DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1894 str. 7 <-- 7 --> PDF |
—. 246 —" §. 17. Svi zakoni i naredbe, koje su i u koliko u oprieci s ovim zakonom, ovim se ukidaju. §. 18. Provedba ovoga zakona povjerava se banu. Dano u Beču dne dvadeset i šestoga ožujka godine hiljadu osam sto devetdeset i četvrte. (M. P.) Franjo Josip v. r. Imbro pl Josipovich v. r. Dragutin grof Khuen-Heđervary v. r- Pošumljivanje kod I banske imovne obćine. Piše P. AgjiĆj Šumar. Ođustajuć od opisa šumišta ove imovne obćine, jer je o tome dosta u šumarkom listu pisao nadšuraar g. V. B. iztači ču, da oko ogojenja ovdašnjih šumah nastojimo naravnim i umjetnim načinom. Naravno kultiviramo sastojine dok vodimo oplodne sječe, u godišnjih drvosjecih polag gospodarstvene osnove, dočim izvodimo umjetne gojitbe na krčevinah i inih čistinah. Gospodarstvena osnova sastavljena je god. 1884. Pošto se naravno pomladjivanje osniva na gospodarstvenoj osnovi, to držim za suvišno, da uspjeh istoga opisujem, jer znamo: da ona površina, koja u sječini nije valjano naravnim putem pomlađjena, spada u čistine, koje se moraju umjetno pomladiti ovdje se godimice provadja naravno pomlađjenje u dvadeset sječinah, pa glede tih mogu mirno uzrtvrditi, da od sastavka gospodarstvene osnove nije bilo sječine, na kojoj bi se imalo naravno pomlađjivanje umjetnim upodpuniti. Prema tomu može se reći, da je uspjeh naravnog pošumljenja povoljan. Početak umjetnog pošumljivatija broji se od godine 1885= akoprem je imovna obćina kreirana još godine 1874.* Umjetnim načinom posadjeno je žira g. 1885. u Brezovih: „Kovačevački lug" 60 jutara; „Vidov grob" 110 Jutara; „Kobiljača" 50 jutara a u srezu „Križki" gaj posijano je 60 jutara sa borom i arišem, * Čim se nemože re6i, da za prijašnjih upravah tekuće sječine, kao i u zabranu dolazeće enklave, ogojivane bile nebš. To posvjedo(5uju i oba obstojala šumska vrta, u Stankovcu i u Strašniku. Uredničtvo. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1894 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 246 — Godine 1886. posadjeno je žirom u sreza .Ponikvarski gaj" 20 jatara; a u srezu „Kobiljača« 10 jutara i u srezu „Vinica« 20 jutara, sa borom. Ove površine su bile puste Sistine, te nam je bila glavna dužnost da ih naplodirao, što nam je bilo moguće samo umjetnim načinom učiniti. Godine 1887. pokušana je sadnja na krčevinah sreza Osoje-Bojna, to jest sadnja žira je obavljena, ali bez uspieba, jer tamošni narod svojatajuć si krče^ vine kao svoje vlastničtvo, napustio je jednostavno krmke na nasadjeno zemljište, pa je bila stvar gotova. — Tu mislim da neće biti suvišno da malo pobliže označim pojam „krčevine". Krčevina je šumsko tlo koje si je pojedinac od šumišta imovne obćine prisvojio u poljsku kulturu ga obratio. Evo joj povjesti. Političke obćine Maligradac, Maja i Klasnić su razmjerno prama zemljištu poljskog -gospodarstva, prenapučene. To nerazmjerje je toli nepovoljno, da imade još danas mnogo obiteljih, koje imadu tako malo vlastitog zemljišta, da uz najbolju volju, veli trud i muku, i u najrodnijoj godini dobiju jedva toliko priroda, da se do proljeća prehraniti mogu. S druge su opet strane zemljišta nedjubrena, tako mršava, da za rod sposobna nisu. Ovo pomanjkanje zemljišta opazila je još nekada vojnička