DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1894 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 329 — lovostaje nije nikomu slobodno niti kupovati niti prodavati kožice bilo friško ili suhe od divljači navedene u §, 14, 1. 2. pod točkom a do h —, čime bi se doskočilo aloporabam, koje bi se mogle činiti prema gore razioženomj a političke oblasti mogle bi tada labko pravnu i temeljnu presudu izreci. Ovaj slučaj dogodio se je već u praksi, te ga stoga priobifujem sudrugovom i ljubiteljem lova na razmatranje. Isti prekršitelj jest proti presudi I. molbe priziv uložio na kr. županijsku oblast, te ću Vam rezultat rieiitbe II. molbe svojevremeno saobćiti. Antun JanČikovič. Različite viesti: čuvanje četinjača za zime. Obćenito je pravilo, da se tlo oko biljke, koje od smrzavice uzčuvati želimo, prekrije, na što se je na žalost do sada slabo obaziralo. Ovo prekrivanje sastoji se u tom, da se tlo oko Četinjača naokolo pokrije starim, izluženim, prociedjenim gnojem, mahovinom, steljom od četinjača, lišćem, šumskom zemljom ili sličnim, da se tako očuva tlo od prejake smrzljavice. Korienje se mnogih četinjača razširuje ravno a plitko pođ zemljom, osobito dok su biljke joŠ mlade, a bez pokrova je smrzljavici i drugim uplivom nepovoljna vremena odveć izvrženo. S toga se takovo pokrivanje osobito preporuča i ljeti protiv jake suše tla. Razbojstvo na stanu šumarskog upravitelja. Dne 7. o. mj. u pol 1 sat noćju razbiše dva bitca iz puške pendjere na kući gosp. kneževskog Šumara VŠeteČke u selu Cerju pokraj Lekenika, Naboj sastojao je od sačme br. 2, te je srećom zrno, prodriev duboko u drvenu stienu, promašilo nad koljevkom spavajućeg djeteta. Gospodinu VšefceČki podje za rukom, njekoliko tih zrna iz stiene izvaditi, te uz prijavu političkoj oblasti u Sisku predati. Bez dvojbe je taj osvetni Čin izveden po kojem tamošnjem zvierokradici, radi strogog i revnog nadziranja sreza. Zvierokradice čine ovu okolicu vrlo nesigurnom, ter ih g. Všetečka strogo i savjestno progoni. Tom zgodom moramo upitati, kako dolazi do toga, da su kod nas zvierokradice tako drzoviti postali, te se ne samo odrasli muževi bez ikakove dozvole oružjem služe, već ae i dječarci od 13 —14 godina okolo s puškama klatare? Naravno da se uz takove uvjete već zarana razvije volja k lovu, pa se tad nesmijemo Čuditi, ako ljudi radi toga višeputa sa nadzornimi organi dodju u sukob. — Politička oblast nije se jol za odstranjenje tih nepodobŠtinah ni najmanje pobrinula, a niti su svagda rieŠitbe mnogih sličnih prijavah mogle do sada puno k tomu đoprinjeti, jer su iste uvjek bile preblage. Ali nedvojimo, da bi se tom zlu dalo doskočiti, kad bi oruŽničke obhodnje notorne zvierokradice shodno invigilirale, kad bi se za iste k ^ sumnjivce i po tuđje dobro i osobu pogibeljne individue zavela shodna kontrola, kad bi se sa oružnimi listovi i dozvolom za kupovanje praha malo viŠe Škrtarilo, i kad bi se nepovlastno nošeno oružje oduzimalo. I za Lnancijalne stražare našlo bi se u provedbi ovog nadzora dosta posla i zanimanja. Mi želimo i nadamo se, da će se u buduće toj okolnosti više strogosti i pažnje posvetiti, te će se i u ovom slučaju gosp. Šumara Všetečke prama postojećim propisom odlučno postupati. Svakako će biti dobro, da kod političkih oblastih već jednom prodre uvjerenje, da