DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1894 str. 9 <-- 9 --> PDF |
- 247 — Iza razvojačenja krajine trebalo je cla se_državno dobro odjeli od obćinskog, pa u to doba i pada najveća okupacija ki´ćeviiiali. Na temelju jur gotovih katastralnih nacrta budu pređuzeti predizvidi, zatim procjena šumah, koja je trajala kroz viš egodinah. Narod je vidio da se nešto radi, ali nije bio nikad na čistu šta će biti iz tog posla, a niti je bio shodno upućivan. Tu se je gatalo na svaku ruku,^ pa rekoše da se bukve broje i mjere zato, da se pravedno na broj pođiele. Što sa više poslovi strukovne procjene kraju primicali, i vrieme razdiobe približavalo, to je narodu bivalo sve jasnije da će se šuma na dva djela podieliti, to jest polovica državi, a to stoga: što da carstvo neće da više sa žitelji posla imade. A bilo. je Ijudem i svaki dan jasnije, da u carsku šumu neće pod nijedan način smjeti, pa kad još k tome doznadoše koja će biti njihova polovica, zaključiše jednoglasno: „pali, krči koliko koji može, to je sada naše, a bog zna čije bi moglo biti kašnje", pa kao što god je dosada sve ono što smo krčili na nas upisano, to će tako biti i od sada. Sada je nastao pravi vandalizam, tu se je sjeklo, palilo, oralo, kopalo, jagma nastala za bolja mjesta, tu se je tuklo i ubijalo i bog zna čega tu sve bilo nije. Vi će te me pitati, a gdje su lugari bili, a gdje oblast? To je sada već težko pogoditi, ali jedno je stalno, da ih u šumi nije bilo! Kako bi se razdioba laglje provela, propustilo narodu neka sa svojom budućom imovinom, makar i sebi na zator, baraće kako ga volja. Imovnu obćinu i zbilja dopadoše krčevine, narod bude zadovoljan a i kako nebi, kad je dobio zemje za kruh, kako si je sam zaželio. U početku mojeg ovostrauog službovanja, reče mi jednom sgodom starac Dmitar, na izjavljenu bojazan da će narod radi krćevinah i nestalih šumah jednom stradati: „ta gospodine, ta vi mislite da je nama stalo do šume, ta evo vidite je, same su mam kuće u sred mora šuma. Gospodine moj, vidjite od mog praga pa ravno do Kostajnice grada, možete sred ljeta po debelom hladu doći, to vam je sama šuma, ma kakva hoš, a pogledjite onamo od one zgradice moje snaše, ta dva dana bi se sit nahodio, a da šumi na kraj nebi došao. *" I istinu starac Dmitar reče, narod u ovom kraju, imade šume u izobilju, ali zemlje za kruh veoma malo. K svoj toj krčevinskoj bjedi, nadođje tečajem vremena, i po razvitku same stvari nova nevolja; dodje dozvola da se zadruge smiju djeliti, koja je ovaj ekonomski skroz nerazviti narod, zatekla i gospodarstveno smela. Nastanu diobe. Dieli hranu, blago i zemljište. Jednog zapadne stari fundus, drugog stara krčevina, a trećeg nova krčevina. Pošto je pako u ovih predjelih veliko pomanjkanje krmiva, to se je i stoka razdiobom brzo zatrla; dakle težatba tla ostala samo o vlastitoj snagi ratara. Stara krčevina, neče više da radja, djubra nema da djubri, nepreostaje ino već opet pali, krči šumu, pripravljaj zemlju za kruh. Onom trećem podjeljeniku, pričinilo se da će bolje proći ako svoj posjed proda, pa da ode u Slavoniju, I zbilja oa to učini. Nadje kupca te proda svoj |