uprava, pa htijući narodu pomoći, odredi, da svaki koji neimade dovoljno zemlje za poljsko gospodarstvo, na zgodnom si mjestu šumu izkrči, te da ju obrati u polje. Iz početka slabo se je marilo za tu naredbu i to stoga, jer je bilo težko u starih bukvicih debela stabla sječi i panjeve vaditi; pa kada bi se to sve i učinilo kuda stim materijalom? I tako „Befehl" ostane samo na papiru. Pučanstvo se ipak množilo, nastale gladne godine, počela se spremišta praviti, hranom snabdjevati, pa se tada i opet sjeti slavna uprava svoga „Befehla", pa na ovog izda novi i to malo oštriji, po kojem su bila zapovjedničtva satnijah dužna narod silom na krčenje šumah, nagoniti. Materijal se je morao u javne svrhe upotrebljivati kao na pr. za deputatno gorivo službujućeg osoblja, te za gradivo u kuće, za mostove i t. d.; dočim zemljište bude odmah predano na uživanje pojedinim žiteljem. Kašnje uvidi narod da na ovako izkrćenu zemljištu kruh veoma dobro raste, dapaće da je za težatbu dovoljna samo motika, pa da žitak rodi sve bez djubra. Sada ga više nije trebalo prigoniti da si novo zemljište priskrbi. I tako dodje ova naredba u običaj. Svaki je krčio gdje je htio, nasadjivao vinograde, naplavljivao kotline za sjenokoše. Gdje mu se svidilo, tu si je kuću načinio i t d. Jednom riećju radilo se sa šumom što je tko htio i to sve samo zato, da bude dosta kruha, te da se narod iz skrajne nužde izvuče. Uvažavajuć tadanje obstojnosti, mi toga našem graničaru ni nezamjeramo, ta on je bio vavjek pod puškom; sad ko vojnik na kordunskoj straži, sad kao rednik u stopu, a sve i uvjek o svojoj hrani! Medjutim nadošlo vrieme da se krajina razvojači, katastar izmjeri zemlje, uredi svoj posao; tko šta izkrčio bude na nj´ upisano, doČim ostalo ubileži erar na sebe. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1894 str. 9 <-- 9 --> PDF |
- 247 — Iza razvojačenja krajine trebalo je cla se_državno dobro odjeli od obćinskog, pa u to doba i pada najveća okupacija ki´ćeviiiali. Na temelju jur gotovih katastralnih nacrta budu pređuzeti predizvidi, zatim procjena šumah, koja je trajala kroz viš egodinah. Narod je vidio da se nešto radi, ali nije bio nikad na čistu šta će biti iz tog posla, a niti je bio shodno upućivan. Tu se je gatalo na svaku ruku,^ pa rekoše da se bukve broje i mjere zato, da se pravedno na broj pođiele. Što sa više poslovi strukovne procjene kraju primicali, i vrieme razdiobe približavalo, to je narodu bivalo sve jasnije da će se šuma na dva djela podieliti, to jest polovica državi, a to stoga: što da carstvo neće da više sa žitelji posla imade. A bilo. je Ijudem i svaki dan jasnije, da u carsku šumu neće pod nijedan način smjeti, pa kad još k tome doznadoše koja će biti njihova polovica, zaključiše jednoglasno: „pali, krči koliko koji može, to je sada naše, a bog zna čije bi moglo biti kašnje", pa kao što god je dosada sve ono što smo krčili na nas upisano, to će tako biti i od sada. Sada je nastao pravi vandalizam, tu se je sjeklo, palilo, oralo, kopalo, jagma nastala za bolja mjesta, tu se je tuklo i ubijalo i bog zna čega tu sve bilo nije. Vi će te me pitati, a gdje su lugari bili, a gdje oblast? To je sada već težko pogoditi, ali jedno je stalno, da ih u šumi nije bilo! Kako bi se razdioba laglje provela, propustilo narodu neka sa svojom