lov nije za seljaka spretno zanimanje i da svaki seljak, koj je pasioniran lovac, s nemara i nerada redovito materijalno i ekonomički propada, a osim toga, da postaje s vriemenom zločincem najgorje vrsti, koj je kako nam gornji slučaj dokazuje — na sve spreman. Valja zato strogimi globami, već kod prvih odkrivenih slučajevah zvierokradnje, ugušiti razpoložbu za podpuni razvoj te strasti. O uzgoju porastlina. Kanimo se uzgoja Čistih Četinjača, pa nastojmo, da se na prikladnih mjestih u ogojih bielogorica primjeS^. Na nješto dubljem, rahlijemj boljem |
| ŠUMARSKI LIST 7/1894 str. 40 <-- 40 --> PDF |
330 — tlu saditi ($emo hrastovimi u hrpali, tamo opet na vlažnoj, bladnoj dolini brieatovinu, a na friškom mjestancu, na obali potočića, jasen. Miešati blelogoneu u pravilno m obliku,, onako možda kao što su četvorke na daski za Šah, nije probitačno, a zato, jer se mjesta za bielogoricu u naravi nenalaze upravo tako sgoduo razdieljena, osobito na brdskih položinah. A i miešanje pojedinimi stabljikami nemože se preporučiti, nego samo smiesa u odgovarajućih hrpah. Kada se ho ogoja u hrpah riedje dogadjati. Zasade li se pako biljke u pojedine hrpe, tada neće one, kao pojedina đebalca biti nadrastena i zagušena, nego de u nutar hrpe još uviek razvijati dobre stablike. Breza, koju tako mnogo traže kolari, mogla bi se tim naSinom umetnuti, da se prilična plostina boljega tla izluči i predbježno kao sitna Šuma uredi. Vapnenasto tlo nije u te svrhe shodno, jer se breze na takovu tlu ne održe dulj« od 40 do 50 godina, nego se osuše. Deset godina prije sječe valjalo bi takovu sastojinu prorediti i crnogoricom podsaditi, dočim bi se još pojedina prikladna stabla od bielo* gorice pridržati mogla. Od sadnje u redove treba odustati. Ona je doduše veoma sgodna, ali uz to bez´ dvojbe i štetna. Tako sadnja u redove, osobito za mladosti, slabo štiti tlo od opasna , upliva vjetra i sunca, jer se medju redovi nalaze gole pruge, koje nisu drvećem obrasle. Nadalje je proredjivanje veoma nezgodno, dok je drveće još kao pruće, jer udaljenost jednog stabla od drugoga u ređovih mora biti pravilna, pa bi samo malo veČi izsjek u redu, osobito sa one strane, koja je vjetru izvrgnuta, mogao lahko od nepovoljna zamašaja postati. A napokon i divljač je slabije zaštićena i obranjena u Šumi, koja je na redove sadjena. Zašto ostaje osušeno lišće na njekoj vrsti drveća preko ciele zime P Sa našeg domaćeg hrasda, bukav^, grabova kako je poznato neopada osušeno i obumrlo lišće zimi, nego ono ostaje Često sve do proljeća na granju. Francezkl iztraživalac Leclore du Sablon, iztraživao je točno u najnovije doba mehanizam opadanja lišća kod spomenute vrsti drveća i došao je pri tom do sliedećih zaključaka: prereze li se petlja lista uzdužno onda, kada list počima Žutjeti, to se dade na stanovitom točno ograničenom mjestu ustanoviti, da je sve staničje odrvenilo, te da ovo odrvljenje dosiže joŠte dva do tri milimetra dalje u visinu na petlji, gdje se po malo gubi. Uz to i drvna počela na tom mjestu tako odebljaju, da se vlakanca usljed nabubrenog stienja zatvore, ter se tako sprieči prolaz. To je i uzrokom, da se lišće osušilo. Istom kašnje nakon duljeg vremena, kad se još žive stanice, koje leže pod odrvenilim dielom, napune sluzom, počne lišće opadati. 