DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1894 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 246 — Godine 1886. posadjeno je žirom u sreza .Ponikvarski gaj" 20 jatara; a u srezu „Kobiljača« 10 jutara i u srezu „Vinica« 20 jutara, sa borom. Ove površine su bile puste Sistine, te nam je bila glavna dužnost da ih naplodirao, što nam je bilo moguće samo umjetnim načinom učiniti. Godine 1887. pokušana je sadnja na krčevinah sreza Osoje-Bojna, to jest sadnja žira je obavljena, ali bez uspieba, jer tamošni narod svojatajuć si krče^ vine kao svoje vlastničtvo, napustio je jednostavno krmke na nasadjeno zemljište, pa je bila stvar gotova. — Tu mislim da neće biti suvišno da malo pobliže označim pojam „krčevine". Krčevina je šumsko tlo koje si je pojedinac od šumišta imovne obćine prisvojio u poljsku kulturu ga obratio. Evo joj povjesti. Političke obćine Maligradac, Maja i Klasnić su razmjerno prama zemljištu poljskog -gospodarstva, prenapučene. To nerazmjerje je toli nepovoljno, da imade još danas mnogo obiteljih, koje imadu tako malo vlastitog zemljišta, da uz najbolju volju, veli trud i muku, i u najrodnijoj godini dobiju jedva toliko priroda, da se do proljeća prehraniti mogu. S druge su opet strane zemljišta nedjubrena, tako mršava, da za rod sposobna nisu. Ovo pomanjkanje zemljišta opazila je još nekada vojnička uprava, pa htijući narodu pomoći, odredi, da svaki koji neimade dovoljno zemlje za poljsko gospodarstvo, na zgodnom si mjestu šumu izkrči, te da ju obrati u polje. Iz početka slabo se je marilo za tu naredbu i to stoga, jer je bilo težko u starih bukvicih debela stabla sječi i panjeve vaditi; pa kada bi se to sve i učinilo kuda stim materijalom? I tako „Befehl" ostane samo na papiru. Pučanstvo se ipak množilo, nastale gladne godine, počela se spremišta praviti, hranom snabdjevati, pa se tada i opet sjeti slavna uprava svoga „Befehla", pa na ovog izda novi i to malo oštriji, po kojem su bila zapovjedničtva satnijah dužna narod silom na krčenje šumah, nagoniti. Materijal se je morao u javne svrhe upotrebljivati kao na pr. za deputatno gorivo službujućeg osoblja, te za gradivo u kuće, za mostove i t. d.; dočim zemljište bude odmah predano na uživanje pojedinim žiteljem. Kašnje uvidi narod da na ovako izkrćenu zemljištu kruh veoma dobro raste, dapaće da je za težatbu dovoljna samo motika, pa da žitak rodi sve bez djubra. Sada ga više nije trebalo prigoniti da si novo zemljište priskrbi. I tako dodje ova naredba u običaj. Svaki je krčio gdje je htio, nasadjivao vinograde, naplavljivao kotline za sjenokoše. Gdje mu se svidilo, tu si je kuću načinio i t d. Jednom riećju radilo se sa šumom što je tko htio i to sve samo zato, da bude dosta kruha, te da se narod iz skrajne nužde izvuče. Uvažavajuć tadanje obstojnosti, mi toga našem graničaru ni nezamjeramo, ta on je bio vavjek pod puškom; sad ko vojnik na kordunskoj straži, sad kao rednik u stopu, a sve i uvjek o svojoj hrani! Medjutim nadošlo vrieme da se krajina razvojači, katastar izmjeri zemlje, uredi svoj posao; tko šta izkrčio bude na nj´ upisano, doČim ostalo ubileži erar na sebe. |