budućom imovinom, makar i sebi na zator, baraće kako ga volja. Imovnu obćinu i zbilja dopadoše krčevine, narod bude zadovoljan a i kako nebi, kad je dobio zemje za kruh, kako si je sam zaželio. U početku mojeg ovostrauog službovanja, reče mi jednom sgodom starac Dmitar, na izjavljenu bojazan da će narod radi krćevinah i nestalih šumah jednom stradati: „ta gospodine, ta vi mislite da je nama stalo do šume, ta evo vidite je, same su mam kuće u sred mora šuma. Gospodine moj, vidjite od mog praga pa ravno do Kostajnice grada, možete sred ljeta po debelom hladu doći, to vam je sama šuma, ma kakva hoš, a pogledjite onamo od one zgradice moje snaše, ta dva dana bi se sit nahodio, a da šumi na kraj nebi došao. *" I istinu starac Dmitar reče, narod u ovom kraju, imade šume u izobilju, ali zemlje za kruh veoma malo. K svoj toj krčevinskoj bjedi, nadođje tečajem vremena, i po razvitku same stvari nova nevolja; dodje dozvola da se zadruge smiju djeliti, koja je ovaj ekonomski skroz nerazviti narod, zatekla i gospodarstveno smela. Nastanu diobe. Dieli hranu, blago i zemljište. Jednog zapadne stari fundus, drugog stara krčevina, a trećeg nova krčevina. Pošto je pako u ovih predjelih veliko pomanjkanje krmiva, to se je i stoka razdiobom brzo zatrla; dakle težatba tla ostala samo o vlastitoj snagi ratara. Stara krčevina, neče više da radja, djubra nema da djubri, nepreostaje ino već opet pali, krči šumu, pripravljaj zemlju za kruh. Onom trećem podjeljeniku, pričinilo se da će bolje proći ako svoj posjed proda, pa da ode u Slavoniju, I zbilja oa to učini. Nadje kupca te proda svoj |
| ŠUMARSKI LIST 6/1894 str. 10 <-- 10 --> PDF |
248 posjed za gotove novce, a kad tamo, taj prodam posjed jest vlastničtvo L banske imovne obćine, kojoj je kod segregacije dopitan. Krčenje se nastavilo i potrajalo do godine 1880. Da se je pod upravom imovne obćine krčenje prijavljivalo i odsudjivalo to nedvojim, nu samo znadem, da je osuda ostala na papiru, jer se još i danas oni dugovi iztjerivaju. Godine 1881. počelo se je drugačije o tih krčevinah suditi; ali ipak se je još vavjek našao po koji nepokornjak koj si je po koji komadić šume prikrčio, a!i to je sve bilo u maloj mjeri. Krčevine se kašnje davale u zakup, a na pola izkrčena šumišta, stavljala se u zabranu, Godine 1890. prekine se svako iznajmljivanje, te se je počelo svojski raditi, da se krčevine što prije ošuitie. Sa velikimi ogojnimi radnjami odpočelo se na tih krčevinah ponajprije u srezu „Vješala-Osoje", a zatim u srezu „Mokrički lug". Srez „Vješala-Osoje" jest veoma brdovit, velikimi jarugami izprekrižan, pojedina su mjesta rad strminah skoro nepristupna, pa stoga je bilo stotinu neprilikah kod sadnje. Krčevine ovog sreza iznašaju oko 1600 jutarah šumišta. Prva radnja početa je u jesen godine 1890. i to sa sadnjom žira kitnjaka i kestena, koji je bio sakupljen u susjednih državnih šumž,. Zasađjena površina iznašala je oko 200 jutara, sa troškom od 3000 for. Druga radnja bila je u proleću godine 1891., a sastojala se u tom, da su se presadjivale biljke crnogorice iz šumskog vrta, koji je još godine 1889. upriličen bio u srezu ^Pogledić", u neposrednoj blizini Gline, Presadnice su bile dovogodišnje. Sumište na kom su spomenute biljke presadjene jest 300 jutara veliko, a broj presadnicah