0 peridermi, koja se nalazi u drugom Ušću, nemože se kod ovakova lišća ni traga naći. Poziv u predmetu razdieljenja podporah iz pripomoćne zaklade za odgoj djece državnih šumarskih činovnika. Kr, ugarsko ministarstvo za poljodjelstvo izdalo je sliedeći poziv: U smislu Statuta pripomoćne zaklade za odgoj djece državnih šumarskih Činovnika, stojeće pod upravom kr, ugarskog ministarstva za poljodjelstvo, dolazi za školsku godinu 1S94/5. svota od 10.300 for. do razdieljenja. Dionicima podpore mogu postati mužka ili ženska djeca, odnosno sirotČad u području kr. ugarskog ministarstva za poljodjelstva služećih ili sa strane državnog šumarstva umirovljenih, odnosno preminulih šumarskih činovnika, koja, ako su mužka, pohadjaju javnu gimnaziju ili realku, ili pako kr. ugarsku gumarsku akademiju u Sćavnici , odnosno u jeseni godine 1894. u ove zavode stupiti žele; ako su pako ženska, valja da pohadjaju djevojačku učionu ili žensku preparandiju ili pako u te aavode stupiti žele, te koja se na temelju školskih svjedočaba izkazati mogu, da su dosadašnje svoje nauke sa barem do polovice dobrim i odličnim uspjehom svršila. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1894 str. 41 <-- 41 --> PDF |
- sai — Oni, koji podporu VQ6 uživaju, dužni su ponovno STOJe molbe predložiti^ te se primje(;uje, da jednoga Činovnika ne semo po jedno diete, već i dvoje, dapače i troje djece, odnosno sirotČadi podporu postići može. Godišnja podpora, koja se tečajem školske godine u mjesečnih obrocih po deset for. izplaeuje, iznaša za jednoga učenika ili jednu učenieu 100 fon ; dvie trećine od razdielifci se imaju^ib podpora podieljuju se dječakom. Molbenice, koje imadu podnieti roditelji ili zakoniti tutori, valja da budu pro vidjene sa svjedočbom od strane oblastib o stanju imučtva roditeljahj odnosno sirotčadi sa Školskom svjedočbom od posljednje školske godine. Pozivaju se a toga roditelji, odnosno tutori, koji podporu postići žele, da te odnosne svoje molbenice najkasnije do 8. srpnja t. g. odboru pripomodne zaklade za odgoj djece državnih šumarskih činovnika (u Budimpešti, ministarstvo za poljodjelstvo, It, kat, šumarski odjel) pošalju, tim više, jer se kasnije prispjele naolbe neće uzeti u obzir. Douglas-omorika. U početku našega stolječa odkrio je botaničar Douglas velike Šume na Rocky Mountainsu, koje su bile obrasle do tada još nepoznatom vrsti crnogorice. Ova vrst drveta narasla je do 60 metara visine pri debljini stabla od 4 metra. Douglas je našao ovu vrst drveta poslie takodjer još u gornjoj Kaliforniji, te ju ponesao na svomu povratku u dvadesetih godina ovoga stolječa u Englezku kao rastlinu, gdje se od godine 1826. prvimi pokusi sadnje odpočelo. Ovi su pokusi tako uspjeli, da je drveče poslije 40 godina (1865.) doseglo visinu od 30 metara, a debljinu u promjeru stabla od 60 do 100 centimetara. Ovu su vrst drveta okrstili po obretniku Douglasova omorika ili Douglas-jela (Abies Douglasii Linne, Pseudotsuga Douglasii Carr.) Iz Engležke razširila se Douglas-jela skoro po svim zemljama Europe, pa ju danas nalazimo ne samo u ravnici nego i u planini, dapače i u Alpama, ponajviše na okupu, kadkađa i pojedince umetnutu, ali takodjer iznimno i u Čistim sastojinam, tako na pr, u Dolnjoj Austriji u njekih srezovih grofa Brennera, u Češkoj u srezovih kneza Liechtensteina, Schwarzenberga