roditeljahj odnosno sirotčadi sa Školskom svjedočbom od posljednje školske godine. Pozivaju se a toga roditelji, odnosno tutori, koji podporu postići žele, da te odnosne svoje molbenice najkasnije do 8. srpnja t. g. odboru pripomodne zaklade za odgoj djece državnih šumarskih činovnika (u Budimpešti, ministarstvo za poljodjelstvo, It, kat, šumarski odjel) pošalju, tim više, jer se kasnije prispjele naolbe neće uzeti u obzir. Douglas-omorika. U početku našega stolječa odkrio je botaničar Douglas velike Šume na Rocky Mountainsu, koje su bile obrasle do tada još nepoznatom vrsti crnogorice. Ova vrst drveta narasla je do 60 metara visine pri debljini stabla od 4 metra. Douglas je našao ovu vrst drveta poslie takodjer još u gornjoj Kaliforniji, te ju ponesao na svomu povratku u dvadesetih godina ovoga stolječa u Englezku kao rastlinu, gdje se od godine 1826. prvimi pokusi sadnje odpočelo. Ovi su pokusi tako uspjeli, da je drveče poslije 40 godina (1865.) doseglo visinu od 30 metara, a debljinu u promjeru stabla od 60 do 100 centimetara. Ovu su vrst drveta okrstili po obretniku Douglasova omorika ili Douglas-jela (Abies Douglasii Linne, Pseudotsuga Douglasii Carr.) Iz Engležke razširila se Douglas-jela skoro po svim zemljama Europe, pa ju danas nalazimo ne samo u ravnici nego i u planini, dapače i u Alpama, ponajviše na okupu, kadkađa i pojedince umetnutu, ali takodjer iznimno i u Čistim sastojinam, tako na pr, u Dolnjoj Austriji u njekih srezovih grofa Brennera, u Češkoj u srezovih kneza Liechtensteina, Schwarzenberga itd. U Češkoj uspjeva Douglas-jela na visini od 800 metara nad morem, a u njekih djelovih austrijskih Alpah joŠ i nješto više. Douglas-jela voli više vlažno, rahlo, ali ne odved lošo pjeskovito ilovasto tlo, U planini uspjeva ona najbolje na sjevero-sjevero-iztočnih ili sjevero-zapadnih obroncih, jer ovdje nalazi trajnu svježost tla. Douglas-omorika brzo raste, odolieva najvećoj zimi, pa jer ona svoje pupoljke veoma kasno razvija i kasno tjera, a rano u jesen odrvenjuje, zato je neosjetljiva proti smrzavici. Douglas-jela dosiže kod nas, po do sada učinjenih opažanjih, visinu đo 35 met. i debljinu od 1 metra u promjeru debla. Ona tjera u položajih zaštićenih u drugoj tre*5ini mjeseca svibnja, u viših i hladnijih položajih tekar svršetkom svibnja, a Često takodjer početkom lipnja. Drvo Douglas-jele odlikuje se liepom strukturom i bojom, kao i time, što sadržaje obilno terpentina, i Što je napram naŠim domaćim vrstim abiesah dugotrajna. Izvrstno se dade porabiti i upotriebiti za parkete u sobama, kao i za glasbala. Douglas-jela se dade osobito uspiešno saditi na takovih stojbinskih mjestih, gdje naše domače omorike od sinrzljavice veoma mnogo trpe i zato samo kržljave. Usljed njenoga brzoga rasta osobito je shodno upotriebiti ju kao zakrpu čistinah (Ltickenbflsserin). Do sada nije još ništa poznato o neprijateljima u životinjstvu kao i o bolestima njezinim, osim, da njezine mlade izbojke rado divljač grize. Pri ogoju Douglas-jele uporabljuje se sadnja sa hljebom a uzimlju se zato troili četverogodišnje, više puta presadjene biljke. Najsgodnije je, da s4mi mlade biljke uzgojimo, jer će s jedne strane biti tako uzgoj jeftiniji a pružena nam sigurnost, da će se samo dobar biljevni materijal upotriebiti. Za slučaj neuspjeha pako imati ćerao potriebne biljke za popunjene gojitbe pri ruci. |