bio je oko jednog milijuna komadah. Trošak presadnje stajao je blizu šest hiljada forinti. Treća radnja u tom srezu preduzeta je opet u proljeće godine 1892. sa presadnjom crnogorice iz šumskog vrta, koji je bio godine 1890. upriličen u samom srezu, i tu je presadjeno do jednog milijuna presadnicah ali na površini od 200 jutara sa troškom od četiri hiljade forintih. Četvrta a i posljednja radnja u ovom srezu, obavljena je s jeseni g. 1892. sa sadnjom žira, a za sadjena površina iznaša oko 800 jutara šumišta, sa troškom od deset hiljada forintih. Prema tome preostalo je u prvom srezu još oko jedne stotine jutara nepošumljene površine. Ova površina neće se moći dotle pošumiti, dok se neprovede reambulacija, jer se nailazi na zapreke susjedah, što nikako ugodno nije po onoga, koji ogojnora radnjom upravlja. Ukupni trošak ove ogojne veleradnje, ako se k ovom pribroji jošte pet hiljada forintih koji su potrošeni za nabavu sjemena i za uzgoj presadnicah, iznašao bi oko dvadeset osam hiljada forintih, poćem stoji jedno jutro pošum- Ijenja 19 forintih. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1894 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 249 — Ovaj posao obavljali su sami žitelji L banske imovne obćioe, i to na račun dužne šumske žtete. Sadnja i presadoja obavljala se tako, da su se radnici porazdjelili u dva reda, od kojiii su bili prvi kopači, a drugi sadioci, U istinu posao obavljen je veoma primitivno, dosta skupo, ali s toga uspješno. Zanosno je upravo bilo gledati kako dnevno stotine i stotine nadnika po ovih se vrtačah penju, kopaju i sade; kako rek bi plemenitim načinom okajavaju griehe, počinjene krčenjem i zatorom šume. Kako ova imovna obćina imade do stotinu hijađa forinti na dugu u naroda, a u posljednje vreme počelo se prisilno dug ućerivati, to nije čudo bilo, što se je narod k ođradnji prižurio. Tu imade žiteljah koji su stotinu i više forinti odradili; a mogu ustvrditi, da su odrađjivali najviše oni, koji su krčevine i producirali. Tu je radilo malo i veliko^, sa svih strana ove banovine, a opazio sam da djeca od 8. do 14. godine najbolje obavljaju presadnja. Uspieh ove veleradnje jest upravo sjajan, jer koli je žir i kesten podpuno nikao, toli su se i crnogorične presadnice liepo ukorenile i pravilno razvijati odpočele. Od vrsti crnogorice jesu zasađjeni crni i bjeli bor, ariš i omorika. Prve tri vrsti bujno napreduju, nu kod omorike opaža se, da joj neprija ni podneblje a ni tlo, jer sporo napreduje, te nema onu svoju liepu boju. Od prvih trijuh vrsdh mogu kazati da se je 950/** temeljito ukorenilo, dočim kod omorike jedva SO^o? ako prem su presadnice svih vrstih pravilno bile u šumskom vrtu razvijene.* Opaža se, da strmine sjeverne i iztočne posađjene crnogoricom, bujnije napreduju od onih južnih i zapadnih, a protivno opet tome opazio sam, da strmine južne i zapadne zasadjene žirom i kestenom, bolje napreduju od onih, sjevernih i iztočnih. Okolišno pučanstvo gleda na ove kulture sa osobitim strahopočitanjem, jer je uvidjelo da drugčije nije a niti biti može, već da ono što je jednom šuma bila, opeta šnmom biti mora; pa stoga nepokazuje mržnje proti ovoj uredbi, već koliko sam od naroda mogao čuti, on sam povladjuje taj posao. U minule četiri godine nije bilo više do kakovih 10 slučajevah