itd. U Češkoj uspjeva Douglas-jela na visini od 800 metara nad morem, a u njekih djelovih austrijskih Alpah joŠ i nješto više. Douglas-jela voli više vlažno, rahlo, ali ne odved lošo pjeskovito ilovasto tlo, U planini uspjeva ona najbolje na sjevero-sjevero-iztočnih ili sjevero-zapadnih obroncih, jer ovdje nalazi trajnu svježost tla. Douglas-omorika brzo raste, odolieva najvećoj zimi, pa jer ona svoje pupoljke veoma kasno razvija i kasno tjera, a rano u jesen odrvenjuje, zato je neosjetljiva proti smrzavici. Douglas-jela dosiže kod nas, po do sada učinjenih opažanjih, visinu đo 35 met. i debljinu od 1 metra u promjeru debla. Ona tjera u položajih zaštićenih u drugoj tre*5ini mjeseca svibnja, u viših i hladnijih položajih tekar svršetkom svibnja, a Često takodjer početkom lipnja. Drvo Douglas-jele odlikuje se liepom strukturom i bojom, kao i time, što sadržaje obilno terpentina, i Što je napram naŠim domaćim vrstim abiesah dugotrajna. Izvrstno se dade porabiti i upotriebiti za parkete u sobama, kao i za glasbala. Douglas-jela se dade osobito uspiešno saditi na takovih stojbinskih mjestih, gdje naše domače omorike od sinrzljavice veoma mnogo trpe i zato samo kržljave. Usljed njenoga brzoga rasta osobito je shodno upotriebiti ju kao zakrpu čistinah (Ltickenbflsserin). Do sada nije još ništa poznato o neprijateljima u životinjstvu kao i o bolestima njezinim, osim, da njezine mlade izbojke rado divljač grize. Pri ogoju Douglas-jele uporabljuje se sadnja sa hljebom a uzimlju se zato troili četverogodišnje, više puta presadjene biljke. Najsgodnije je, da s4mi mlade biljke uzgojimo, jer će s jedne strane biti tako uzgoj jeftiniji a pružena nam sigurnost, da će se samo dobar biljevni materijal upotriebiti. Za slučaj neuspjeha pako imati ćerao potriebne biljke za popunjene gojitbe pri ruci. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1894 str. 42 <-- 42 --> PDF |
- 332 — Pri sjetvi Douglas-jela postupa se upravo tako, kao kod naše jele, naprotiv toga pokazalo se je potriebnim uvesti maleou njeku razlika kod uzgoja ^iljkali u razsadnjaku. Nakon što se razsadnik 0*4 do 0*5 metara duboko prekopa 1 dobro pripravi, presadjuju se u travnju ili svibnju iz sjemena uzgojeue biljke, i to u udaljenosti od 0"4 do 0 5 žetv. metara. Druge godine valja ib jos jednom u odaljenosti od 0*6 do 0-7 četv. metara presaditi, pa se tada dvie godine ostave u miru, da se korienje umnoži. Lieha se za toga vremena čisto drži od svakoga korova, pa se tlo češće i pomno prekopava. Biljke Često dosegnu več u treČoj godini presadnje visinu od 0*8 do 1*0 metra. Presadjivanje na ogojne plobe obavlja se, kako je već spomenuto, najbolje sa hljebom i obično u daljini od 1´5 do 2 metra u četvornoj ili trojnoj sadnji. Čim tim rastlinam samo napola tlo odgovara, a presadjivanje je dobro izvedeno, tada će riedko kada nadopunjenje ogoja, ili iznovična sadnja na čistinah potriebne biti. Očuvanje šumskih razsadaika od grčioa. Razsadnik valja obkoliti jarkom, koji je 30 do 40 centimetara dubok, a vazda se ima paziti, da je isti posve Čist, da tako ne unidju unutar one grČIce, koje su se vani polegle. Ljehe valja prekriti bumoznim materijalom, jer je poznato, da bruštevi odliežu svoja jaja najradje na nepokritu tlu. Često se 1 mahovinom liehe pokrivaju. Ali ovakovo pokrivanje je