prekršaja šumske štete, počinjene nehotičnim pašarenjem. Osim ove veleradnje, kako rekoh, imao sam i onu u srezu „Mokrički lug* izvesti i to godine 1891. i 1892., gdje je takodjer potrošeno oko deset hiljadah foriutih. U tom srezu nalazi se posebni odjel, zvan ,,Kultura". Taj predjel morao je nekada biti liepa hrastova šuma, jer se i danas nalaze panji po dva metara promjera, a iz pojedinih siogovah razabire se, da je bilo tamo i oranicah. * Podneblje tomti krivo biti ne(5e. Razlog bi se mogao tražiti ili u ekspoziciji, ili u samoj sadnji, koja aiožda nije s hljebom i g dovoljno pazke provedena, (Možda pregliboko, Što omorika netrpi). Svakako bi zanimivost ovog izvještaja bila još porasla, da se je g. A. upustio bio u potanki opis načina b kojim su pojedine kulture obavljene, pošto su takovi opisi obzirom na posljeđke, veoma instruktivni. Uredništvo. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1894 str. 12 <-- 12 --> PDF |
250 — Nu iz datah kojih imađem pred sobom ustaBovljujem, da je to bila čistina do godine 1878., a tada da je imovna obćina dala tu površinu dvie sto jutara veliku, žirom zasaditi, po ćemu je branjevina postala. Ova je branjevina tećajem godiuah obrasla i zarasla svaSim više no hrastom, a mjestimice gdje je paša bila, te blago više zaletavalo, tu su ostale čistine. Mnogo sam puta razmišljao, na koj način da uredim ovu branje vinu, ali svagda su mi misli zapele o onom tako rekuć neprobušivom korova, trnju i kupinju. Osokoljen uspjehom rađa u „Osojah" nadao sam se, da će mi narod mnogo brojno na odradnju dolaziti, pa sam stoga odlučio i to ponajprije u manjoj mjeri, a kasnije u sve to većoj radnike sazivati^tako, da sam god. 1892. u mjesecu ožujku dnevno radio sa stotinami raduikah i to sve na čistjenju te branjevine. Bio je to tegotan posao, o ćem neće podvojiti onaj koga je kada trn ubo. Zadaća mi je bila da se riešim svake suvišne porastline, te da mi ostane sam hrast. Preduzeto djelo sam izveo. Korov sam popalio, praznine sa hrastovim! presadnicami koje su u šumskom vrtu uzgojene bile, popunio. Trošak po rali nije ništa manji od 50 forinti. I tako je i ova branjevina dobila pravi svoj oblik i obiležje.* Obe ove veleradnje iznašaju prema navedenom 1700 jutarali šumišta, koja su sa troškom u iznosu od 38 hiljadah forinti pošumljena, ili pako troškom od 22 for. po jutru, što sigurno nije previše, a osobito kada se u obzir uzme, da su to radili još skroz neuputni radnici, a osim toga dužnici, koji se i tako nikad nežure k poslu. Sa ovimi veleradnjami nije se prva banska imovna obćina jošte lišila svojih krčevinah i zapuštenih, branjeviuah. Ona posjeduje takovog šumišta jošte najmanje pet hiljada jutarah; dakle radnje u izobilju. Kako se iz navedenog vidi, narod je voljan da radi t. j . da svoju dugovinu odradi, pak mu se samo mora k tome prilika pružiti. On će to i učiniti. Nu u najnovije vrieme stavljaju se zaprieke radnji, i to time, što se imadu na radnju uzimati samo oni dužnici, koji nemaju od kuda da svoj dug plate. Narodna poslovica kaže; „gdje nema ništa, tu i car gubi". Tako i tuj. Meni nije do tog, da kritikujem ovu odredbu, već mi je do toga da se nepošumljena šumišta što prije pošume; a * Ako se i taj uspjeh, a naročito nastojanje da se Šumska čistina u obće ogoji, Bamo pohvahti mora, to ipak držimo, da šumoposjedniku tako visokimi ogojnimi troškovi samo relativnih koristih donosimo. 