skupo, a osim toga se mahovinom korienje i sjeme korova unaša, koje može biti povodom, da se tada Ijeha okorovi. Zato je bolje ljehe pokrivati bukovim lišćem. Pokrivanje bukovim liščem ima velike prednosti. Ono ugušuje skoro posve korov, Čuva korienje ljeti od suše, zimi od smrzljavice, uztukom je proti stvaranju tako zvanih hlačicah na biljkama iza jake kiše, te gnoji i rahli tlo, ako se unj´ lišće svakog proljeća ukopa; a gdje su bukove sastojine u blizini, stoji to pokrivanje jedva desetinu onoga sa mahovinom. To pokrivanje ima i zlih strana, jer vjetar lahko lišče raznosi, pa se zato mora pruća na liŠĆe staviti ili se može tomu još jednostavnije tako predusresti, da se lišće za blage kiSe pomeće medju redove rastlina, gdje se tada naskoro tako Čvrsto i gusto slegne, da ga vjetar nemože odpuhati. Veoma se je uspješnim pokazao u šumskom pokusnom vrtu u Hohenheimu tako zvaui pokrov rešetkami, sačinjen od tankih letvica. Takovi se pokrovi stave za parenja hrušteva na onizke stupčiće povrh Ijeha. Hruštevi oblieću oko rešetaka, pa na koncu ostave razsadnik, jer nemogu doći do tla, da jaja odlegu. Obrezivanje živica i grmlja. U mlađih umjetnih živicah i nasadih jest često obrezivanje grmlja nuždno. Ono sastoji iz pokraćivanja izbojakah i grančica u svrhu, da se grmlje odozdol gusto-listnatim uzdrži. To valja vazda oprezno Činiti i prije, nego li počme grmlje cvietati, a obrezuje se isto kraće ili dulje polag razne jakosti uzrasta pojedine vrsti grmlja. Njeke vrsti grmlja evietaju na iatogodiŠnjih izbojeih, druge na jednogodišnjih, a treće opet na višegodišnjih. Drveće se riedko kada na pravilan način obrezuje, a tada ponajviše samo zato, da se ono u stanovitom obliku uzdrži ili razvije, kao na pr. bagren u obliku kugle. Obrezivati treba takovo drveće započeti već njekoliko godina poslije sadnje. Mnoge se rastliue moraju već radi toga obrezati, jer se usljed kitina kidaju i jer valja odkinute grančice odstraniti, dočim se hrpe uz to moraju u stanovitom naravnom obliku uzdržati. Obrezavanjem se takodjer polučuje snažniji porast. Prorezivanje ili prozračivanje potriebno je takodjer ondje, gdje hrpe radi pregustog poraatka poČimaju odozdoli riediti se i plješiviti. Pri tom valja ciele grančice i ogranke iz nutrašnjosti hrpe odstranjivati tako, da se kad grmje prolista, izrezci izvana niti nepoznadu. Kroz to postane biljka više zraku i svjetlu pristupačna, pa se tako prieči, da se ista odozdol ne suši. A Često je obrezivanje pokraj novoga zasadjivanja pred ili u hrpu jedino sredstvo, da se nenaravno uobličene hrpe i nesgodni potezi na rubovih |
| ŠUMARSKI LIST 7/1894 str. 43 <-- 43 --> PDF |
- 333 izravnaju. Ova se vrst rezanja upotrebljuje takodjer ondje probitačno, gdje izbojci predaleko sižu na puteve i javna mjesta. Uz dovoljno opreznosti i vještine može se ovo rezanje probitačno i ljeti provadjati. Veoma će biti shodno, da se u tom vježbamo n prostoj naravi na divljem grmlju, pri Čem demo labko naučiti, koliko ae može grančica od istoga odsjedi, a da isto ne postane jako krnjasto, i da se oblik bitno ne promjeni Podivljalo grmlje, koje izgleda nesgrapno, postaje usljed prorezivanja prijatnijim. Crna breza u Ameriki. Crna amerikanska breza (Betula nigra L.) daje liepo, gusto drvo, kojemu se bojadisanjem može podati izgled orahovine. Ona se