0 tome de se svaki izvoljeti uvjeriiti, ako računa što će dotični hrasti do svojeg usjeka stojati. Po našem mnienja dale bi se takove gojitbe puno Jeftinije obaviti, a jednakim uspjehom, kad bi se odustalo od posve masnjeg očišćenja takovih podivljahh ogojnih plohah, i podpune sadnje, ter kad bi se samo pojedine pruge, u razmaku od 1-7 — 2 mtr., na širinu od 30 — 40 cmt. izsjekle, tlo priredilo, i tad sjeme ili biljke (ovo još bolje), posadile. Preostalo čbunje i korovje uzdržavalo bi vlagu i poduktivnu snagu tla, x>loština bi se ogojila, a uzrasle jednom biljke, čira bi se sklopile, ugušile bi korovje pod sobom sasma. Takva gojitba bila bi %& ^2—V-^ jeftinija, a ahodna. Ured, |
| ŠUMARSKI LIST 6/1894 str. 13 <-- 13 --> PDF |
~ 251 — iz izkustva znadem, da skrajna sirotinja ne samo da neće da radi, već nema ni čime. Cjela prvo banska pukovnija bila je još za vrjenie sablje sinja sirotinja, a sada od kada su se zadruge razpale, peronospora vinograde poharžik; jest još i veća. Tko pozna ovu banovinu taj mi toga neće poreći. Pogledajmo samo u listina vele poreznika, pak ćemo se odmah uvjeriti da moja tvrdnja stoji. Stoga mislim da bi bilo koli po imovnu obćinu tolipo njezine pravoužitike, koristco, da se ova odredba dokine, te da se dozvoli svakomu dužniku da ođrađjaje, a to barem dotle dok se napomenuta šumišta od nova neogoje. Šuma je za narod pa mu valja u svaku cienu pružiti prigode, da si je zasadi. Ovo je naše geslo, a šumara je dužnost da se hvata svakog sredstva, skojim može unaprediti ogoj i porast šume. Odnošaji anatomičkog sastava drva prama stvaranju godovah i tehničkim svojstvima drva. predavanje prof. dr. GrailCra, držano dne 4. studenoga u naravoslovnom druŽtvu u Tubingenu, (Svršetak), Leži na dlanu, da je specifička težina drva uuzkom savezu s anatoraičkim sustavom i da prema tomu valja razlike u specifičkoj težini, koje po dosadanjem izkustvu postoje medju raznimi vrstrai drveća, kao i unutar ovih samih, a prouzročene su raznimi vanjskimi čimbenici, u prrvom redu svesti na razmjer, u kojem se nalaze čiste drvenčice naprama dutinam odnosnih organa. U tom, da ovakav savez postoji i izmedju anatomičkog sastava i specifičke težine ili „gustoće" drva, podupiru nas i resultati iztraživanja o specifiičkoj težini čistih drvenčica (reine Holzfaser). U tom smjeru po Lachs u preduzeta, a po R. Plartig u potvrdjena iztraživanja dokazala su, da specifička težina čistih drvenčica, smatrajuć ove kao kompaktnu masu, iznaša 1 5 do 1´56. Vriedno je spomenuti, da dočim se ipak inače specifičke težine raznih vrstih drveća kreću u širokih granicah i dok primjerice „težine prevelog drva" omorike i jele leže izmedju 0*45—0´5, a bukve i hrasta 0´75—0 8, ipak razlikost vrstih drveća kod specifičke težine čistih drvenčica, ne čini nikakve znatnije razlike- Pošto je nadalje specifička težina drva uvjetovana ne " samo razmjerom čvrste drvenčice na prama dutini organa, nego i tom okolnosti, da li je stanična dutina manje ili više naravskimi sokovi ili zrakom izpunjena i u koliko je stanični tinj vodom promoćen, to proizlazi odtud, da se specifička težina drva može opredieliti samo obzirom na svagdašnji sadržaj vode, odnosno ob |