može tako lahko kao i orahovina upotrebljavati i rabi se za sve poslove, za koje se orahovina uzima. U naravnom stanju izgledje drvo kao ono od treSnje. Shodno pripremljeno dade se liepo laštiti, pa se tada nemože razlikovati od orahovine. Na drvetu različitih atojbinah opažaju se velike razlike. — Gdje je tlo visoko i suho, tamo je drvo dobro i liepo, u protivnom slučaju, gdje stablo raste na vlažnom tlu, tamo je drvo mehko i modrikaste boje. U svih sjevernih predjelih raste stablo do znatne visine. Stablo je lahko razpoznati od drugih po znatnoj visini, a isto tako po jakom deblu i po vlastitoj boji kore. Možda bi bilo vriedno presađjivanjem breze i kod nas pokušati. Računanje prirasta. Na pitanje, do koje sastojinske starosti jest uputno priračunati prirast kod takovih sastojina, koje se imaju na temelju gospodarske osnove znatno održati preko normalnog uporabnog doba, nemože se občenito odgovoriti, jer je prirast saetojinah u starijoj dobi bitno ovisan od stojbinskih okolnostih. Napose pokazuje bukva, koja se nalazi na prilično dobroj stojbini, sve do visoke starosti povoljan prirast, pak bi priračunanje takovog prirasta sve do 180. godine teoretički opravdano bilo. No u praksi šumskoga uredjenja napušta se i to iz valjanih razlogah kod sastojina,. koje se preko normalnog uporabnog doba uživati imadu, dalnje priračunavanje prirasta, pak bi se primjera radi smio prirast k uporabnoj dobi od 120 godina priračunavati samo jošte kod sastojinah 140.—150. godina starih. Čuvajmo mlade smrekove nasade. U smrekovih nasadih okolice grada Zagreba, dapače i u samom botaničkom vrtu obreten je, ovdje dosada neopažen zareznik u obliku glivice. Kr. Šumarsko ravnateljstvo u Zagrebu odpremilo je njekoliko napadnutih grančica vis. ministarstvu za poljodjelstvo, da isto dade izpitati po svojem etomologičkom zavodu eventualnu škodljivost i opasnost toga zareznika. Spomenuto ministarstvo priobčilo je kr. Šumskom ravnateljstvu u toj stvari sliedede : Priposlane smrekove grančice napadnute su od ušenca zvanog Lecanium abietis Geoff, (Fichtenquirl-Schi]dlau8), Cočcus racemosus R atzb. *) Ova vrst ušenca pojavila se. je u Njemačkoj več više puta Štetonosno. Tako je na pr. godine 1866, u Saskoj na površini od kakovih 50 hektara taj ušenacosjetljivo oštetio 10—15-godiŠnje omorike; pojedina stabala uništio je posvema. I u našoj domovini pojavlja se taj ašenac skoro posvuda na omoriki; nu nije se dosada opazilo, da je igdje znatniju štetu prouzročio. *) Oplodjene ženke, nabreknu poput jagode, okrugljasto ili štitasto, usisaju se rilom na biljku, sncsu jaja poda se, ter ostanu nepomične na jajima, pokrivajue ih tielom kao da ih legu. Iza smrti ženkah izpuzaju male ličinke ter se razidju po biljci. Mužak je tanak, malen itežkoga je opažati.-Dug je´l m^., a razprostrta crvenkasto biela krila mjere 3 mm. Parenje pada pod konac svibnja, nakon kojeg ženka nabrekne u promjeru na 3—4 mm. U nabreklim po ženki sačinjenoj nalazi se preko 1000 ružičasto crvenih jajašeah, iz kojih se u srpnju — Kolovozu izlegu malene bijede crvenkaste ličinke. Preko zimo ostanu mužke ličinke na iglah, prevučene tankim štitcem, pod kojim se bliže prema proljeću pretvore u bube. Ženske ličinke se pred zimu povuku na dno iglice, ^dje se usišu. Koncem svibnja pojavi se gotovi zareznik. Uredn. |